Opet se vraćamo na onu staru izreku da: možeš lagati neke ljude cijelo vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude cijelo vrijeme. No, nigdje ne piše da je zabranjeno pokušati. A da bi pokušaj imao makar i malo efekta, građani moraju doživjeti neku vrstu kolektivne amnezije i zaboraviti sve što su čuli i vidjeli u prethodnih pet godina.
A, čuli smo da je ministar Radunović jednom prilikom zatvorio oči i ukazalo mu se Velje brdo. I to ne onako kako bi se možda ukazalo nekom običnom, prosječnom i nemaštovitom građaninu – kamenito, puno drača i škripa, bezvodno i divlje, onakvo kakvo jeste. Ne, on je u tom svom magnovenju vidio novi grad pun zgrada, vrtića, bulevara, škola i presrećnih građana koji su imali sreće da pazare stan po izuzetno povoljnim uslovima.
36Ovo za cijene kažu da se nije njemu ukazalo, već da je to kasnije kao ideju nadogradio tako što je i premijer Spajić zažmurio, ovoga puta pred zbiljom i istinom, pa je vidio da će kvadrat stana u sred golog krša, na nepristupačnoj i bezvodnoj stijeni, bez pristupnih puteva i bez ičega drugoga, koštati puno manje nego da se to radilo na nekoj poljani. Logično je ovo, nego vi sada zbog suženog uma to ne shvatate.
Za ljude koji imaju vizije i predstave nečeg budućeg kažemo da su vidoviti, jer vide bolje i dalje od nas prosječnih. Kako se zovu ovi koji žmure i tako vide bolje, zaista ne znam, ali neka za potrebe ovog teksta budu – žmurovidi.
E pa, nisu u Vladi i gradskim službama svi žmurovidni, ima tu pored njih i onih visokoškolovanih, ljudi od knjige i nauke koji svoje stavove vuku isključivo empirijskim i metodološkim putem, nema vam kod njih tih baboloških mantri i čudesa – samo gola nauka i tehnika.
Takav je, pardon, trebao bi da bude, i prof. dr gradonačelnik. Njegova zvanja i stečena znanja nas upućuju na to da bi makar on morao da stane na stranu nauke i kaže šta se tačno iza (Veljeg) brda valja i kako je to moguće, ustvari zašto nije, da se bilo šta od najavljenog ikada desi. Trebao bi stati rame uz rame sa ostalim stručnjacima koji su između nauke i politikanstva izabrali ovo prvo. Nego prof. dr gradonačelnik je prije nego što će postati prvi čovjek grada radio na Univerzitetu Crne Gore i tako je, poput svih ostalih članova akademske zajednice, spoznao jedan od principa akademstva – cjeloživotno učenje.
Upravo ovaj princip ga je naučio da u politici kojoj pripada može cijelomandatno opstati jedino ukoliko bude bacio nauku i istinu pod noge i govoriti samo ono što se od njega očekuje. A rekao je, da podsjetimo, u jednoj emisiji na televiziji Nova da će prvi stanovi biti useljivi u januaru prošle godine. Ovo sada je april ove godine i stanova nema, nema još ni početka radova ni gradilišta, ukoliko izuzmemo live uključenje Jelene Nedović i dva parkirana bagera koji probijaju već postojeći put uzbrdo.
Em što nema ni stanova ni gradilišta, osim one loše izrežirane predstave sa kojom ni sami nisu bili zadovoljni, jer da jesu ne bi angažovali kao krajnju mjeru „izmicačicu stolica” da ih brani iz očaja, za ovo „ludilo vijeka” nema ni potrebnih dozvola.
Prije svega nedostaje, između ostalog, idejno rješenje projekta, odabir istog, tender za izvođača radova (bageri koje ste vidjeli na Veljem brdu su angažovani samo za potrebe snimanja i njihov rad onog dana je nezakonit i predstavlja uzurpaciju državne imovine). Dalje, nedostaje izrada glavnog projekta, njegova revizija, ekološka istraživanja, studija o hidro i geološkim mogućnostima, saglasnosti koje se odnose na procjenu uticaja na životnu sredinu, elektroenergetsku infrastrukturu, kanalizacionu mrežu... i još puno, puno toga što OVO na Veljem brdu nema.
Posebno je zanimljiva činjenica da, sve i da se sjutra pojave neki vanzemaljci građevinske struke sa visokotehnološkom opremom i izgrade nam te stanove preko noći, ti građani Veljeg brda neće moći da upražnjavaju dvije veoma bitne fiziološke potrebe.
Prvo, neće moći da piju vodu iz gradskog vodovoda jer iste neće biti. Vodoizvorište „Mareza”, koje snabdijeva veći dio Podgorice, uz sadašnje naučne studije, a sklon sam da prije povjerujem profesoru doktoru naučniku nego li prof. dr politikantu, neće moći da opsluži te nove stambene jedinice na Veljem brdu.
Druga opcija, da se kopaju bunari iz kojih bi se crpila voda za novo naselje, ta je ideja, da se poetski izrazim – pala u vodu. Čim su se stručnjaci i „stručnjaci” popeli na brdo i otvorili oči, sve im se samo kazalo, nisu trebale vizije i čarobne kugle. Čak je i žmurovidima bilo sve jasno.
Drugo, sve i da vode bude, ta voda nakon upotrebe neće imati đe da ode. Jer đe god da je nakon toga išla, išla bi nizbrdo, na jednu stranu u rijeku Zetu koja je proglašena parkom prirode, ili na drugu u Moraču da je dokrajčimo do kraja. Postoji i treća opcija, a to je kolektor u Botunu koji em što nije ni počeo da se gradi, a gradonačelnika ne smijemo ni da pitamo kada će biti „use(r)ljiv”, em što su njegovi kapaciteti upitni u slučaju da se na njega nakači cijeli jedan novi grad.
Bilo kako bilo, na Veljem brdu, osim poskoka i blavora, moći ćete da vidite prve stanovnike tek za 10–15 godina, ovo naravno ukoliko sve bude išlo po planu. Dakle tek za deceniju, ili kako nam šef od parade Milojko Spajić reče onog dana, citiram: Evidentno kašnjenje od par mjeseci.
Ovo su fakti, ali ako vam se ne sviđaju vi možete da širom zatvorenih očiju vidite ono što želite. Samo nemojte tako neđe da zabasate u Velje brdo, jer tamo vam ova tehnika neće donijeti ništa dobro. I, požurite da aplicirate za stan jer ukoliko to ne uradite, a čuli ste ministra Radunovića, nećete biti pod istim uslovima tretirani sa ovima koji su im vjerovali i aplicirali na vrijeme, njima će valjda kvadrat biti nešto jeftiniji, a i treba tako, jer ljudi koji vjeruju žmurovidima moraju imati neke olakšice u životu, ipak su oni ljudi sa malo posebnijim senzibilitetom i potrebama, ako se razumijemo.
Na kraju, ostaje pitanje: da li je veći problem to što neko zatvara oči i „vidi”, ili to što drugi, širom otvorenih očiju, pristaju da u to povjeruju. Jer svaka iluzija traje onoliko koliko joj mi to dozvolimo – a cijena buđenja, po pravilu, uvijek bude veća nego što je iko očekivao.
