Postoje umjetnici čije se stvaralaštvo ne mjeri samo brojem napisanih pjesama, odsviranih koncerata ili decenijama provedenim na sceni, već tragom koji ostavljaju u vremenu i ljudima. Slobo Kovačević jedan je od njih. Više od pola vijeka posvetio je muzici i umjetnosti, gradeći karijeru kompozitora, pjevača, gitariste, tekstopisca, aranžera i slikara.
Muzičku karijeru započeo je krajem šezdesetih godina u Sarajevu, gdje je osnovao grupu Lutalice. U tom periodu nastale su njegove prve autorske kompozicije, među kojima su „Taj dan doći mora“ i „Dr. Preporod“, čime je započeo uspješan autorski rad.
Nakon toga bio je član legendarnih sastava Indexi i Pro Arte, sa kojima je nastupao i sarađivao sa brojnim istaknutim muzičarima i autorima tadašnje jugoslovenske scene. Važan dio njegove karijere predstavlja i osnivanje grupe More u Splitu, koja je ostvarila zapažen uspjeh i okupila brojne vrhunske izvođače, među kojima su Oliver Dragojević, Meri Cetinić, Doris Dragović, Tedi Spalato i Jasmin Stavros.
Početkom devedesetih godina u Crnoj Gori je nastavio samostalnu umjetničku karijeru. Kao autor i izvođač posvetio se stvaranju muzike inspirisane ljubavlju, zavičajem i univerzalnim humanističkim vrijednostima, a istovremeno je nastavio da razvija i likovno stvaralaštvo. Prvu samostalnu izložbu slika, pod nazivom „Put do sopstvene duše“, priredio je 2008.
Tokom bogate karijere komponovao je veliki broj djela različitih muzičkih žanrova, uključujući zabavnu, pop i rok muziku, kao i muziku za pozorište i film. Njegov autorski opus obuhvata više od pet stotina kompozicija, a među najznačajnijim projektima izdvaja se „Omnia Vincit Amor“ („Ljubav pobjeđuje sve“), kojim je kroz muziku promovisao univerzalne vrijednosti mira, prijateljstva i humanosti.
Slobo Kovačević i danas zauzima značajno mjesto u kulturnom životu Crne Gore. Višedecenijski umjetnički rad, bogato stvaralaštvo i saradnja sa najpoznatijim imenima jugoslovenske muzičke scene svrstavaju ga među istaknute autore čije je djelo ostavilo trajnu vrijednost u regionalnoj muzičkoj baštini.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Igra i iskrenost, sa kojima i danas udišem život i sjećanjem pokrećem ljubav.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim što sam naučio da razmišljam zdravo i ispravno, sa ljubavlju, sa nadom, optimizmom, i u dobroj mjeri sa altruizmom.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- To je slikarstvo. U vremenu kroz koje sada prolazimo, u kome se odvijaju najkontroverznija događanja, još postoje ljudi i bića, organizmi koji su ravnoteža u svemu, a ja dolazim iz vremena u kojem su djela govorila sve, a ne riječi i slatkorječivo nametanje, tako da ja, vjerujući u ljude i bića koja su ravnoteža u svemu, očekujem i priželjkujem svoj prostor i adekvatnu valorizaciju.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Najgora je teška riječ. U mom slučaju adekvatnije bi pristajala riječ nezahvalnom. Mislim da su to introvertnost, pretjerana tolerancija i razumijevanje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Objektivnost, odmjerenost, nikako isključivost, davanje, iskrenost, samokritičnost, ljepotu, ljepotu govora, logičnost, pjesmu i ljubav.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Sami sebi mi smo krivi“. A volio bih da me glumi Kevin Kostner ili Marlon Brando (iz mlađih dana), Robert de Niro, Al Paćino (iz mlađih dana – „Kum“).
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Preko telefona bi moglo i ovako da se kaže: U konobi pjevam pjesmu mira i priželjkujem more ljubavi i tebi, i sebi i svim dobrim ljudima.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana, ja bih bio u morskoj ribi diplodus vulgaris ili anisotremus virginicus. Bio bih u paradajzu, blitvi, limunu, orahu, u sjemenu bundeve, u urmama, grožđu, u siru i obavezno u vinu. Da se ne lažemo, pomalo i u jagnjetini, sarmama. Mogao bi ovaj spisak da se utrostruči, toliko za sad.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da sam ja neko, ne bi se tugovalo i svima bi dobro bilo, a pošto sam niko i skoro ništa, sjedim kraj svog ognjišta i uz gitaru hrabrim sebe i sve oko sebe da će biti dobro, da će biti bolje, da nas mir i ljubav nijesu zaobišli, da uzalud Evropa ne čeka na nas.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjao ni sa kim. Sa ovim što jesam i nisam ja sam pomiren poodavno, sa ovim što je tu i što je kroz moj život prošlo. Jedino, kada bih mogao, zamijenio bih stvarnost za još ljepšu i mirniju, da su mladost i ljepota, zdrav razum i dobrota vodilje kroz život, da naša i sva djecauljubavi žive, da zaborav odnese sve godine sive i da nam se svi u svijetu i čude i dive.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom poslijepodne prizivam duše blagorodne, a njih ima ko u moru riba, zar još nešto dodavati triba.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ima more omiljenih pjesama: „Trag u beskraju“, „Libar“, „Whats wonderful world“, „Boemska rapsodija“, „Caruso“, „More“, „Montenegro“... do jutra bih nabrajao.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Sve od Šekspira, Dostojevskog, Servantesa, Marakeša, Andrića, Krleže, Pekića... Heseova „Igra staklenih perli“ i Lorens Darelov „Aleksandrijski kvartet“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ja sam nigdje, zbog negativno razigrane stvarnosti i neartikulisanih turbulencija. Sve što više starim, sve je želja jača, za to malo zemlje od krša i drača.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim rikšu, jer zloupotrebljava i degradira čovjeka, a i nikad je nisam probao. Sve ostalo volim i ne mogu da odolim, od jahanja na magaretu, konju, slonu ili vožnje u balonu.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome. Ja sam vam intuitivni introvert. U meni sve priče i sve tajne ovoga svijeta ostaju zaključane u najdubljim prostorima moga duhovnog postojanja.
Čemu se uvijek obradujete?
- Ljepoti, ljepoti života, pozitivnoj energiji, uspjesima, kako svojih najbližih i najdražih, tako i svakog drugog. Ako bi ovaj naš dom trebao nečim pohvaliti, a trebao bih, jer ima tu odsta toga što bi moglo da posluži kao primjer i putokaz za zdrav i ispunjen život, onda bi to prije svega mogla da bude dinamika događanja, druženja, pjesme, gostoprimstva i životnih radosti.
Da li za nečim žalite?
- Široka je lepeza onoga za čime se može žaliti. Ali treba smoći snage koju još imamo i svojim djelima i postupcima potražiti put kojim se ljubav, tolerancija, prijateljstvo, zdrav razum, poštovanje različitosti, davanje, mir i pjesma kreću.
Ne bih da upadnem u rezigniranu intonaciju i zapomagajući tonalitet, iz prostog razloga što sam neko ko se ne predaje i ne čeka Godoa, pa da se samo po sebi nešto desi i donese nekakve promjene na bolje.
Na svu sreću, postoje mnogi autori koji na identičan način proživljavaju svoju kreativnost i ne dozvoljavaju da ih vrijeme u kojem živimo ne centrifuguje iz stvaralačkog miljea. Želim svima koji su istrajali i uspjeli da održavaju svoju prisutnost, da čestitam od srca i poželim da i dalje budu uporni, nepobjedivi, kreativni i uspješni.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi ne mogu. Bez zagrljaja i poljubaca svoje unučadi, djece, supruge, prijatelja, najbližih. Ne mogu bez pjesme, lijepe riječi, zdrave prirode i zdrave hrane, osmijeha, i opet samo zdravlja i ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svaki dan se samom sebi izvinjavam što sam ovakav i to izvinjenje automatski se prihvata, ali isto tako još se brže vraćam u svoje determinisano stanište pjesme, ljubavi i mira.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prvo da mi sva unučad, djeca, supruga, rodbina, sva bolesna djeca i ljudi budu zdravi ili da ozdrave. Drugo, da svi gore navedeni redom, a to znači baš svi, i djeca i ljudi, budi srećni. Kako moje želje nisu nimalo male, nego naprotiv, velike i ogromne, poželio bih da ta zlatna ribica bude kao zlatni kit, najveći na svijetu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže do sada je bilo izvesti svoju đecu na „pravi put“.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Pitanje nije nimalo milozvučno, ali mislim da bih i dalje, do kraja bio ovakav, sa osmijehom i pomiren sa prolaznošću na putu kojim ljubav prolazi.
Kako biste voljeli da umrete?
- Pitanje je više krematorijski formulisano, ali dobro. Volio bih otići nečujno i sa osmijehom.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Samo ljubav ima snagu, samo ljubav može sve, samo ljubav daje nadu, samo ljubav život je.
