Krajnje je nevjerovatan podatak da je prošlo čak 17 godina od posljednje snimljene solo pjesme. “Atlantida” je naziv numere koju je Tina izvodila na ugašenom Budvanskom festivalu, daleke 2003. godine, a zatim je shvatila da bolje funkcioniše u bendu. Kao glavni vokal, snimila je brojne numere sa sastavom “Crveno i Crno”, ali ova prestupno - koronarna godina ju je pokrenula i inspirisala da uđe u studio i snimi numeru u kojoj poručuje da je i te kako srećna.
-Naziv moje nove pjesme je “I was so lucky” (Da, srećna sam)! Ovo ludo doba korone je donijelo i nešto lijepo, imala sam vremena da se posvetim pjesmi i da odradimo, čini mi se, jedan dobar posao. Ova pjesma, da se ne postidim, može ići i na MTV-u, samo da odradim spot, pa da krenemo u osvajanje svijeta - optimistično govori Tina, kazavši da je produkciju radio studio “Psychasso”, koji je bio zadužen za muziku i aranžman, a Marina Mašić je napisala tekst, ove lijepo “srećne” pjesme.
Ipak, morali smo da se raspitamo da li povratak solo vodama, znači i izlazak iz benda “Crveno i Crno”, sa kojim sarađuje punih 18. godina, ili je u pitanju želja da se publici predstavi u drugom svijetlu, te da li su je momci podržali u radu na ovom projektu.
-Zajedno smo 18. godina, nije to mala stvar, mi smo porodica. Posljednjih osam mjeseci su bili izazov, ali ne, naravno da ovaj singl ne znači da nam se putevi razdvajaju, samo sam mislila da je vrijeme da uradim nešto svoje. Niko iz benda nema ništa protiv, voljni su da mi pomognu što god treba, jer, smo familija - iskreno će ova muzičarka, otkrivši da su prve reakcije nakon promocije nove numere više nego pozitivne.
To je kako dalje navodi nešto što je očekivala jer pjesmu, ali i cio projekat oko pripreme i snimanja pratila pozitivna energija, a otkrila nam je zašto je numeru za domaće tržište snimila na engleskom jeziku?
-Definitivno se tako lakše izražavam, možda zato što mi se selo zove Crnci (smijeh) ali neće sve pjesme biti na engleskom. Moj stil jeste bliži tom govornom području, jer oduvijek slušam stranu muziku i nekako mi je prirodno da otpjevam ovakvu pjesmu sa emocijom kao da je na našem jeziku. Sljedeća je već na našem i jedva čekam da uđem u studio- sa ushićenjem govori Džankić.
Tina Džankić na nastupu
Muzika je dio njenog života otkad zna za sebe. Još u vrtiću je bila član hora “Suncokrili” čijeg se imena kao kroz maglu sjeća, a kao vrlo razdragana i vesela djevojčica, roditeljima je odmah dala do znanja da će u kasnijem dobu postati pjevačica, bolje reći muzičarka jer je osim talenta za pjevanje pokazivala interesovanje i za instrumente.
-Pjevala sam pred gostima i ukućanima kad god sam imala priliku. Bila sam član školskog hora "Maksim Gorki", član čuvenih "Zvjezdica", hora u srednjoj muzičkoj školi "Vasa Pavić"...Pjevala sam u bendu Autogeni trening, sa Mišom Todorovićem, i počela da uz klavir nastupam u poznatom podgoričkom lokalu Pikadili i onda me preuzeo bend Crveno i Crno. U međuvremenu sam malo radila i sama, rodila dvije kćerke i opet se vratila na mjesto zločina, u Crveno i Crno- približila nam je svoj muzički put Tina.
Kao što je i sama pomenula u karijeri je imala preokrete, ali je uzimala pauzu i to iz najboljih razloga. To što je postala majka, promijenilo je prioritete pa je muziku, kojoj je do tog trenutka bila najviše posvećena morala da preseli u drugi plan. Prve zagrljaje, korake, osmijehe svojih djevojčica nikada neće zaboraviti, ali ni ispraćaj ispred škole kada su krenule u istu. Mlađa kćerka je od prije 20 dana ponosni prvačić.
- Majka sam dvije djevojčice i dva đaka. Starija je u četvrtom razredu osnovne škole, mlađa u prvom. Trudim se da zaboravim period onlajn učenja i nadam se da se neće ponoviti. Suprug je radio od kuće, starija Jana je učila doma, svi smo bili non-stop u kući i moram priznati da mi je drago što se taj period završio. Mlađa je sada krenula u prvi razred, pa bi učenje doma bilo užasno za jednog prvaka, a ujedno i sve nas- otvoreno će Džankić.
No, nije ovo jedini teret sa kojim se naša sagovornica susrela u prethodnom periodu. Pandemija je u jednom trenutku zaustavila život, zaključala vrata klubova i hotela, ugasila svijetla na pozornicama, ispraznila trgove, opustjela gradove. O prethodnih prilično mučnih osam mjeseci govori sa narodski rečeno “knedlom u grlu”.
- Nema porodice da nije kreditno zadužena, tako i moja. Suprug je zaposlen i njegova plata služi za vraćanje kredita, plaćanje računa, sve ostalo je na meni, a mojih primanja skoro da nema ovih mjeseci. Ljuti me to što običan narod komentariše, eee lako je vama, vi dobro zarađujete! Pa nijesmo mi u Švedskoj da možemo štedjeti novac za crne dane, nego dobro znamo kako se ovdje živi. I, komentari tipa, ma zatvorite kafiće, snaći ćemo se! Ne shvataju koliko je tu ljudi uključeno i koliko porodica zavisi od ugostiteljstva i koliko nas je uvezano. Pa bih zamolila sugrađane da se uzdrže od suvišnih komentara i probaju da nas razumiju, jer smo mi imali razumijevanja za cjelokupnu situaciju i molili da ostanu doma - poručila je muzičarka koja je upravo zbog ove neizvjesnoti i prilično bezizlazne situacije poželjela da se povuče iz muzike, što joj kako nam je otkrila ne bi bilo prvi put.
- Ja sam to i učinila bar dva puta, na sreću, nije me dugo držalo jer je želja za muzikom jača od svega! I, sve se dešava s razlogom. Drago mi je što nijesam odustala, a sada sam i jača i zrelija, što će se i čuti u pjesmama - obećava ona.
Korona je za većinu nevidljiva ali Tina kaže da nije plašljive prirode pa štiteći se na propisan način obavlja dnevne obaveze. Uvjerena je ako nije opterećena nekim stvarima, one se neće ni desiti pa sa tim stavom konstatuje da će iako oboli od korene istu lako prebroditi.
- Na mjestima na kojima sam pjevala u doba korone, poštovale su se sve mjere, od pleksiglasa ispred mene, preko udaljenosti, nekad i veće nego što pravila zahtijevaju . Zato nisam imala nikakvih problema, u smislu, jao počela sam da kašljem, plašim se da je korona - šaljivo će Džankić koja ipak jedva čeka da se pronađu lijek i vakcina kako bi sve što nas je zadesilo brže prošlo, i svi konačno mogli da dišemo punim plućima.
Raduje se susretima sa publikom kako u rodnoj Podgorici, tako i u ostalim gradovima u kojima se odomaćila pa ih doživljava kao svoje, jer kako kaže gdje god publika osjeti njenu energiju i uzvrati istom, u njoj je osjećaj kao da je doma. Ako je atmosfera loša, te nastupe odmah zaboravi.
-Ako nema povratne informacije, ni ja se ne osjećam lijepo, tako da je sve do ljudi. Kad krenu svirke s bendom, prštaće sve od naše energije! To će biti dovoljna poruka publici, da smo se vratili i da dajemo sve - zaključila je uvijek nasmijana Tina Džankić.
