Velikosrbi su plasirali jedan termin a to je ''stara Hercegovina''. Njime su željeli da nametnu Nikšićanima, Pivljanima, Šavničanima i Žabljačanima, tj. ljudima iz tamošnjih plemena da oni nisu Crnogorci no nekakvi ''stari Hercegovci'', kao što su ovi iz Brda Brđani, a Crnogorci su samo oni iz četiri nahije.
Na taj način je pokušano da se predstavi da je nekakva Hercegovina matica ovih svih, koji su jelte, po mišljenju kreatora toga koncepta hercegovački Srbi, a Crnogorci su im to oteli i pripojili ih onamo đe ne pripadaju. Naravno, radilo se o još jednoj slabo izmišljenoj teoriji koja je propala, ali se ipak i zadržala u određenim krugovima. Recimo, toliko je manjkava da su mislili i da Manastir Ostrog pripada toj ''staroj Hercegovini'', pa su se razočarali kad su saznali da je on ipak na teritoriji bjelopavlićkog plemena.
104U onom lijepom selu podno Durmitora, koje se zove Mala Crna Gora ima jedna crkva, čini mi se posvećena svetom Spasu, a u njoj jedan jako interesantan ikonostas, ako ga ovi uvezeni popovi nisu bačili ili prekrečili. Na tom ikonostasu ispisano je da taj sveti hram ''podigoše braća Crnogorci 1889''. Toliko o toj priči oko ''stare Hercegovine''. Još jedan od milijardu pokušaja da se Crna Gora iscjepka na komade i da od nje svako ponešto zakuči, ma je to zaludnja rabota.
Čak i prava Hercegovina, tj. Hercegovci, imali su životni san da se pripoje Crnoj Gori. Nažalost, velike sile to nisu dale. Tadašnji Hercegovci, a to se vidi i danas, znali su da se Hercegovinom nikad nije upravljalo ni iz Banje Luke ni iz Beograda, no sa Cetinja. Međutim, istorija i sudbina su htjele drugačije.
Davno je naš narod rekao ''s kim si takav si''. Zbog toga ne začuđuje retorika koju ovih dana imamo priliku da čujemo iz redova Bošnjačke stranke. Oslačale su im četničke fotelje, pa su i oni primili priču o maticama i gnijezdima mimo ove jedne koja bi trebala da im bude jedina. Dobro. Nemam ja ništa protiv toga. Jedino mi je malo degutantno budući da su svi prigrlili građansku državu onomad kada im je trebala, i kada su je gradili isključivo nauštrb Crnogoraca.
Danas, nažalost, ti isti šilje (olovke) na Crnogorce i na Crnu Goru. Srećom, Bošnjačka stranka nikako nije reprezent cjelokupnog bošnjačkog naroda, koji je bio i ostao najsjajniji dijamant u kruni zlatnog crnogorskog orla. Međutim, njihova retorika je jako opasna, budući da vremenom može prerasti u nešto veoma loše.
Prijenula im je od koalicionih partnera i priča o pljački, nerazvijenosti sjevera i posrnuću prije 2020. Neko bi im možda u tu priču i povjerovao da oni isti nisu držali kesu tokom te pljačke i nogom upirali u nju da što više stane. Povjerovao bi im neko i u tu priču oko sjevera, da nisu oni isti bili vlasti tamo evo dvije i kusur decenije.
Bošnjačka stranka je u tome zemanu bila začetnik onoga što danas sporimo Demokratama i sličnim partijama. Adresa za brzo partijsko zapošljavanje i šićarenje preko većeg koalicionog partnera, a sve u cilju priče o očuvanju građanske države. Građanska država izgrađena na interesu jedne strane vidimo danas i nije toliko održiva. Tada su je za pare gradili, a danas je za pare razgrađuju. Ma im se to neće dati.
Postoje neki bošnjački nacionalistički krugovi u Sarajevu i Pazaru koji pokušavaju i da se preliju na Crnu Goru. Pitanje je samo koliko i sami vjeruju u to što pričaju. Zukorlići su naprasno primirili kada su namireni. Zukorlić je isto radio na razbijanju crnogorskog građanskog tkiva, prosipajući laži o kolonama na crnogorskom popisu, iako nikakvih kolona nikad nije bilo, već ravna crta za slobodno izjašnjavanje. Očigledno kad bi se crnogorske struje vratile na vlast i BS bi primirila, tj. okrenula ćurak onako kako dati momenat nalaže. Ali, to opet na duže staze pravi razdor među dva na Balkanu najbliža naroda, Bošnjacima i Crnogorcima.
Recimo, postojala je ogromna propaganda u kojoj je pokušavano da se takozvana ''istraga poturica'', za koju ne postoje istorijski izvori da se desila, predstavi kao ''prvi genocid nad Bošnjacima'' koji su (pazite sad) sproveli Crnogorci podlovćenskog kraja! O tome je čak snimljen i dokumentarac. Sve i da se taj zločin desio, može se jedino pričati o zločinu pravoslavnih Crnogoraca nad Crnogorcima koji su primili Islam.
U tom kraju nikad nije bilo Bošnjaka, a nema ih ni danas. I u samom dokumentarcu se kaže da je jedan brat ostajao pravoslavac, a drugi postajao musliman i živjeli su pod istim krovom. Ođe se pokušalo nametnuti da je svaki musliman Bošnjak, iako je najveće blago Crnogoraca to što ih ima sve tri vjere. Naravno, neukome i ko ne zna istoriju, posebno ko živi u Bosni i Hercegovini, ovo je dovoljno da razvije mržnju i animozitet prema Crnogorcima.
To je pokušavano i u Crnoj Gori u raznim krugovima, ali oni nisu imali većeg političkog uspjeha. Sada se na čelo tog pokreta stavila Bošnjačka stranka, koja ipak ima nekog uticaja u narodu, iako je odstupila od izvornog učenja i ideologije zbog koje je osnovana. Sada i ona pokušava da nalazi matice onamo đe ih nikad nije bilo. Nažalost, nacionalistički krugovi među bošnjačkom elitom u Bosni doveli su do toga da današnja Bosna nije sposobna biti matica ni vlastitim Bošnjacima, a kamoli Bošnjacima koji žive van nje. Još je gore kada se vidi kako postupaju prema jedinim prijateljima koje imaju.
Matica crnogorskih Bošnjaka je jedino i isključivo Crna Gora, i oni imaju isto pravo na nju, na njenu ljepotu, istoriju, tradiciju i sve ostalo koliko i ja koji sam Crnogorac iz Katunske nahije. Ona ništa više ili ništa manje nije moja no bilo kojem drugom Rožajcu ili Plavljaninu. Te priče oko nekakvih srednjevjekovnih kraljevstava, pašaluka i sandžaka su bajke, legende i mitovi koji služe za kreiranje nekakvih konekcija koje u suštini nikad i nisu postojale. Kako gođ bilo, ne sumnjam da će Bošnjaci u Crnoj Gori prezrijeti ovu opasnu priču koja ih dijeli od crnogorske braće sa kojima su ovu državu stvarali i gradili.
Što se pak tiče Kenane Strujić-Harbić, vidi se da ima u njoj i nešto crnogorsko. Dao joj Bog deset puta da ispadne velika, a ona svaki put izabere da bude mala.
