Danas je 22. mart, Međunarodni dan voda, koji podsjeća da je voda najvažniji prirodni resurs naše planete. Ove godine, slogan Ujedinjenih nacija povodom obilježavanja Dana vode glasi „Voda za mir“ i ukazuje na važnost zagovaranja mira, u savremenom dobu kada u svim djelovima svijeta eskaliraju ratni sukobi.
Voda je temeljna potreba svih živih bića na planeti Zemlji i nijedan resurs ne može bolje simbolisati mogućnost preživljavanja i potrebu za ujedinjenjem oko ideje o potrebi zaštite i očuvanja svijeta u njegovom izvornom obliku. Civilizacija je pozvana na jedinstvo oko dostupnosti vode i njenog pozicioniranja kao sredstva mira i stabilnosti.
Da li ste znali da je čak 71% naše planete pokriveno vodom, ali da samo oko 2% vodnih resursa spada u pijaću vodu? Međutim, svega 1% pijaće vode je dostupno čovjeku i treba da podmiri potrebe sve zahtjevnije civilizacije. Crna Gora je sretnica, jer spada u svega 3% svjetske teritorije s najvećim prosječnim oticanjem.
Ovaj podatak govori da je prosječni specifični oticaj vode sa kopna Zemljine lopte oko 7 l/s/km2, dok ova vrijednost za Crnu Goru iznosi čak 44 l/s/km2. Čak više od 95% riječnih tokova u Crnoj Gori formira se na njenoj teritoriji, tj. i izvorište i slivna površina im se nalazi unutar granica naše zemlje. Vjerujem da nijeste znali da svakom stanovniku Crne Gore pripada čak 30.000 m3 vode na godišnjem nivou!
Jedan od glavnih razloga zbog kojih je Crna Gora proglašena ekološkom državom je vodno bogatstvo i složenost prirodnih uslova u kojima se formiraju površinske i podzemne vode Crne Gore.
Sve vrste voda koje hidrografija poznaje, uz brojne kraške hidrološke fenomene, nalaze se na relativno maloj teritoriji naše zemlje. Kako je zapisano u Atlasu voda Crne Gore – more, rijeke, jezera, podzemni vodotoci, velike akumulacije podzemnih voda, kraški izvori čine jedinstvene hidrološke kontraste i oblikuju autentičan reljef naše crne ljepotice.
Ah, ta statistika... Naime, podaci MONSTAT-a ukazuju da je Crna Gora, u prethodnih pet godina, uvezla preko 50 miliona eura vode, mineralne i gazirane. Čudno je da radije konzumiramo uvozne poljoprivredno-prehrambene proizvode, nepoznatog ili upitnog kvaliteta, ali je zaista zabrinjavajuće da čak radije pijemo vodu iz uvoza. Siromašna paleta naših proizvoda, te uticaj jakih, inostranih tržišnih igrača ne šalje stimulativni impuls domaćim proizvođačima.
Obezbjeđivanje dovoljne količine bezbjedne vode za piće je osnovni preduslov zdravlja, dugovječnosti i uopšte, opstanka ljudi na određenom području.
Osnovna obaveza naše zemlje je integralno upravljanje vodnim resursima, i to ćemo uspjeti jedino njihovim racionalnim korišćenjem, planiranjem i upravljanjem vodnim resursima na najvišem naučnom i stručnom nivou, izbjegavanjem konflikta između interesnih grupa, značajnim učešćem zainteresovanog stanovništva u procesu planiranja i upravljanja, te jačanje institucionalnih, finansijskih i drugih mehanizama.
Sve navedeno ostvariće jedinstveni i potpuno usklađeni vodni režim na području Crne Gore, na svakom od njena dva riječna sliva.
A sada, da se podsjetimo časa geografije... Na teritoriji Crne Gore formira se nekoliko značajnih vodotoka, koji otiču prema Crnom i Jadranskom moru. Ukupna površina crnomorskog sliva iznosi 7.545 km2, a jadranskog 6.268 km2. Najznačajniji vodotoci Jadranskog sliva su: Morača, Zeta, Rijeka Crnojevića i Cijevna, koje gravitiraju Skadarskim jezerom, iz koga otiču rijekom Bojanom prema Jadranskom moru. Značajnije rijeke Crnomorskog sliva su: Piva, Tara, Ćehotina, Lim i Ibar.
Ipak, u Crnoj Gori prisutan je takozvani „resursni paradoks“, odnosno prostorna i vremenska neravnomjernost vodnih resursa, koja je izražena naročito u primorskom području, s obzirom da veći dio voda jadranskog sliva podzemno otiče kroz karstificirani teren.
Čak 35% teritorije Crne Gore pati od hroničnog nedostatka vode, koji je rješiv samo sa skupim hidrotehničkim zahvatima, dok oko 10% teritorije je suočeno sa problemom sezonskog viška vode. Dodatno, krizni hidrološki periodi se u najtoplijem dijelu godine, kako prostorno, tako i vremenski poklapaju sa periodima najvećih potražnji vode i energije.
Svjedoci smo permanentnog pogoršanja kvaliteta voda u Crnoj Gori, naročito u nizvodnim dionicama. Usljed nekontrolisanog razvoja naseljenih područja, a bez razvijene kanalizacione mreže i uređaja za prečišćavanje voda, dolazi do onečišćavanja naših voda, a otpadne vode naselja i industrije pogoršavaju situaciju.
Rasipanje čvrstog i tečnog otpada po slivnim površinama predstavljaju najveći problem. Crna Gora nije usmjerila sve dostupne mehanizme u cilju prečišćavanja otpadnih voda, i to primjenom predtretmana, kako bi se otpadne vode oslobodile toksičnih materija, prije ispuštanja efluenta u kanalizacionu mrežu.
Zaštita voda je veoma složena oblast, dok se zaštite od voda sjetimo uglavnom kada su ugrožene velike zemljišne površine, sa akcentom na poljoprivredna područja u blizini Skadarskog jezera. I ovdje nedostaje sistemski pristup, koji zahtijeva redovno održavanje sistema, izradu katastra objekata za zaštitu od poplava, sprječavanje izgradnje stambenih i industrijskih objekata u ugroženim zonama, te borba protiv neplanske eksploatacije materijala iz rječnih korita.
Strateški cilj crnogorske poljoprivrede je prelaz sa ekstenzivnog na intenzivni način poljoprivredne proizvodnje, što zahtijeva primjenu navodnjavanja zemljišta, kao i odvodnjavanje suvišnih voda. Crna Gora je postavila zadatak da do 2025. godine, čak 95% od ukupnog zemljišta pogodnog za navodnjavanje bude opremljeno savremenim sistemima za navodnjavanje.
Za ispunjenje ovog cilja, dostupne su vode iz površinskih tokova da budu neposredno zahvaćene, ali ni izgradnja akumulacija ne predstavlja značajan finansijski teret. Međutim, rok za izvršenje aktivnosti je blizu, a realnost poručuje da je ipak u pitanju „mrtvo slovo na papiru“.
Ono što Crnoj Gori nedostaje gotovo u svim strateškim oblastima je integralni i održiv pristup. Vodoprivredna struktura naše zemlje je složena problematika i zahtijeva dugoročno povezivanje tehničko-tehnoloških rješenja u oblasti zaštite voda, zaštite od voda i korišćenja voda na pravedan način.
Obezbijediti dovoljne količine vode odgovarajućeg kvaliteta za javno snabdijevanje stanovništva i za različite privredne potrebe, na način da se ne ugrozi životna sredina ostvariće se jedino ispunjenjem operativnih ciljeva, kao što su povećanje obuhvata javnim vodovodnim sistemima na 95%, smanjenje gubitaka u javnim vodovodima na manje od 30%, zaštita izvorišta, racionalno korišćenje vode, obezbjeđivanje vode za navodnjavanje i industrijsku proizvodnju, racionalno iskorišćavanje hidroenergetskog potencijala, nastavak modernizacije ribolovne flote, očuvanje kvaliteta voda i opstanak akvatičnih ekosistema, razvoj rječnog tuzima i izletničke plovidbe, povećanje ukupne površine morskih plaža, intenzivnije korišćenje toplotnog potencijala voda za grijanje i hlađenje, intenzivnije korišćenje visokokvalitetne vode u komercijalne svrhe...
Dobar ekološki potencijal vodnih tijela površinskih i podzemnih voda, radi zaštite zdravlja ljudi i očuvanja akvatične flore i faune postići će se jedino prevencijom zagađenja površinskih i podzemnih voda, smanjenjem unosa zagađenja od koncentrisanih izvora zagađivanja, smanjenjem količina otpada sa neuređenih i nehigijenskih deponija, te smanjenjem unosa zagađenja od rasutih izvora zagađivanja.
Smanjićemo rizik od štetnog dejstva voda jedino razvojem sistema zaštite od poplava spoljnim i unutrašnjim vodama, efikasnom i koordiniranom odbranom, te stalnim praćenjem i prognoziranjem, adekvatnim korišćenjem vodnog zemljišta i potencijalno plavnih zona, očuvanjem i poboljšanjem vodnog režima namjenskom eksploatacijom rječnih nanosa, poboljšanjem uslova zaštite od erozije i buijica...
Voda je temelj koji može snažno podržati razvoj poljoprivrede, turizma, saobraćaja, energetike i svih drugih prepoznatih strateških oblasti razvoja naše zemlje.
No, da li voda može pomiriti svijet i Crnogorca sa majkom prirodom?
