Crnogorski košarkaš, Milutin Đukanović, rođen je 20. jula 1991. godine na Cetinju.
Od 2018. godine brani boje Lovćena 1947 u ABA 2 ligi, za koji je igrao u dva navrata ranije, od 2014. godine.
U karijeri je igrao za brojne klubove, od kojih se izdvajaju, Budućnost, Zrinjski, BK Opava, Türk Telekom, Metalac Farmakom, KTE-Duna Aszfalt, Spars…
Pamti se pobjeda Cetinjana nad Širokim, kada je Milutin postigao 30 poena za 27 minuta provedenih na parketu, uz četiri asistencije, tri skoka i jednu ukradenu loptu, što mu je 17. januara prošle godine donijelo zvanje MVP 16. kola ABA 2 lige.
Fantastična partija donijela mu je tada sjajnih 38 indeksnih poena.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Rekao bih da mi najviše fali bezbrižnost.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Naravno da najviše volim što sam uspio da sačuvam to "nešto dječje" u sebi, što me čini srećnim. I pored toga, zadovoljstvo kada sam u mogućnosti da nekome pomognem, na bilo koji način.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Što se tiče nekog skrivenog talenta, prvo što mi pada na pamet je rukomet - mislim da sam bio ozbiljan potencijal za nekog srednjeg beka 🙂
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To bih vezao za košarku i teren jer ponekad vjerovatno očekujem mnogo više od saigrača nego što je realno…
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše kod drugih cijenim lojalnost i odgovornost!
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Pa, možda filmska drama, otpora Vilijama Volasa engleskoj okupaciji Škotske.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- /
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana, opisao sebe možda kao nešto što ne pada svakome lako za stomak 🙂
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Naravno Goku i "Zmajeve kugle" - sposobnost da spasim svijet od uništenja i da mogu da oživim ljude.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa stvarnim herojem, kapetanom Đurom Draškovićem i junacima Božićnog ustanka.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kada nemam klupskih obaveza to obično bude vrijeme koje provodim sa dragim ljudima i naravno sa svojim psima, Pargom i Figom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Puno vremena provodim slušajući muziku... Izdvojio bih pjesmu o mom rodnom gradu, "Kućo moja".
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Generalno ne čitam mnogo, više volim da pogledam edukativne emisije, ali trenutno, rekao bih da je to knjiga "Secret" - Ronde Bern.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Po nekom planu ovog ljeta, volio bih da to ponovo bude Italija.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Električni trotinet...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ne volim da opterećujem druge sobom, više volim da ih saslušam i pomognem, ako mogu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Recimo, dolasku mog brata sa broda.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim, ali da mogu, vjerovatno bih drugačije odreagovao na neke stvari.
Bez čega ne možete?
- Bez mirisa cetinjskih lipa.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vjerovatno mojim saigračima, zbog nekog nenamjernog lakta u tijelo.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da svi ljubimci imaju svoj dom. Da su svi ljudi zdravi i srećni. Tako bi i svijet bio mnogo bolji.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže - "deadlift" 230kg 🙂
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao i svaki dan - sa porodicom, košarkom i prijateljima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Tako što bih spasio nečiji život.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore"
Priredila: A. POPOVIĆ
