Slikarka, Sanja Raonić, rođena je u Podgorici 1970. godine. Završila je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Dragana Karadžića.
Od 2000. godine izlagala je na više grupnih i samostalnih izložbi (Dubrovnik, Rijeka, Zagreb, Podgorica, Kotor, Bar, Nikšić, Budva).
Sarađivala je kao ilustrator na projektu Fashion Intelligence/ActingBook. Knjiga je nastala pod pokroviteljstvom fondacije Gianfranco Ferre i predstavljena je na promociji u Milanu u novembru 2016. godine.
Živi i stvara u Podgorici.
O njenom stvaralaštvu, Biljana Samardžić, istoričarka umjetnosti zapisala je:
"Djela Sanje Raonić imaju snažan umjetnički senzibilitet, strastven likovni gest koji indicira istančan ukus i jasno izgrađen stav. Svojim izuzetno jakim kompozicijama želi inicirati sporna pitanja o problemima egzistencije modernog čovjeka. Polazeći od pretpostavke da se svaki posmatrač bavi ontološkim pitanjima, ova umjetnica nam nudi svoju percepciju problema, čime nas provocira i ne ostavlja mogućnost osjećaja ravnodušnosti.
Centralni motiv njenih radova je čovjek koji je katkada sintezovan sa životinjom. Ta ekcesna figura prikazuje razapetost bića između želje i osjećaja, te ustaljenih stereotipa društva; strahovi, depresija i na kraju vrisak naspram opšteprihvaćenom načinu funkcionisanja populacije.
Tretirane žene oštrih boja iza formacije spazma kriju crtu realnosti; disanje svijetla i boje otkrivaju zarobljenu senzualnost. Disbalansom lica žene upućena nam je poruka i poziv na razmišljanje i preispitivanje sopstva.
Kao što se može zaključiti, umjetnost Sanje Raonić nema dodira sa larpurlartizmom. Olovkom i bojom stvara ogledalo kojim nas konfrontira sa samim sobom."
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi život u planini uz babu gorštakinju. Nedostaje mi naša neverbalna komunikacija ispunjena mojom poslušnošću i njenom blagom prirodom. Sve čemu je mislila da je potrebno da me nauči, naučila me je kroz rad. Vještine sa kojima me je upoznavala, danas ne primjenjujem ali sam, usvajajući ih, naučila da je sramota u životu biti besposlen, biti dokon i lijen. Nedostaju mi svi mirisi sa prostora crnogorskog sjevera.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što znam da sam veći dio posla obavila. Sada se mnogo brže i lakše pomjeram.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Zadovoljna sam što sam svoj talenat prepoznala i što sam imala podršku da ga razvijam. U tom smislu nisam morala da lutam i da se u tom traženju mučim. Ako i postoji neki talenatkoji nije došao do izražaja to se dogodilo s razlogom. Nemam kapacitet da više stvari radim ili volim istovremeno.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljivost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Lojalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Sasvim sigurno neću ostaviti trag koji će zaslužiti da na taj način bude zabilježen. Zbog toga i ne umijem da vidim naslov. Ipak, na nekom nivou me intrigira ideja o tome koju bih glumicu željela u svojoj koži. Carey Mulligan bi bila moj izbor.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Umjela bih da nacrtam sebe, ali ne bih umjela da opišem sebe u pet riječi.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ne bih 🙂
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu da se krećem kroz vrijeme. Voljela bih da prođem kroz epohe u kojima je život čovjeka značio tako malo i mogao je biti ugrožen u najbanalnijim životnim situacijama. Čovjek današnjice zaboravlja cijenu svih svojih sloboda i uzima ih zdravo za gotovo. Mislim da će ta drskost doći na naplatu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala. Ruth Bader Ginsburg je žena koja svojim životom i radom predstavlja vrijednosti u koje vjerujem i čija zaostavština fascinira. Tako smo mnogo dobili od ljudi koji su svoj rada posvetili osvajanju prava na jednakost i prihvatanje različitosti, koji su opominjali na nepravde i pozivali na pravednost. Samoživi smo u vlastitoj površnosti i neznanju. To me rastužuje.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Crtam.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Take Me To The River”, Talking Heads.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Nomadland” sa Frances McDormand u glavnoj ulozi. Ko je volio u Bilbordima, voljeće je još više. To je priča o ženi, o srednjem dobu, o egzistencionalnoj brutalnosti, napuštanju konvencionalnog načina života, ljepoti i težini samoće, priča o izborima koja se nikada ne završava.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Škotsku. Neuznemirena ljepota otvorenog prostora, uzbudljiva istorija, njihova posvećenost odrzanju vlastite tradicije i kulture. Osjećam da razumijem sve u vezi sa njima.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Suncu.
Da li za nečim žalite?
- Voljela bih da sam imala priliku da bezbrižnije proživim svoje dvadesete godine. Ali dogodile su mi se devedesete. U dvadesetim godinama najintenzivnije i najbrze učimo kroz konekcije sa različitostima u njihovoj punoj ljepoti. Posebno kada su nam otvorene mogućnosti za putovanja. Zato sam bila ushićena kada je moj sin u svojoj šesnaestoj godini dobio priliku za odlazak u Ameriku na jednu cijelu godinu. Oboje smo razumjeli da je to bio početak njegovog pravog obrazovanja.
Bez čega ne možete?
- Sada ne mogu bez naočara.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog vlastite impulsivne reakcije.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Želje su nivo potpune intime i ne dijelim ih 🙂
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže sam prihvatala odlaske.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Crtala bih. Sredila bih mape sa crtežima i napravila bih spisak imena ljudi kod kojih želim da ih udomim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Bezbolno.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Bez epitafa. Za nama ostaje ono što smo stvarali svojim radom.
Priredila: A. POPOVIĆ
