Jedna od slikarskih tehnika je kolaž. Kad se od raznolikih komadića papira slaže figurativna ili apstraktna slika. U kolažiranju je dopušteno gotovo sve. Tako se između umetaka mogu postavljati ili naknadno postaviti manji ili veći smisleni ili nerazumljivi dijelovi teksta, fotografija, dokumenata i sl.
Mnogi su se veliki slikari ogledali u ovoj tehnici. Pikasovi su kolaži izloženi u Parizu u posebnom manjem muzeju, u jednoj od kuća u kojoj je stanovao. Sjećam se da su kopije novčanica, ponajviše dolara, bile umetnute izmeđucrteža i novinskih naslova.
Kolažiranje
Suvremena politička praksa mogla bi se u svem svijetu, ne samo u našoj regiji promatrati u svjetlu te tehnike, kolažiranja. Kad nema unaprijed čvrsto zadane koncepcije politike ni planova djelovanja na svim poljima ekonomije i socijalne politike, krpi se iz otpada postojećeg dnevna na brzinu sklepana javna djelatnost. Tako se neprekidno i političari, ne samo iz različitih stranaka već i iz jedne iste, sukobljavaju oko svojih interesa, predstavljajući ih kao zajedničko dobro.
Isto tako, nedavno je u razgovorni jezik ušla ekspresija: imam situaciju. Kad imate neki problem koji vam je pred nosem i morate ga riješiti.
Situacija je inače termin sartrovske filozofije. Kaže Sartr da je pojam izbora neodvojiv od pojma slobode ali isto tako je neodvojiv od pojma situacije budući da čovjek može napraviti izbor samo unutar i nasuprot određene situacije. Jedna od najupečatljivijih teza jeste ona da sloboda postoji samo u situaciji dok situacija postoji samo pomoću slobode.
Raskol
Nedavni raskol a mogli bismo reći i rasap crnogorskog Pokreta Evropa sad najbolje to ilustrira. Dvojica zvaničnika, predsjednika, države i vlade sukobili su se vjerojatno iz karijerističkih a ne ideoloških razlika,jer oni ne zastupaju nijednu prepoznatljivu ideologiju. Svaki od njih međutim ima svoju situaciju, i svoju slobodu izbora.
9
Nesporazum u PES-u završio je tako da je iz stranke s potpredsjedničkog mjesta istupio Jakov Milatović i nekolicina viđenijih članova. Usto, ukinut je odbor ove stranke u Podgorici, glavnom gradu. Predsjednik Vlade, Milojko Spajić, ostajeza sada predsjednik PES-a. Ipak, pitamo se, nije li ovdje možda riječ o pokušaju dekonstrukcije sveg crnogorskog političkog života?
Zločini
U kakvoj je sve to u vezi s dugogodišnjim opozicionarom isadašnjim predsjednikom Skupštine, Andrijom Mandićem, ostaje da se vidi. On nije u stanju odvojiti svoju stranačku od državničke funkcije, pa nekorektno i protiv svih političkih pravila privatni posjet pretvara u službeni, kako je već dva puta učinio s Miloradom Dodikom kojeg je primio u prostorijama Skupštine Crne Gore.
Pred zgradom Skupštine okupili su se tada zviždači kojima je ovaj odgovorio s tri podignuta prsta. Desilo se to baš na Dan sjećanja na žrtve iz Štrbaca, koji je Vlada Crne Gore ignorirala ne obilježivši ga. Samo je u Bijelom Polju položen vijenac na spomenik Sat životai time obilježena 31. godišnjica nestanka 20 putnika iz vlaka na liniji Beograd-Bar, kojima se ne zna gdje su stradali. Tek su četvorici pronađeni tragovi.
I da nije bilo tog i mnogih zločina počinjenih zbog vjerske ili narodnosne pripadnosti, nikako ne bi smjelo biti dopušteno da na teritorij jedne drugedržave Dodik dolazi i propovijeda koncepciju „rezervne Srbije“, kakvu je već napravio od svojeg entiteta u BiH. Da svoju situaciju nameće drugima, u drugoj zemlji, kao njihovu, političara i stanovnika te zemlje.
Odluka
Gotovo istodobno, u Hrvatskoj imamo jednu novu, po svemu mega-situaciju. Čim se odlučio za datum izbora, predsjednik države Zoran Milanović, sljedećeg dana je najavio svoju kandidaturu za predsjednika Vlade. Time kaže neće biti narušeno ni jedno pravno načelo.
Ubrzo se oglasio i Ustavni sud koji imperativno preporučuje apstinenciju ili od ove utrke ili pak od bilo kakvog stranačkog predizbornog lobiranja i pozvao predsjednika da odmah da ostavku, jer je njegova odluka neustavna. Desio se ne samo pravni rat nego, kako smatra premijer Plenković, izvanredno stanje. On i dalje smatra Milanovića neozbiljnim, l'enfant terribleom, koji je nedorastao situaciji.
Komunikacija dvojice čelnika nikako ne korespondira s njihovim funkcijama inajprije nalikuje uličarskom jeziku, što nikako ne priliči političkoj situaciji jedne evropske članice u XXI stoljeću. Hrvatska se dotle svrstava u pobornike promjena i one druge, zastupnike status quo situacije.
Žrtve
Na globalnoj razini, situacija se ne smiruje ni u Ukrajini ni u Palestini. Na obje se strane dopisuju žrtve svakodnevno. Evropa je nesposobna pratiti dinamiku istočnoslavenskog rata, i doima se da nije sposobna djelovati ni kao vatrogasac. Palestinci su žrtvovani i pobijeni do nevjerojatne cifre od 32 tisuće od kojih su gotovo trećina djeca.
Nije li samo ova činjenica dovoljna da sve evropske i središnja briselska administracija odstupe ili stvore djelotvorne institucije koje će makar tehnikom uskraćivanja putem veta onemogućiti širenje i produžavanje ovih ratova.
Sve ovo govori opolitičkoj situaciji ne samo EU nego i SAD, koji kao da prizivaju produženje ovih ratova. Oni slažu laž na laž, ili drugačije rečeno, situaciju na situaciju u svoju improviziranu ratnu retoriku, kolažirajući jednu nedosljednu, neujednačenu i nesmislenu politiku.
Umjesto da upru snage u diplomatske vještine, oni neprestano zaoštravaju ionako krajnje nestabilnu situaciju. Kao da uživaju u igranju vatrom. Hoćemo li i kako se oduprijeti tom disbalansu između trezvenih i opijenih, nije samo retoričko, već i rekla bih, pitanje opstanka svih nas, svuda u svijetu.
Izbor
I da zaključimo sa Sartrom, koji kaže da radeći izbore prema drugima, čovjek sam bira sebe i smisao svoje egzistencije. Proširimo li to na kolektivitet, na jedan narod ili zajednicu naroda kakva je EU, moramo znati da sami izabiremo sebe i smisao svojeg postojanja, dakle i svoje vrijednosti.
Kako je pojam izbora neodvojiv od pojma slobode, jednako je tako neodvojiv od pojma situacije: svaki narod mora u određenom povijesnom trenutku napraviti izbor kad je sučeljen s određenom situacijom.
Ne postavi li se sada Europska unija smisleno, humanistički i u skladu sa svojim velikim duhovnim, nadasve filozofskim naslijeđem od Prosvjetiteljstva naovamo, u duhu s univerzalističkim idejama i zakonima, neće biti upitan samo opstanak Palestine ili Ukrajine. Bojim se da će, ne nađe li cjelovito rješenje za ishode ovih situacija doći u pitanje i opstanak Evrope same. I treba li reći, svih njenih stečenih vrijednosti, i svih onih koje ujedinjena, tek treba steći.
No bojim se da se u igri kapitala i u zveketu oružja, Evropa ne izgubi u ovojhazardnoj igri koju njene politike i mimo volje i znanja svojih stanovnika, sebi dopuštaju. Bila bi to zaista situacija u kojoj bismo se obreli ni krivi ni dužni,a da je nismo ničim izabrali ili priželjkivali. Jer, ruku na srce, većina evropskih stanovnika priželjkuje ne samo socijalnu državu, već i socijalizam s ljudskim licem. Kakav je barem dva desetljeća bio jugoslavenski, kakav je bio švedski, kakav je poznavala francuska situacija.
Jednaka prava za sve, socijalnu državu, pravo na rad, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, na stanovanje,na odmor, na mirovinu, na slobodno mišljenje, pravo na vjeroispovijest, pravo na otpor. Ukratko, pravo na dostojanstven život. To je minimum ispod kojeg ne bi trebala ići kultura življenja u Evropi i niti jedna evropska politika.
Imali bismo tada situaciju kakvu zaslužujemo, a ne onakvu u kakvu nas strazburški ćate dovode! I stoga se ne pitaj kome zvono zvoni, zvoni tebi, osvijesti se i djeluj, odupri se, proširujemo slavni imperativ Hemingveja, jer od tebe sve zavisi.
