Kažu da je u ljubavi i politici sve dozvoljeno. I to je laž, naravno. Za ljubav. To sigurno znate, jer ako ne znate jako ćete se iznenaditi kada vas uhapse zbog nedozvoljenih radnji. Zaludu ćete pričati kako postoji izreka koja vas abolira od odgovornosti. Ništa to - Wellcome to the ZIKS.
E, za politiku je malo drugačije. U politici je sve dozvoljeno dok ste na vlasti, kada vas sklone sa iste sve ono što je bilo dozvoljeno automatski postaje kažnjivo. Zato je dužina boravljenja u fotelji recipročno jednaka dužini krivične nevinosti političara.
A kada imate vlast čuda su moguća.
Svega nekoliko mjeseci nakon što je Maduro naslijedio Uga Čaveza na čelu Venecuele, Maduro je objavio: „Odlučili smo da proglasimo dolazak Božića ranije jer želimo sreću za cijeli narod“.
U predsjedničkoj palati Miraflores upaljena je božićna rasvjeta, a Maduro je najavio raniju isplatu dijela božićnih bonusa i penzija. Razlog naravno nije bio religioznog karaktera. U principu kada se političar poziva na crkvene običaje i predstavlja se kao veliki vjernik i bogomoljac, možete biti 100% sigurni da sprema neku veliku prevaru. (vidi – litije u Crnoj Gori 2020.)
Razlog je naravno bio politički trenutak: lokalni izbori bili su zakazani za 8. decembar, pa je raniji Božić poslužio kao odlična predizborna kampanja. Nakon što je pobijedio na tim izborima, Maduro je shvatio da ne mora za pobjedu, poput Grincha, ukrasti Božić, dovoljno je pokrasti izbore.
E, imamo i mi našeg Madura, čak i više od jednog, a imamo i Grincha. Za sada samo jednog.
13Vlada Crne Gore je najavila da će gorivo poskupiti preko desetak centi po litru. Građani pohrle na benzinske stanice ne bi li uspjeli da natoče koji litar ispod dva eura. Opozicija zbog toga podigne graju u Skupštini i Vlada spusti cijenu goriva. Poslanik vladajućeg PES-a Vasilije Čarapić optužuje poslanike opozicije da su prevarili one građane koji su pohitali da naspu gorivo po nižim cijenama, iako su to građani uradili jer su im iz Vlade kazali da će tako biti. A oni naivni pa povjerovali institucijama sistema. Za mladog Grincha je tome kriva opozicija.
I, taman pomislite e, ovo je dno, a oni vas odmah demantuju nečim novim i poruče vam da je dno tamo đe oni kažu i da nema tog dna do kojeg oni ne mogu pasti.
Već je odavno jasno da su i premijer i svih tridesetak ministara zajedno najobičniji vic, i da fukcionišu kao klasična blagajna iz koje se naplaćuje politička lojalnost. Pozicijama u Vladi i svim njenim organima se mešetari kao na buvljoj pijaci – ja tebi, ti meni. Pa ako i prifali u datom trenutku ministarskih pozicija, oni će ih izmisliti, što im teško.
U skladu sa tim jedno od apsurdnijih zvanja će imati novoizabrani ministar Jole Vučurović. Gospodin koji je ministarsku odoru zaslužio lojalnim odnosom prema mentoru, ljevičaru, četničkom vojvodi, evropejcu, panslavisti, svotosavcu, demokratskom šovinisti – Andriji Mandiću. On će u novoj Vladi imati titulu bez portfelja, ali će u stvari biti, kako to i najavi šef Poslaničkog kluba Nove srpske demokratije Dejan Đurović, ministar za odnose sa Parlamentom.
Čega?
I nije samo Čega nego i Koga?
Jer ako niste znali, odnedavno je savjetnica u Skupštini Crne Gore postala gospođa Biljana Vučurović. Na tu funkciju je sjela od kako je Ministarstvo prosvjete pod pritiskom javnosti razrješilo sa funkcije direktorice Gimnazije „Slobodan Škerović”, zbog toga jer je smatrala da je kazna od 30% sa plate dovoljna za profesora koji je slao poruke lascivnog karaktera maloljetnoj učenici. Inače, gospođa Vučurović, pored toga što je savjetnica, ona je i supruga novog odnositelja sa Skupštinom, gore pomenutog Jola.
Dakle, euroskeptični evropejac Andrija Mandić, osmislio je perpetum mobile. Jole će raditi sve isto što je radio i do sada (ništa) i za to primati ministarsku platu. Platu uz koju idu i druge benifcije i, blago budžetu Crne Gore, kompletno ostalo „pokućanstvo” koje jedno ministarstvo trebuje.
Jedino đe će se moći uštedjeti jeste račun za mobilni telefon. Jer, pretpostavljam da su Jole i Biljana u nekom od onih family and friends paketa i da su im međusobni razgovori besplatni. Bez jedino, ako ne budu toliko bahati pa jedno drugo budu pozivali sa fiksnih telefona dok su na radnom mjestu. Znate, da izgleda profesionalnije malo, jer će sigurno i njima biti nekako glupo u početku.
- Gospođo savjetnice Vučurović, jeste li to Vi?
- Ja sam, izvolite.
- Ođe ministar odnositelj sa vašom visokom ustanovom. Želio sam da pitam kakvi su danas odnosi između nas, je li sve u redu?
- O, hvala, ministre, na interesovanju i posvećenosti poslu koji obavljate, a koji nije nimalo lak. Odnosi su veoma zadovoljavajući.
- Ćuš lak, Pak'o... no, ako je sve kako treba, pozdravljam te pa se čujemo śutra.
- Ministre, ministre... čujete li me?
- Tun sam.
- Ako dođete, ministre, kući ranije, imate u frižideru punjenje paprike pa gledajte da se odnosite sa njima na valjan način i podgrijete ih prije upotrebe. Koljenicu ne diraj, to je za NJEGA!
Osim Jola, u ministarske fotelje će sjesti još troje novih ministara. Ukupno njih četvoro, od čega su dvoje članovi Nove srpske demokratije, jedna je dopisni član te iste partija i poslednji je iz SNP-a, što je nebitno. Ova dopuna, ionako prepunjene Vlade, došla je nakon što je partija Milana Kneževića odlučila da povuče svoje ministre, ne oduzimajući joj i podršku, što je svojevrsni nonsens u politici, i mudri Mandić je nekako skontao da ta mjesta sada pripadaju njemu. A, ako ćemo realno, nema on koga ni da pita da li može.
Koliko se o sastavu Vlade, raspodjeli ministarstava i njihovim zaduženjima pita premijer najbolje govori njegov jučerašnji odnos prema njihovom izboru - odoh ja do Češke na pivo, a vi se među sobom birajte i postavljajte do mile volje.
Kako će na ovo reagovati Knežević ostaje da vidimo, ali valjda će mu neko, u pauzama gostovanja po beogradskim pljuvaonicama Crne Gore, javiti da mu koalicioni partner Mandić krade istaknute kadrove. Kada mu pokupi i glasače biće kasno za intervenciju, neće mu tada pomoći ni don Vučić. Jedan Milan bez partije neće značiti ništa, takvih ima „na kile” oko sebe. Pa će, za pretpostaviti, dočekati sudbinu jednog Predraga-Peca Popovića. Ako ga se sjećate znate o čemu pišem, ako ne onda vam je to odgovor.
I tako ćemo, nakon još jedne rekonstrukcije onoga što se više ne može ni rekonstruisati jer nikada nije bilo sastavljeno kako treba, dobiti Vladu sa 29 ministara i sedam potpredsjednika. Mi imamo više potpredsjednika Vlade nego što pojedine države imaju ministara ukupno. Još malo pa će i potpredsjednici dobiti svoje potpredsjednike, jer se ovoliki teret nerada ipak mora ravnomjerno rasporediti.
Radi poređenja, Kina, država sa više od milijardu i četiristo miliona stanovnika, ima 24 ministra na čelu klasičnih ministarstava. No, Kina očigledno još nije dostigla naš nivo institucionalnog razvoja. Njima jedan ministar pokriva desetine miliona ljudi, dok kod nas uskoro neće biti jasno da li imamo više ministara ili građana koji znaju imena svih ministara. Vjerujem da ih ni sam premijer ne zna, a i ne zanima ga.
Ali Kina proizvodi automobile, brodove, telefone, vozove, satelite i vještačku inteligenciju. Mi proizvodimo ministre. To je naša strateška privredna grana. Tu nam „sirovina” ne fali. Čim se pojavi politički kadar bez funkcije, otvori se novi resor, dopiše nekoliko riječi u naziv ministarstva i čovjek se uredno smjesti na budžetske jasle.
Kod nas se ministarstva ne osnivaju zbog poslova koje država treba da obavlja, nego se poslovi izmišljaju zbog ljudi koje treba uhljebiti.
Zato naziv „ministar za odnose sa Skupštinom“ nije nikakav incident. To je samo najiskreniji opis ove vlasti. Oni više ne upravljaju državom – oni se međusobno odnose.
Odnose funkcije.
Odnose plate.
Odnose dnevnice.
Odnose službene automobile.
Odnose budžet.
I, ako im ostavimo dovoljno vremena, odnijeće sve.
Građanima će, naravno, ostaviti privilegiju da sve to plate. Jer u ovoj zemlji postoje oni koji odnose i oni koji podnose. Ovi prvi sjede u Vladi. Ovi drugi žive u Crnoj Gori.
