Jedna lasta možda ne čini proljeće, ali samohvališući spot Demokrata s vatrogascima – i jedan ako je – pouzdan je znak da se ljeto primiče kraju. U vrijeme žetve, u krajevima u kojima se još žanje, Demokrate nagrnu na opožarena područja i ubiraju političke poene. Ministar policije obavezno nosi brendiranu policijsku majicu, koja se ove godine savila kao klas pred težinom crne rize. A kad se kičma savije... O hljebe mekani ispod splamćelih brda!
Herceg Novi je zapravo školski primjer kako lokalna samouprava može ostati formalno sekularna, a svoje institucije, simbole i javni prostor prinijeti na dar „svojoj crkvi“
Ima Crna Gora žestoku istoriju partitokratije i zloupotrebe državnih resursa u partijske svrhe. U toj neslavnoj borbi, sve je jasnije, nepodijeljeno i pobjednički prednjače Bečić i drugari. Partija desnopopulističke ideologije, posve prizemne propagandne tehnike, čiji lider nekad nije htio jednu izustiti na identitetske teme, razgoliti se, kako i priliči – na moru. Ne mislim pritom na prošlogodišnje slike ministra odbrane kako u jeku požara gali na plaži. To bi bilo zaista besprizorno sad povraćati u śećanje. Mislim na zvanični sajt Opštine Herceg Novi, kojom upravlja kadar Demokrata, Stevan Katić.
Posljednji je tamo objavljeni izvještaj o radu predśednika Opštine onaj iz decembra 2023. godine. Ali zato kroz sajt možete naći brojne informacije đe je bio, što je radio, koje je manifestacije podržavao. Neko bi mogao steći utisak da je na sajtu Crkvene opštine HN.
Mnoštvo zvaničnih opštinskih saopštenja pisanih religijskim jezikom, ima tu teoloških tvrdnji, moštiju, blagodati, spasenja, liturgija, tu je i Joanikijeva beśeda s objašnjenjem što je „prava, istinita vjera“, govori se o Hristu, osvećenju Bogorodičine rize i njenoj iscjeliteljskoj moći, o tome koji su sveštenici odlikovani kojim svešteničkim činom.
Provjerih više puta – sajt je lokalne samouprave Herceg Novi.
Na njemu je 15. avgusta objavljena informacija da se Stevan Katić poigrava Ustavom Crne Gore. Dobro, ne piše to doslovno, ali ako malo razmislite – zapravo i piše već u naslovu: „Herceg Novi proslavio krsnu slavu osnivača grada“.
Uskoro će se navršiti 21 godina kako je Ustavni sud odlukom U. br. 48/05 od 13. 9. 2005. utvrdio da „odredba člana 10 stav 2, u dijelu koji glasi: 'krsna slava' Statuta Opštine Herceg Novi ('Službeni list Crne Gore – opštinski propisi', br. 15/04) i Odluka o utvrđivanju krsne slave Opštine Herceg Novi ('Službeni list Crne Gore – opštinski propisi', br. 38/04), koju je donijela Skupština opštine Herceg Novi, na sjednici od 18. novembra 2004. godine, nijesu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom i prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke.“ Ovo sve preuzeh sa sajta Opštine Herceg Novi – dakle, znaju za to. Zato nam najnovijom viješću o slavi već u naslovu pokazuju kako se odluka Ustavnoga suda može ispoštovati i istovremeno izvrgnuti ruglu.
Kad Ustavni sud kaže da je nešto protivustavno, to se mora usvojiti. Ali Demokrate su parakrate, pa ono što je Ustavni sud isključio iz pravnoga poretka oni kroz praksu reinstitucionalizuju. Lijepo su se dovijali. Prvo su 2022. godine promijenili grb Opštine i na lentu dodali riječi: „Grad u ime Svetog Stefana sazdah“. A onda su ono što nije moglo živjeti kao pravna kategorija, jer je bilo suprotno Ustavu, oživjeli kroz ritualnu praksu. Herceg Novi sad nema slavu u statutu, ali ima svečevo ime na grbu i slavi njegovu slavu. I vuk sit i ovce na broju.
Krajnje je banalno sad postavljati pitanje je li Crna Gora sekularna država. Papir sve trpi, a Ustav i odluke Ustavnoga suda podložne su, kako vidimo, interpretacijama i okukarenju
Politički i institucionalni legitimitet ritualnome izigravanju odluka najviše sudske instance u Crnoj Gori dali su ove godine čelnici Novoga, pa Andrija Mandić s čela Skupštine Crne Gore, Aleksa Bečić kao bezbjednosni potpredśednik Vlade i neimenovani predstavnici Vlade, gradova i država.
Herceg Novi je zapravo školski primjer kako lokalna samouprava može ostati formalno sekularna, a svoje institucije, simbole i javni prostor prinijeti na dar „svojoj crkvi“. Kako to izgleda, pokazala nam je i Tamara Vujović, ministarka kulture i medija, Novljanka i kadar Demokrata.
U svojem govoru na otvaranju Trga od ćirilice (na noć slave) crnogorska ministarka veli kako na toj manifestaciji „Boka i Herceg Novi prinose svoje najbolje darove srpskoj kulturi, svojoj crkvi, Mitropoliji i cijeloj Crnoj Gori“. Nije to samo Novi, čitava Boka, veli nam Tamara, ima svoju crkvu! Ne mora je ni imenovati, zna se ko je organizator događaja na kojem govori.
Ne bi bilo iznenađujuće što ministarka u Vladi Crne Gore smatra da Boka ima „svoju crkvu“ da ona sama nije dva dana kasnije u pokušaju dociranja poslaniku Lakoviću rekla da „država nema vjeru, ali ljudi imaju pravo da je imaju, kao i što imaju pravo da je nemaju. Ustav je odvojio Crkvu od države, nije odvojio čovjeka od Boga.“ Pa je li Boka dio Crne Gore, priča li se što? Odnosi li se Ustav Crne Gore i na Herceg Novi?
I ova istina Demokratama na vlasti u praksi dođe nebitna kao odluka Ustavnoga suda. Krajnje je banalno sad postavljati pitanje je li Crna Gora sekularna država. Papir sve trpi, a Ustav i odluke Ustavnoga suda podložne su, kako vidimo, interpretacijama i okukarenju. Mi zapravo živimo crkvenu hegemoniju: ministarka govori klerikalnim jezikom, na sajtu lokalne samouprave preliva klerikalni jezik, a Vlada i partije vladajuće većine utrkuju se ko će prije kojem popu ruku poljubiti i staviti se kleru na uslugu.
Rukoljublje mi nije blisko ni u kojem kontekstu. Ali ako ko ima potrebu da nekome ljubi ruke ovih dana, nek ljubi vatrogascima. Svojim radom spašavaju državnu i privatnu imovina i svojim životima štite tuđe. Nadzornicima se ne ljube ruke, ma iz koje službe dolazili.
