Latinski naziv smilja je Helichrysum italicum i podvrsta „italicum“ je poljoprivredno najznačajnija u uzgoju ovog aromatičnog i ljekovitog bilja. Poznata je još pod nazivom „primorsko smilje“, ona zahtijeva intenzivnu svjetlost i toplotu, kako bi dala zadovoljavajuće rezultate.
Njegov latinski naziv nastao je od izvedenice „zlatno sunce“ i asocira na njegove čarobne zlatno-žute cvjetove. Takođe, smilje je globalno poznato i po grčkoj riječi „aster“, što ukazuje na oblik zvijezde. Globalno, smilje je poznato pod nazivom „immortelle“, kojim se potencira vječnost, besmrtnost i neprolaznost njegovog trajno žutog cvijeta.
Za uzgoj smilja, zahvalnog aromatičnog bilja, birajte južnu ili jugozapadnu ekspoziciju terena, od koje direktno zavisi indeks osvjetljenja, toplota i vlažnost vazduha. Uzgoj smilja moguć je do 800 metara nadmorske visine, pri čemu će nadmorska visina do 400 metara i južna ekspozicija terena dovesti do proizvodnje smilja sa visokim koncentracijama najvažnijih hemijskih komponenti.
Najpogodniji tereni za uzgoj smilja su od 5° do 10°, zbog blažeg strujanja vazduha, te sprječavanja opasnosti od izmrzavanja i pojave oboljenja (truleži) smilja. Teška, vlažna i kisjela tla ne odgovaraju uzgoru smilja. Zemljišta sa skeletnom frakcijom se preporučuju, pri čemu skelet treba biti lomljiv, da se lako drobi i pokreće. Smilje na istoj parceli može ostati od šest do osam godina, a preporučuje se plodored sa leguminozama.
Smilje je veoma pogodno za organsku proizvodnju i u proces đubrenja se mogu uključiti sva organska đubriva – peletirana đubriva, konjski stajnjak, svinjski stajnjak, dok goveđi stajnjak utiče na pojavu korova u busenu smilja. Za uspješnu proizvodnju smilja, preporučuje se korištenje kvalitetnog sadnog materijala, odnosno rasada, koji je nakon 80 dana spreman za sadnju na poljoprivrednim površinama. Takođe, uspješno se razmnožava i iz reznica, pri čemu je važno da donji dio dovoljno odrveni.
Smilje se može saditi u jednoredu, dvoredu ili troredu. Jednored podrazumijeva razmak biljaka od 40 cm u redu, odnosno 70 cm red od reda. Dvored podrazumijeva razmak dvoreda od dvoreda 80 cm do 120 cm, dok je red od reda u dvoredu razmaknut 40 cm, a biljka od biljke u redu 45 cm. Najekonomičniji vid sadnje je trored, gdje je razmak troreda 120 cm, a red od reda u troredu 40 cm, te unutar redova razmak biljke od biljke 45 cm. Za ovakav vid sadnje, neophodno je obezbijediti oko 60.000 jedinica rasada smilja.
Smilje zahtijeva navodnjavanje u fazi rasta biljke, okopavanje i kultivisanje, popunjavanje praznih mjesta, povremeno folijarno prihranjivanje, te zaštitu od najznačajnijih bolesti i štetočina. U slučaju zadržavanja vlage, kod smilja se može pojaviti siva plijesan, ali i štetočine kao što je šampinjonova mušica, koja nije samo štetočina jestivih gljiva, te se hrani raspadnutom organskom i živom materijom, naročito kod biljaka koje trunu (napad plijesni).
Smilje predstavlja ljekovito-aromatično bilje, niži grm, koji svojim sitnim žutim cvjetovima i specifičnim, prijatnim i blago oporim mirisom, daje obilježje mediteranskim krajolicima, koje predstavlja njegovog prirodno stanište. Najpoznatnije prirodno nalazište smilja je smješteno na Korzici, gdje raste kao samoniklo bilje na krševitom području, siromašnim pjeskovitim tlima i napuštenim poljoprivrednim površinama.
Smilje se karakteriše antialergijskim, antikoagulantnim, antiseptičnim, diuretskim, fungicidnim i inflamatornim djelovanjem. Izuzetno je efikasan u liječenju želučanih i žučnih kamena, za podsticanje rada jetre, poboljšanje apetita i olakšavanje tegoba disajnih organa. Usljed svog protivupalnog dejstva, smilje se koristi i u liječenju hematoma, ožiljaka, ekcema, infekcija kože i alergijskih reakcija. Naziv „immortelle“, što ukazuje na besmrtnost, iskorišćen je i u kozmetičke i farmaceutske svrhe, te se koristi za pripremu brojnih preparata koji ublažavaju tragove starenja, ali i za njegu umorne i dehidrirane kože, te za ublažavanje crvenila i opekotina.
Morfološka građa smilja je prilagođena životu u uslovima aridnog staništa, koje obiluje velikim brojem sunčanih sati i toplotom, dok je tlo siromašno vodom i biljnim hranivima. Prilikom berbe smilja je neophodno ostaviti 30% do 40% biljaka u okruženju gdje se obavlja sakupljanje, kako bi se populacija smilja samoobnovila procesom generativnog razmnožavanja iz sjemena, koje u povoljnim uslovima lokaliteta klija i daje novu biljku.
Nesavjesni berači, u trci za kratkoročnu brzu zaradu trgaju kompletnu biljku sa korijenom, i to prije perioda sazrijevanja sjemena smilja, čime lišavaju nastavak prirodne populacije, odnosno proces razmnožavanja sjemenom, što je dominantni vid produženja vrste i održavanja ovih spontanih populacija.
Ukoliko se smilje suši, neophodno ga je smjestiti u prozračnom prostoru, dok se manje količine smilja, one za kućnu upotrebu, mogu smjestiti u hermetički zatvorene staklene tegle ili drugu sličnu ambalažu. Ukoliko je riječ o industrijskoj preradi smilja, neophodno je da se isto osuši u sušarama, na temperaturi od 40 do 50 stepeni. Ukoliko se od smilja želi napraviti macerat ili čaj, poželjno je brati samo cvjetove.
Inače, kod sakupljanja smilja, neophodno je koristiti nadzemne djelove, koji nisu odrvenjeli i koji se smiju rezati tako da se ne oštećuju ostali djelovi, pazeći da ostane trećina biljke (10 do 15 centimetara pri zemljištu). Ukoliko se pravi eterično ulje, neophodno je sprovesti destilaciju u roku od 24 sata nakon branja u jutarnjim časovima, kako bi sačuvalo sve dragocjene sastojke.
Smilje je optimalno brati prije otvaranja cvjetnih glavica, u fazi intenzivno žute boje cvjetova, siječući neposredno iznad primarnih listova. Odgovarajuća berba je uslov opstanka i revitalizacije biljke. Nepravilna berba, razlog je iščezavanja prirodnih populacija smilja. Sa sirovinom se mora postupati pažljivo, pri čemu sakupljeni biljni materijal se ne smije izlagati suncu, vlagi ili kiši.
Ubrani cvjetovi se destiliraju u roku od 24h od momenta branja, a za proizvodnju 1 kg eteričnog ulja, potrebno je čak više od 500 kg cvjetova! Destilacija smilja obavlja se u destilacijskim kotlovima različitih kapaciteta. Smilje se polegne na perforiranju podlogu, kroz koju se usljed zagrijavanja vode oslobađa vodena para, koja ekstrakuje eterično ulje smilja i tako se sliva u kondenzator.
Voda koja ostaje je značajna za proizvodnju hidrolata, što osim eteričnog ulja, predstavlja značajni izvor prihoda. Biljna masa koja ostaje nakon proizvodnje predstavlja odličan izvor organskog đubriva, koje može nastati u kratkom periodu, uz upotrebu legla kalifornijskih glista, čiji se rad pospješuje stalnim prevrtanjem.
Proizvodnja smilja postaje ekonomski u potpunosti opravdana nakon treće godine uzgoja. Prinosi variraju od 7 do 8 tona po hektaru svježeg cvijeta, odnosno od 3,5 do 4 tone suvog cvijeta smilja. Prinos eteričnog ulja varira od 10 do 15 kg/ha.
