Portal Analitika
  • Politika
  • Društvo
  • Abiznis
  • Sport
  • Kolaž
  • Region / Svijet
  • Kultura
  • Kolumne
  • Nauka / Tehnologija
  • Savremena karijatida
  • Ostalo
Poljoprivreda

Crnogorska sofra

Mimoza: Invazivna žuta ljepotica, prirodni izvor azotne ishrane bilja

Da li ste znali da se ova žuta ljepotica smatra jednom od najopasnijih neželjenih biljnih vrsta - korova, jer veoma brzo i lako postaje dominantna alohtona biljna vrsta, te je naročito opasna za domaće, autohtone resurse

Mimoza: Invazivna žuta ljepotica, prirodni izvor azotne ishrane bilja Foto: IndiaMART
Marija Markoč
Marija MarkočAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Viktor Igo je napisao „Ako si kamen, budi kamen. Ako si čovjek, budi ljubav. Ako si cvijet, budi mimoza“, i ovim nam je mnogo toga poručio, ne mislivši samo na njenu ljepotu, već i na najavu svega pozitivnog što nam mimoza donosi – sunce, toplinu, radost. Pouzdaniji je vjesnik proljeća od visibabe i odiše sigurnošću da su hladni zimski dani na izmaku i da se budi živi svijet. 

Širom svijeta poznata i na sve jezike prevođena je legenda o nastanku mimoze. Nekada davno, na području Australije, u blizini okeana, živjeli su momak i djevojka koji su njegovali iskrenu i uzajamnu ljubav. Djevojka je poticala iz aristokratske porodice i obožavala je žutu boju. On, veoma inteligentan i lijep mladić, pripadao je porodici ribara. Djevojka je primorana da se uda za vojvodu, rastaju se i on odlazi daleko i postaje šumarski čuvar. Nakon požara koji je zahvatio šumu, mladić je tragično izgubio život, a djevojka, nakon što je čula ovu tužnu vijest, odlazi da se sama uvjeri u to i da umre kraj svog voljenog. Prema legendi, od tog trenutka, baš na tom mjestu – pojavljuje se mirisno žuto cvijeće – mimoza. 

Zahvaljući pomorcima, mimoza je pronašla put do Crne Gore i smjestila se u njenom najljepšem kutku. Često je jedini cvijet koji se može vidjeti u zimskim mjesecima, kada pozlati morsku rivu od januara do marta. Opojnog i intenzivnog je mirisa i osobe sklone alergijskim reakcijama se često žale na glavobolju. 

Ipak, cvijet mimoze predstavlja jedan od najljepših primjeraka cvasti na svijetu. Specifične cvasti, raspoređene u grozdovima, ne ostavljaju ravnodušnim ni starosjedioce, ni doseljenike. Stabla mimoze mogu biti potpuno prekrivena žutim cvastima tokom kasnog zimskog i ranog proljećnjeg perioda. 

Mimoza (lat. Acacia dealbata), poznata širom svijeta i pod nazivom „srebrna akacija“, potiče iz jugoistočne Australije i javlja se u žbunastoj i u drvenastoj formi, u zavisnosti od klimatskih i pedoloških uslova sredine. Visine je od 2 do 15 metara, dok u humidnim područjima, može dostići i impozantnih 30 metara visine. Razvija uspravno glavno stablo, kao i kupastu ili zaobljenu krošnju. 

Kora stabla je glatka dok je biljka mlada, a starenjem postaje duboko naborana, smeđe-siva ili čak veoma tamna, prekrivena pjegasto bijelom skramom, koja nastaje usljed simbioze sa lišajevima. Naziv „srebrna akacija“ potiče od sivkasto-zelene boje listova, koja se prelama na svjetlosti, naročito gledajući iz daljine. Od 14 do 21 pari listova smješteno je na grani, koji su dalje izdijeljeni u sitne i oštre liske.

My-Seeds-Co

Crna Gora proslavlja vrijednosti koje mimoza nosi sa sobom – nadu, sreću i smijeh, organizacijom tradicionalnog Praznika mimoze, već 55 godina, od 1969. godine. Vrsta Acacia dealbata srodnik je sa još 44 drvenaste vrste, koje su slične po obliku i strukturi lista, ali i po cvastima, koje su raspoređene u izdužene grozdove. Na području Crne Gore, odnosno Boke Kotorske i naročito Herceg Novog, prisutno je oko dvadesetak vrsta mimoze.

Međutim, da li ste znali da je ova žuta ljepotica invazivna vrsta širom svijeta, karakteristična po rapidnom širenju i progresivnom i alarmantnom zauzimanju poljoprivrednog zemljišta. Smatra se jednom od najopasnijih neželjenih biljnih vrsta - korova, jer veoma brzo i lako postaje dominantna alohtona biljna vrsta, te je naročito opasna za domaće, autohtone resurse. 

Osim biljnog svijeta, mimoza ugrožava i životinjski svijet, smanjujući površine za slobodnu ispašu. Za razliku od srebrne, crna akacija je izuzetno kvalitetna vjetrozaštitna drvenasta biljka. Na teritoriji Australije i Južne Afrike, mimoza predstavlja veliku opasnost po biodiverzitet, ali u posljednjim decenijama, ni Evropa nije izuzeta od negativnog uticaja srebrne akacije, i to na području Portugala i sjeverozapadne Španije. 

Uzgojem druge vrste mimoze, Acacia longifolia, pokušava se suzbiti naželjeno širenje korovske mimoze na području Portugala, a slične aktivnosti razmatraju se i u Francuskoj i u Italiji. Intenzivne klimatske promjene pogoduju invaziji mimoze širom svijeta. 

Izuzetno je cijenjeno kao ukrasno, dekorativo stablo, koje uspješno podnosi zimske temperature, do -5°C, a nakratko i do -10°C. Veoma je zahvalna biljka, laka za uzgoj i održavanje, jer ne zahtijeva čestu rezidbu, niti sprovođenje drugih agrotehničkih i pomotehničkih mjera. Povremena rezidba pomaže održavanje zbijene krošnje, produžava joj život i sprječava širenje glavice sjemena. 

Praznik-mimoze

Ne pogoduju joj zabarena zemljišta, sklona prevlaživanju, kao ni krečnjačka tla. Pogoduju joj nešto kiselija zemljišta. Dobro se prilagođava veoma širokom spektru zemljišta, i to onih neplodnih ili opožarenih područja, pa se i koristi za pošumljavanje. Invazivna akacija može da izmijeni biodiverzitet područja, vodne tokove, ali i karakterističke površinskog dijela zemljišta (pedofaunu, pH vrijednost, sadržaj organske materije i makronutrijenata). 

Uspješno se rasađuje kalemljenjem na podlogu druge vrste mimoze (Acacia retinoides) i odlično se razmnožava iz reznica. Nije tolerantna na sniježni pokrivač, jer su njene krte grane sklone lomu pod teretom. Odlično se razmnožava i iz sjemena, tokom ljetnjih mjeseci. 

Ukoliko se slomi ljuštura koja obavija sjeme, a potom potopi nekoliko minuta u ključalu vodu, germinacija sjemena je gotovo osigurana i razmnožavanje je zagarantovano. Mimozu je u dvorištu najsigurnije posaditi krajem proljeća ili početkom ljeta, kada prođe opasnost od kasnih mrazeva, jer je važno da sadnica bude izložena višim temperaturama, sve dok ne stekne dovoljnu otpornost na hladnije vrijeme. 

Na području Novog Zelanda, mimoza se koristi za stabilizaciju erozivnih terena, ali i kao vjetrozaštitni pojas. Međutim, i na području ove predivne zemlje, napravila je problem usljed pretjerano invazivnog širenja. Brojne studije ukazuju na činjenicu da je zemljište posebno opskrbljeno azotom na područjima gdje se uzgaja mimoza. To je iz razloga što njen korijen ima mogućnost fiksacije azota, te i pripada porodici mahunarki (leguminoza). Stoga, mimoza je veoma važan segment šumskog staništa u procesu kruženja azota u prirodi. Preporučljivo je saditi je uz masline, kao važan izvor azota. 

Najskorija istraživanja pokazuju poseban uticaj ekstrahovanih fenolnih komponenti iz cvijeta mimoze u prevenciji demencije i dijabetesa, ali i ukazuju na to da su vrlo značajni kao antimikrobni tretmani. 

Drvo mimoze je veoma cijenjeno u industriji namještaja, za izradu enterijera luksuznih brodova, ali i u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, kao i u medicini. Mimoza je insipiracija brojnih umjetnika, ali i gastronoma i koktel majstora, pa se „mimoza salata“ i „mimoza koktel“ konzumiraju svakodnevno, širom svijeta.

Portal Analitika