U zemlji koja je nekada bila simbol otpora fašizmu, danas svjedočimo sveprisutnijem institucionalnom ćutanju pred njegovim savremenim mimikrijama. Crna Gora, čija se antifašistička borba u Drugom svjetskom ratu nekada slavila kao temelj državnog i identitetskog kontinuiteta, danas sve više postaje prostor u kojem se rehabilituju kvislinzi, relativizuje istorija i proizvodi opasan narativ o "dvostrukom antifašizmu".
49U ambijentu u kojem najviši državni i opštinski funkcioneri prisustvuju pomenima četničkim vođama, istorijski revizionizam ne predstavlja samo političku provokaciju već i pokušaj temeljne promjene vrijednosnog sistema.
Istoričar Milan Šćekić upozorava da razgradnja antifašističkog nasljeđa nije slučajna ni spontana, već da je riječ o dugotrajnom procesu u kojem ključnu ulogu imaju političke elite, vjerske institucije, donekle i obrazovni sistem, ali i društvene mreže koje su sve češće edukativni alat mladih.
Za Portal Analitika govori i kako se u Crnoj Gori dogodio potpuni ideološki obrt u periodu od 1945. do 2025.
Sve se može razgraditi, pa i antifašistički temelji Crne Gore
„Zasigurno da su tranziciji iz antifašističkog u otvoreni revizionistički dikurs doprinijeli brojni faktori, a prevashodno smjena i preuzimanje poluga vlasti u Crnoj Gori 2020. godine od strane političkih struktura, od kojih većina nije imala afirmativan odnos prema crnogorskoj državnoj nezavisnosti, antifašističkom pokretu i antifašističkoj tradiciji u Crnoj Gori“, ocjenjuje Šćekić.
Naš sagovornik upozorava da se sve može razgraditi, pa i antifašistički temelji Crne Gore.
„Posebno kada se zanemaruju važni antifašistički jubileji, čemu godinama svjedočimo, kada se obilježavaju samo forme radi, kao i kada se antifašizam uvede u dnevnopolitičku arenu. Ipak, ne vjerujem u taj scenario. A koliko je za očuvanje demokratskog društva opasno urušiti antifašističke temelje, nadam se da nećemo nikada saznati“, poručuje Šćekić.
Dio društva grčevito brani vrijednosti i tekovine antifašizma
Prema njegovim riječima, ako je antifašizam sedam decenija uistinu bio utemeljen u crnogorskom društvu, ne vjeruje kako za nekoliko godina može biti marginalizovan do te mjere da njegove tekovine danas brani opozicija.
To je, smatra on, nemoguće, ako je pretpostavka o njegovom utemeljenju istinita.
„Da je sreće, borba protiv negativnog istorijskog revizionizma bila bi prevashodno institucionalna obaveza. Ali, kako crnogorske institucije ne žele da se bave ovim temama, opozicione partije, nevladin sektor, dio medija, hrabri pojedinci i intelektualci se odvažno i glasno bore protiv negativnog istorijskog revizionizma, i grčevito brane vrijednosti i tekovine antifašizma“, naglašava Šćekić.
Ne postoji državna institucija spremna da se suprotstavi SPC
Osvrnuvši se na snažan društveni i politički uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC), napominje kako ova organizacija ima široku agendu djelovanja u Crnoj Gori.
„Revizija istorije Drugog svjetskog rata i neskrivena težnja da se četnički pokret, kao dokazano kolaboracionistički, prikaže kao drugi antifašistički pokret, jedan je od segmenata njenog djelovanja“, ističe Šćekić.
Navodi kako u ostvarivanju ovog cilja SPC koristi činjenicu da uživa veliko povjerenje kod građana Crne Gore, da ima veliki uticaj i dobre konekcije sa aktuelnom vlašću i političkim subjektima koji baštine ideologiju Ravnogorskog pokreta, kao i da apsolutno ne postoje državne institucije koje su spremne da joj se suprostave.
„Zato i računa da će uspjeti u naumu da preoblikuje svijest građana Crne Gore, posebno mladih naraštaja i neobaviještene populacije i uvjeri ih da se četnički pokret navodno borio protiv okupatora i tobože bio drugi antifašistčki pokret. Samo treba još neko u to da povjeruje“, kaže Šćekić.
Pod hitno mijenjati fond časova o istoriji Drugog svjetskog rata
Sagovornik Analitike je mišljenja da nastavni kadar u osnovnim i srednjim školama pošteno radi svoj posao, da korektno obrađuju tematiku Drugog svjetskog rata, kao i problematiku koja tretira ulogu Crne Gore u antifašističkom pokretu. Ipak, napominje kako ne treba zanemariti činjenicu da sistem obrazovanja ima svoje limite.
„Ma koliko se nastavni kadar trudio da mladim naraštajima približi ovu tematiku, bez široke društvene, političke i institucionalne podrške, on je prilično ograničen i nemoćan da im objasni i približi antifašističke ideje i vrijednosti, i obrazuje ih u tom duhu. Zamislite da je komunistička vlast u Jugoslaviji prepustila samo sistemu obrazovanja da se bavi tematikom Drugog svjetskog rata i antifašizmom, kao i da nije bilo opšte političke, sistemske i institucionalne podrške, siguran sam da bi sistem obrazovanja isporučio skromne rezultate“, navodi Šćekić.
S obzirom na to da, kako je kazao, u savremenoj Crnoj Gori takve podrške sistemu obrazovanja nema, kao i da izvjesni politički subjekti nemaju afirmativan odnos prema antifašističkoj borbi, odgovornost što negativna revizija istorije sve više oblikuje mlade naraštaje rođene u trećem milenijumu, ne bi svaljivao na prosvjetne institucije i sistem obrazovanja.
„Tim prije jer su onim čuvenim reformama obrazovanja, kreatori prosvjetne politike u Crnoj Gori nakon 2006. godine, fond časova iz istorije u devetom razredu osnovne škole, a u kome se obrađuje tematika Drugog svjetskog rata, sveli na jedan čas nedjeljno. Ako neko očekuje da će sa tolikim fondom časova iz istorije nastavnici moći objasniti učenicima kompleksne i dinamične događaje i procese koji su obilježili 20. vijek, kao i da će to učenici shvatiti, u velikoj je zabludi. I to pod hitno treba mijenjati“, izričit je Šćekić.
Precjenjujemo značaj udžbenika, potcjenjujemo uticaj društvenih mreža
Smatra da nastavni programi nijesu toliko loši, iako su, kaže, zasigurno određeni nastavni sadržaji zahtjevni, posebno za učenike osnovnih škola.
„Vjerujem da većina nastavnika savjesno obavlja svoj posao, ali bez snažnije društvene podrške, nije lako obrazovati mlade u duhu antifašističkih vrijednosti. Društvo koje ne obrazuje mlade u demokratskom, slobodarskom i antifašističkom duhu, stvaraće nove Hitlere“, upozorava Šćekić.
Napominje kako svaka vlast želi udžbeničku literaturu, posebno udžbenike istorije, po svojoj mjeri.
„Zato se ne bih iznenadio da aktuelna vlast u Crnoj Gori u školske udžbenike uvrsti revizionističke sadržaje“, kazao je Šćekić.
Treba ponavljati, posebno mladim naraštajima, riječi koje se pripisuju Josipu Brozu Titu: ‘Teško je napraviti državu, ali ju je još teže sačuvati’
No, dodaje on, da udžbenici istorije uistinu imaju takvu moć u oblikovanju svijesti mladih naraštaja, kako im se, kaže, to nerijetko neobjektivno i nekritički pripisuje, pojave negativnog istorijskog revizionizma bi zasigurno bile marginalne.
„Ali, kako su one sve samo ne marginalne, to govori da kao društvo precjenjujemo značaj udžbenika, a potcjenjujemo druge izvore informisanja, posebno društvene mreže, koje imaju veliki uticaj na mlade, i kojima mladi vjeruju više nego nastavnicima i udžbenicima“, ističe Šćekić.
Ćutanje crnogorskih institucija traje godinama
Sagovornik Analitike naglašava kako crnogorsko društvo nema kapacitet da se institucionalno odupre negativnom istorijskom revizionizmu i na tu temu, kategoričan je, treba konačno staviti tačku.
„Jer ne traje ćutanje crnogorskih institucija, koje se pritom nalaze pod apsolutnom političkom kontrolom, od juče, već godinama. Zato, dok uistinu ne izgradimo nezavisne institucije, a istorija nam ne uliva optimizam da će se to desiti u skorijoj perspektivi, od aktuelnih institucija, posebno visokoškolskih i institucija nauke i kulture, ne treba očekivati da će se suprotstaviti eliti na vlasti. Od ostalih institucija ta su očekivanja još manja“, ocjenjuje Šćekić.
Naivno misliti da će evropske institucije rješavati naše probleme
Osvrnuo i na sve češću normalizaciju simbola i ideologija kvislinških pokreta u regionu, uključujući države članice Evropske unije.
„Bojim se da evropske institucije imaju preča posla od bavljenja istorijskim revizionizmom u Crnoj Gori i regionu. Očigledno je i da su umorne od Balkana, da su ga zapostavile, prepustile sudbini, a strah me i da Crnu Goru koriste kao monetu za potkusuravanje u zakulisnim političkim igrama sa većim regionalnim igračima“, stava je Šćekić.
Ističe da su naivna očekivanja da će se evropske institucije baviti istorijskim revizionizmom u Crnoj Gori i regionu, kao i da će, kako kaže, u maniru političkih komesara, naredbodavno i preko koljena riješavati naše probleme.
„Zato se ne bih previše oslanjao na njihovu pomoć. Tim prije jer Crnogorci, za razliku od Srba, Hrvata, Albanaca i Bošnjaka koji žive u Crnoj Gori, nemaju starijeg brata u regionu, koji bi im pomogao i eventualno urgirao kod evropskih institucija, da obrate pažnju na njih“, ukazuje Šćekić.
Poručuje i da „ako drugi treba umjesto nas da se bore protiv negativnog istorijskog revizionizma, kao i za pravo da živimo u demokratskoj, civilizovanoj i antifašističkoj Crnoj Gori, onda ne zaslužujemo da imamo državu“.
„Zato stalno treba ponavljati, posebno mladim naraštajima, riječi koje se pripisuju Josipu Brozu Titu: ‘Teško je napraviti državu, ali ju je još teže sačuvati’“, zaključuje Šćekić.
