Tanja Bokan ime je koje zauzima posebno mjesto u istoriji crnogorske odbojke. Jedna od najuspješnijih i najtrofejnijih crnogorskih odbojkašica, tokom bogate karijere izgradila je ime igrajući na poziciji primača servisa, dok je dugi niz godina bila jedan od oslonaca reprezentacije Crne Gore i njena kapitenka.
Odbojkom je počela da se bavi u rodnom Baru, u ŽOK Luka Bar, gdje je vrlo rano pokazala veliki talenat. Već 2003. sa matičnim klubom igrala je finale Kupa Srbije i Crne Gore, nakon čega se profilisala kao jedna od najperspektivnijih odbojkašica svoje generacije.
Godine 2006. prešla je u Spartak iz Subotice, gdje je provela četiri uspješne sezone i afirmisala se kao jedna od najboljih igračica lige. Bio je to početak međunarodne karijere koja ju je odvela u neke od najjačih evropskih i azijskih odbojkaških prvenstava.
Tokom profesionalne karijere nosila je dresove Luke Bar, Spartaka iz Subotice, Volley Soverata, ASPTT Mulhousea, RC Cannesa, Hisamitsu Springsa, Azerraila iz Bakua, Volley Pesara, Békéscsabai RSE-a, Zhejianga, Chery Tiggo Crossoversa, Potsdama, Al Ahlija i Herceg Novog. Sa klubovima je osvojila titulu prvaka Francuske sa RC Cannesom, Kup Francuske i Kup Japana, igrala u Ligi šampiona, bila vicešampionka Mađarske, a njene partije nagrađene su i brojnim individualnim priznanjima za najbolju primačicu servisa i najkorisniju igračicu prvenstva.
Posebno poglavlje njene karijere vezano je za reprezentaciju Crne Gore. Od njenog osnivanja nakon obnove nezavisnosti države, punih 17 godina bila je jedna od najvažnijih igračica nacionalnog tima. Kao dugogodišnja kapitenka predvodila je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Evropska i Svjetska prvenstva, kao i nastupe u Evropskoj ligi.
Od reprezentativnog dresa oprostila se u septembru 2022, završivši važno poglavlje karijere iza kojeg su ostali brojni uspjesi, veliko međunarodno iskustvo i značajan doprinos razvoju crnogorske odbojke.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje mamin topli skut, na koji bih naslonila glavu dok bi me ona mazila nježno po licu ili češljala dugu kosu o kojoj je tada samo ona brinula.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim taj osjećaj samostalnosti i činjenicu da sam u životu sve sama stvorila. To me čini jako ponosnom, ali u duši sam ostala dijete i to se trudim da sakrijem. Iako volim u kakvu sam ženu odrasla, trudim se i to dijete u sebi da sačuvam.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Hmmm... skriveni talenat. Pa mislim da kod mene to ne postoji jer sam transparentna i ne krijem da pokažem sve šta umijem. A isto tako i ono šta ne znam da li umijem usudim se da uradim.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Eksplozivna reakcija, to što brzo “planem”. Godinama pokušavam da to ublažim i ponekad uspijevam, ali ne mogu da se pohvalim da sam to u potpunosti savladala. Ali neću odustati, radiću na tome i dalje i to sebi obećavam.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, iskrenost i onda sve ostalo. Ježim se od “fake” odnosa koji uglavnom proizilaze iz nekog interesa. Kako sebi, tako ni drugima to ne želim u životu jer smatram da to nije ni zdravo.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- S obzirom na to da moj život zaista ima “jak” tempo i činjenica da sam posljednjih 19 godina živjela u raznim krajevima svijeta i upoznavala puno različitih kultura i naroda, samim tim život mi je ispunjen sa puno prijatnih i manje prijatnih dešavanja, doživljaja, događaja. Pa neka naslov bude “Tri kontinenta, a jedan san”.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Tvrdoglava, temperamentna, osjetljiva, hiperaktivna i opet tvrdoglava.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Mozda najpribližniji opis je chili con carne – eksplozivna, jaka i ne trudim se svidjeti svima. Na prvu mogu djelovati hladno ili gordo, ali ispod toga sam puno mekša nego što ljudi očekuju. Nekome sam omiljeno jelo, a nekome jednostavno previše.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Neka bude da mogu da vratim ili bar još jednom zagrlim i poljubim one koji mi najviše nedostaju, a nisu više kraj mene.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Baš nikada nisam imala želju, ni kao dijete, “mijenjati” se sa nekim, a posebno ne u današnje vrijeme kada velika većina živi neke lažne živote i uživa u lažnom sjaju. Danas su lažni život i privid sjaj mnogima postali simbol uspjeha i statusa. Meni se to ne dopada. Više cijenim iskrenost od savršene slike, karakter od luksuza i ono što čovjek zaista jeste od onoga što pokušava pokazati drugima.
Ispred svega biram i cijenim autentičnost i čvrst karakter, održati datu riječ i imati poštovanje prema svima neovisno iz koje “platežne moći” da dolazi su osobine kod ljudi koje me najviše interesuju. Ono što čovjek jeste uvijek će mi biti važnije od onoga kako se pokušava predstaviti.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Trenutno sam na odmoru, tačnije završena je sezona i dok čekam sljedeći profesionalni angažman nedjelja mi se ne razlikuje mnogo od ostalih dana. Plaža sa porodicom ili prijateljima, uglavnom uživanje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Pošto za sve u životu djelujem na osnovu svog emotivnog i emocionalnog stanja, tako isto i sa muzikom. U zavisnosti od raspoloženja biram play listu. Svjedoci smo i da se posljednjih godina ne prave “evergreen hitovi” već je to bukvalno “sezonska” muzika tako je i play lista promjenjiva. Neka nova pjesmica izađe i bude na repeat-u nekih 10-ak dana i onda dođe neka druga koja je zamjeni.
Ali zato u kafani imam par pjesama koje rado naručujem. Recimo, neka bude Dino Merlin „Jedan dan, jedna noć“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Moram priznati da posljednjih par godina nisam uspjela da idem na predstave i žao mi je zbog toga jer sam uvijek puna utisaka odlazila sa istih. Knjiga koja godinama važi za onu koja je ostavila jak utisak na mene je od Ljiljane Habjanović-Đurović “Ženski rodoslov”. A film? Generalno volim da gledam komedije i neke romase, ali izdvojiću jednu sportsku dramu - “Milion Dollar Baby”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Postoje mjesta koja bih voljela obići, ali sebi želim nekog gospodina pravog i pusto ostrvo.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kod nas vozove jer ih ne mogu uporediti sa vozovima u inostranstvu. A u inostranstvu ne volim metroe.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Da je pokojna mama živa ona bi definitivno bila i dalje ta osoba. A danas tajne podijelim sa dvije drugarice i snajkicom. Zavisi o kojim temama je riječ.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvjek se obradujem slatkim „Dobro jutro“ i „Laku noć“ porukama i tome da vam neko stavlja do znanja da ste mu bitni i da misli na vas, pa u taj uži izbor spadaju i porukice tipa “Da li si stigla” i “Polako vozi”.
Da li za nečim žalite?
- Najveća moja žal i boli su vezane za moje roditelje. Tako da mi je žao što zbog posla nisam mogla više biti sa njima i žalim što njihovu želju da dožive da dočekaju unuče od mene nisam “ispunila”. Jedan period života mi je to bilo veliko opterećenje i bol, ali sam prihvatila tu činjenicu kao i sve ostalo, Božija volja. Vjerujem da se sve u životu dešava sa razlogom i zahvalna sam na svemu.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi. Ljubav u bilo kojem odnosu, neovisno da li je to partnerski odnos ili familijarni. Jednostavno me ljubav pokreće ili žargonski rečeno “radi”. A kada sam zaljubljena – e, tada bukvalno mogu sve, tada dobijam super moći.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Posljednji put sam se izvinila vama prije nekih 2h jer sam bila zaboravna i totalno sam smetnula s uma da odgovorim na upitnik koji ste ljubazno poslali.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zlatnu ribicu bih zamolila da mi ispuni jedinu neostvarenu želju, a to je da se ostvarim u ulozi majke. Druga neka bude da upoznam čovjeka sa kojim ću u skladu i ljubavi, zdravo i uspješno na pravi put izvesti našu djecu. A treća neka isto bude nastavak prethodne dvije. Da upravo toj djeci budem najljepši primjer jedne iskrene i čiste ljubavi. Ja sam neko ko i dalje vjeruje u čistu i pravu ljubav.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže mi je bilo otići iz zemlje poslije smrti oca. Sve se odigralo prebrzo i neočekivano. Ugovorom za klub sam se vezala početkom maja, a njega iznenadno izgubila dvije nedelje poslije toga. Penali za raskid ugovora su bili veliki, a prolazila sam kroz period u kom se mama borila sa opakom bolešću i u tom periodu nisam sebi mogla priuštiti “taj luksuz” plaćanja penala jer kada imate “bolest” u kući onda razmišljate da će možda upravo ta sredstva trebati za uspješno liječenje.
Tako da odvojiti se od nje i familije u tom periodu je bilo jako teško i stresno za mene što se na kraju i odrazilo na moje zdravstvene probleme, pa sam poslije tri mjeseca raskinula ugovor.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ovo pitanje u meni dira jednu veliku bol i otvara ranu koja nije zarasla i neće nikada. Kada smo saznali za maminu bolest rekli su nam da joj je ostalo još maksimalno dva-tri mjeseca života i to nisam nikada htjela, ni mogla prihvatiti.
Tako da ja ostajem nijema na ovu temu jer još nisam toliko osnažila i oporavila se od toga. Za mene je još uvijek floskula “uživati sa voljenima”. Za to je potreban izuzetno jak „mindset“, a ja još uvijek nisam na tom nivou.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kažu da je “blažena smrt” ona koja se desi u snu. Ako baš moram da biram, onda biram tu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Voljela bih da za života volim i budem voljena, da me upamte po dobrome i da se svjesno ne ogriješim ni o kome, to mi je iskreno najvažnije. A šta bih voljela da bude moj epitaf? “Živjela je hrabro, igrala je srcem i voljela bez kočnica”.
