Željno iščekujući rezultate popisa stanovništva koji se tiču nacionalnosti, vjeroispovijesti i jezika, čini se da se crnogorska stručna i laička javnost nije pretjerano zabrinula što čak 304 sela u Crnoj Gori imaju 10 i manje stanovnika, dok su čak 74 u potpunosti napuštena.
Za rubriku „Vjerovati ili ne“ je činjenica da su najintenzivnije depopulizovana cetinjska sela, jezgra autohtone crnogorske trpeze, đe je došlo do jedinstvenog praska usljed sudara mediteranskih i kontinentalnih specijaliteta, stvarajući istinski gastronomski užitak za sve hedoniste.
Crnogorska ponuda kao da ne osluškuje pažljivo međunarodnju tražnju i težnju posjetilaca iz regiona i inostranstva koji u sve većem broju hrle ka zdravijim stilovima života. Svjesno bježeći od urbanih sredina, kako bi slobodno vrijeme proveli u što netaknutijoj prirodi, degustirajući tradicionalne zalogaje i upoznajući ruralna domaćinstva, naročito cijenjeći ona domaćinstva koja su uvezala priču o precima i potomcima, te sačuvala običaje i druga autentična iskustva od zaborava, prenoseći ih sa generacije na generaciju.
Ruralni turizam i agroturizam se često smatraju sinonimima; međutim, prema definiciji Savjeta Evrope iz 1986. godine, ruralni turizam predstavlja „oblik turizma koji obuhvata sve aktivnosti u ruralnom području, a ne samo one koje bi se mogle definisati kao agroturizam, odnosno turizam na poljoprivrednim gazdinstvima“.
U okviru proizvoda ruralnog turizma Crne Gore, agroturizam zauzima najviše mjesto na ljestvici. Podrazumijeva smještaj u objektu koji je nekada bio aktivno seosko domaćinstvo, odnosno poljoprivredno gazdinstvo, sa ili bez služenja proizvoda – obroka, sa ili bez demonstracije i učešća u obavljanju poljoprivrednih aktivnosti.
Kroz programe razvoja ruralnog turizma, Crna Gora je definisala ključne ciljeve, koji se odnose na integrisanje lanaca vrijednosti u ruralnom turizmu, pozicioniranje ruralnog turizma kao brenda Crne Gore kroz podizanje nivoa svijesti i informisanosti posjetilaca i turista o bogatoj ponudi, ali i važno osposobljavanje i aktiviranje pojedinaca – preduzetnika, ali i cijelih zajednica da aktivno učestvuju u održivom razvoju sopstvenih destinacija, jer su upravo oni nosioci specifičnih znanja i čuvari nematerijalnog bogatstva.
Pokušava javni sektor Crne Gore, na nacionalnom i lokalnim nivoima, da oblast ruralnog turizma sistemski definiše, i to kao potencijal za razvoj svih onih područja kojima prijeti pustoš, kroz aktivnu participaciju svih zainteresovanih strana, te kreiranja poljoprivredno-preduzetničkog poduhvata koji ima za cilj davanje impulsa prilično diverzifikovanoj i krajnje autentičnoj turističkoj ponudi crnogorskih sela. Sve ovo za cilj ima poboljšanje kvaliteta života stanovnika na selu, odnosno zaustavljanje trenda napuštanja. No, da li su operativni ciljevi, prioriteti i planirane mjere ostali mrtva slova na papiru?
Ono što nam nedostaje je cjelovitost agroturističke ponude, kao najznačajnije komponente ruralnog turizma. Paradoksalno, nedostatak komponenti nije naš problem, već nedovoljna uvezanost svega onoga što imamo ponuditi.
Ukoliko zaista želimo pozicionirati ruralni turizam Crne Gore kao osnovni postulat strateškog razvoja, neophodno je da napokon ozbiljno pristupimo poboljšanju postojeće i razvoju nove putne infrastrukture, sa adekvatnom turističkom signalizacijom i kvalitetnim i kontinuiranim snabdijevanjem električnom energijom i pijaćom vodom.
Ne manje važne su komponente koje upotpunjuju svaku turističku ponudu – pješačke, planinarske i biciklističke staze, odmorišta, vidikovci i panoramski putevi, tematski i zabavni parkovi. Ruralni turizam smanjuje sezonalnost i regionalni disbalans, što omogućava valorizaciju ruralnog područja Crne Gore, ali i rasterećuje urbane sredine, koje popuštaju pod pritiscima zagađenja vodnih, vazdušnih i zemljišnih resursa.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Crne Gore objavilo je prvi Javni poziv za dodjelu sredstava finansijske podrške za razvoj ruralnog turizma (IPARD III 2021 – 2027) i ukupna vrijednost prihvatljivih troškova po korisniku iznosi od 10.000 € do 200.000 €. Zahtjevi za dodjelu podrške mogu se podnositi od 21. marta do 21. maja 2024. godine.
Prihvatljive investicije tiču se izgradnje, rekonstrukcije i opremanja ugostiteljskih objekata za pružanje usluga smještaja, nabavke novih mašina i opreme, izgradnje, rekonstrukcije i opremanja objekata za pripremu hrane i pića, uređenja turističke infrastrukture (tematski parkovi, teniski tereni, bazeni, zabavno rekreativne staze, fitnes staze, panoramski putevi, biciklističke staze, planinarske staze), izgradnje i rekonstrukcije unutrašnjih pristupnih puteva na posjedu, nabavke opreme za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije, nabavke opreme i uređaja za tretman otpada i prečišćavanje otpadnih voda.
Informišite se i iskoristite dostupna sredstva, jer ulaganja u ruralni turizam Crne Gore predstavljaju strateški put razvoja cjelokupne privrede sjeverne, centralne i južne regije jedinstvenog bisera Mediterana.
Fraza kojom se Crnogorci naročito vole pohvaliti strancima, kada im žele predstaviti svoju zemlju u najboljem svijetu, je ona da u jednom danu možete uživati u planinskim vrhovima okupanim snijegom, ali i uživati na jedinstvenoj morskoj i jezerskoj obali. Upravo ova mogućnost doprinosi ostvarenju cjelogodišnje, tzv. „365“ turističke ponude. Razvojem u ruralni turizam, Crna Gora smanjuje prisutan jaz između nepravedno zapostavljenog sjevernog regiona i sve više urbanizacijom ugroženog juga.
Temelj ruralnog turizma svake lokalne zajednice čine prirodna dobra i kulturno-istorijske vrijednosti tog kraja. Autentična gastronomija i tradicionalno kulinarstvo se, kroz razvoj ruralnog turizma, čuvaju od zaborava, ali i predstavljaju neraskidivu nit koja privlači posjetioce iz svih djelova svijeta, i najvažnije – stvara želju za ponovnim povratkom.
