Aktivista za prava Roma, izvršni direktor organizacije mladih “Koračajte sa nama-Phiren Amenca”, Elvis Beriša rođen je u Crnoj Gori, u zajednici koja ga je, kako kaže, naučila šta znači biti vidljiv – ali i koliko vrijedi borba da te drugi zaista vide.
Odrastao je među ljudima koji su naučili da ćute, a koji često nijesu imali ni prostora ni glasa, pa je odlučio da svoj život posveti upravo tome – stvaranju prostora i davanju glasa. Odlučio je da govori, ne samo riječima već i dijelima. Već godinama radi na unapređenju obrazovanja, zapošljavanja i jednakih mogućnosti za romsku zajednicu.
Direktor je i prvog romskog portala RomaNet, a osnivač je Centra za edukaciju i kulturu Roma i Agencije za zapošljavanje Roma i Egipćana. Kao jedini ovlašćeni sudski tumač za romski jezik, nastoji da romski jezik i kultura zauzmu mjesto koje im pripada – u institucijama, u javnom prostoru, u srcima ljudi.
Paralelno razvija i Planet Clean Company – firmu koja ne održava samo higijenu stambeno poslovnih objekata već zapošljava, povezuje i osnažuje - vjeruje da društvena odgovornost ne prestaje na riječima, već počinje djelima.
Kroz sve što radi, od edukacije do umjetnosti i dokumentovanja romske kulture, vodi se idejom da promjena nije čin – već proces koji zahtijeva upornost, vjeru i empatiju.
Ako bi morao da sumira svoj životni i profesionalni put – rekao bi da je to put iz tišine prema glasu. Iz nevidljivosti prema prisustvu. Od predrasuda prema dostojanstvu. Svaka stepenica, kaže, bila je borba, ali i lekcija.
Naučio je, dodaje, da moć nije u funkcijama, nego u sposobnosti da inspirišeš druge, da probudiš ono dobro u ljudima i da ne odustaješ ni kada nemaš garancije da ćeš uspjeti.
“Danas, kad pogledam unazad, ne vidim samo borbu. Vidim rast, kontinuitet i put koji vodi naprijed. Moj cilj nije da pričam o promjenama – već da ih živim. Za mene je uspjeh kada neko dijete iz romske zajednice završi školu, kada roditelj prvi put potpiše ugovor o radu, ili kada društvo počne da vidi – ne „romskog medijatora“ ili „aktivistu“, nego roma – čovjeka”, kaže Beriša.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Jednostavnost – ona iskrena radost kada te sitnica usreći. Nedostaje mi onaj osjećaj da je svijet još uvijek mogućnost, a ne obaveza.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sada mogu da pomognem drugima onako kako sam nekada želio da neko pomogne meni. Kao dijete sam maštao o svijetu u kojem će ljudi imati priliku, a sada radim da taj svijet postane stvarnost. Možda ne brzinom kojom ja želim, ali krećem se.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje. Ranije sam mnogo pisao, ali rijetko objavljivao. Mislim da u riječima ima još toga što treba da ispričam, ali čekam pravi trenutak.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše razmišljam. I o onome što je bilo i o onome što tek dolazi. Ponekad zaboravim da živim sada.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim ljude koji ostaju svoji – i kad im to ne ide u korist. One koji ne prodaju sebe za funkcije, položaje ili novac, već čuvaju obraz i riječ. Takvi ljudi su rijetki, ali vrijede više od bilo koje titule. Može se reći da je to hrabrost, dosljednost i upornost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se „Protiv struje“ – jer sam oduvijek išao tamo gdje su drugi rekli da ne može, išao sam glavom, srcem i vjerom tamo gdje put nije postojao. Rušio sam predrasude, učio kad su mislili da neću, radio kad su sumnjali, ženio se kad su govorili da kasnim - i sve to svojim ritmom.
“Protiv struje” jer nisam išao linijom manjeg otpora. Glumio bi me Javier Bardem, jer zna da igra tišinu koja preraste u snagu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uporan, emotivan, realan, nezaustavljiv, strpljiv.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hljeb i biber – običan, svakodnevan, ali daje ukus svemu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam moć da liječim ljude – ne samo od bolesti, nego i od mržnje. Da svaka netrpeljivost postane razumijevanje, a svaka ruka koja je spremna na rat – ruka koja grli.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nelsonom Mandelom. Da osjetim kako izgleda oprost koji oslobađa i onog koji prašta i onog kome se prašta.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom pokušavam da usporim. Da provedem što više vremena sa porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemam omiljenih pjesama, sve rijeđe slušam muziku. Pjesam koja je nekada bila na vrhu liste omiljenih je „Heal the World“ – Michael Jackson. Poruka pjesme je jednostavna: svijet može biti bolje mjesto ako se brinemo jedni o drugima.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „The Pursuit of Happiness.“ Podsjeća me da se dostojanstvo ne mjeri uspjehom, nego snagom da ustaneš svaki put kad padneš.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Meku i Medinu. To nije turistički san, već duhovna potreba – put ka miru sa sobom.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Previše buke, premalo tišine.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi, kad saberem dan. Nekad je tišina najbolji sagovornik. Sebi najviše vjerujem i sebe najbolje razumijem…
Čemu se uvijek obradujete?
- Onuru i Lamiji, mojoj djeci.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Sve što sam izgubio, naučilo me da cijenim ono što imam. Ono što bih mogao navesti kao žal jesu četiri godine pokušaja da položim predmet Međunarodno javno pravo kod prof. Ranka Mujovića na Pravnom fakultetu. Nakon četiri godine izabrao sam drugog profesora kod kojeg sam u prvom roku dobio desetku. Za to vrijeme propustio sam šansu da upišem master studije u Zagrebu na katedri za Romologiju.
Bez čega ne možete?
- Bez vjere. Kad nestane vjera, ni rad ni uspjeh nemaju težinu.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za kašnjenje sa odgovorima koje trenutno čitate.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje za sve ljude. Mir u svijetu. Da naučim arapski jezik.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Oprostio sam. Ljudi misle da je teško boriti se, ali oprostiti je teže.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa onima koje volim, putujući i pričajući svoju priču – da ostane trag i poslije mene. Dokumentovao bih svoju životnu priču u jednu autobiografsku knjigu koju bih posvetio mojim roditeljima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Volio bih da umrem u miru, s osjećajem da sam dao sve što sam mogao u životu. Moja želja je da to bude dok obavljam molitvu u najsvetijem mjestu, ispred Kabe u Meki, smiren i povezan s Bogom.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nije tražio aplauz – tražio je smisao.
