Za početak, da budemo pošteni prema sebi? Da izgovorimo tu bolnu istinu?! Crnogorski je narod - narod u nestajanju! Proteklih nekoliko izbornih ciklusa pokazalo je da su naši neprijatelji bili preozbiljni igrači i za nas same, ali i za političku klasu koja nas je predstavljala. Uvijek su tri koraka ispred nas.
Delikatnost političkog, a onda i socijalnog, a konačno i demografskog inženjeringa, s igrom „trojanskih konja“ u maestralno izvedenoj diverziji, sama je otkrila i adrese sa kojih su kreirane. One najmoćnije globalne, bez sumnje. Moskva, Vašington ili i jedna i druga.
Ovaj narod je tako žestoko preveslan, preveden žedan preko vode, da se i dalje oporavlja od nevjerice, šoka, blama i sramote što je „pao“ (i to ne jednom, već više puta) na trikove! Brutalno dobro i nemilosrdno izvedene, ali ipak trikove. Toliko je „trojanskih konja“ ušlo u našu Troju da se ne zna ima li više trojanskih ili klasičnih konja među nama. Poema naše tragedije ispjevana je od Dritana do Jakova, tako da danas, u susret parlamentarnim izborima, izgledamo kao jadnici. Lišeni nade za trijumfom naših ideja, bez bilo kakve euforije da imamo šanse za brz oporavak.
Pred nama su dani u kojima se moramo konsolidovati
Zamislite kad smo spali na to da je naš politički cilj da onemogućimo velikodržavničku srpsku politiku da osvoji 2/3 stolica u parlamentu, da može da mijenja Ustav, strukturu stanovništva, prirodu državnog uređenja, identitet, ma što god im padne na pamet. Pretjerujem? Mislili smo tako da pretjerujemo i nakon 30. avgusta, pa od danas Podgoricu preuzimaju Evropa Sad i Demokratski front, saveznici Vojislava Šešelja i Aleksandra Rakovića, njihova braća po ideji i vrijednostima.
I kako danas da zadržimo makar neke šanse, makar malo nade da se nekad, sjutra, ko zna kad, možemo vratiti na naš put. Daleko od balkanskih krstaških ratova. Daleko od nacionalnih torova u koje su nas uveli.
Instalirali su nam narativ u kom je čovjek koji brani svoj grb, himnu, jezik i državu - desničar! Hej?! Toliko snažan narativ da mu se i političke partije sa savijenom rukom povinuju i nemoćno pristaju na njega. Narativ u kom je odraz političke progresivnosti ili makar političkog centra, ignorisanje nestajanja jednog naroda sa svojom kulturom i tradicijom. Aktivizam za zaštitu te kulture i tradicije postao je „ekstremizam“.
Političke poluge koje su, kako tako, stajale na braniku tih vrijednosti su obezglavljene. One nisu, kad pogledamo unazad, ni u trijumfu dovoljno cijenile podršku građana, a kamoli u porazu. O ovima drugima da i ne govorim. Prve vožnje u blindiranim autima su ih „odnarodile“, a noć sa prvom starletom učinila očaranim tim stilom života. Toliko da će uraditi SVE, ali baš SVE, samo da ostanu na vlasti. Zapravo, već su sve i uradili. Veleizdaja, upakovana u celofan kontrarevolucije.
Poema naše tragedije ispjevana je od Dritana do Jakova
Pa ljudi, je li nam makar sad dosta lažnih proroka koji nam vrijeđaju inteligenciju? Kad nas novcem iz naše državne kase „lože“ kao mlade majmune? Je li nam dosta prosječnih ljudi na liderskim pozicijama? Bez ideja, bez inovacija, bez vizionarstva! Je li nam dosta tog mahalskog elitizma u kom državni aparat države koja broji jedan kvart većeg grada, opslužuju stotine skupih atomobila, tjelohranitelja, multimilionskih troškova putovanja, sve o našoj grbači?! Je li dosta ili bismo još malo?!
Niču nove partije za nove veleizdaje... Makar smo se tih projekata nagledali i naučili sve njihove paterne. Čim vidite novu „crnogorsku partiju“ o kojoj ne znate ništa, ne prepoznajete njihove lidere i u čijim redovima nema „prvoboraca“ za naše slobodarske i evropske ideje, znajte da je u pitanju još jedan „Trojanski“ projekat. Ili nam je možda potrebno da obnovimo gradivo? Pa da još skuplje platimo saznanje da nas unutar državi lojalnih struktura moraju podijeliti na sve moguće načine da bi mogli nesmetano da vladaju! Je li nam makar sada jasno da MORAMO biti zajedno, ako mislimo da preživimo pad u provaliju, po čijoj ivici hodamo?
I dok ljudi čekaju da im kažemo nešto ohrabrujuće, da im iznesemo neki plan, da im pokažemo put, istorija nas sve zajedno opominje, po ko zna koji put, da moramo kao narod uzeti stvar u svoje ruke! Partije kojima smo davali blanko podršku da do ovoga ne dođe, nisu uspjele.
Niču nove partije za nove veleizdaje...
Nemamo više vremena! Ni za zablude, ni za pizme, ni za nove partijske kružoke i sekte, za lične kalkulacije, interesne projekcije, skrivanja u mišije rupe i linije manjeg otpora! Kome je stalo do ove države, znaće se u narenih mjesec i po dana. Svaki pojedinac koji ima ikakvog profesionalnog kapitala, integriteta ili uticaja MORA ustati!
Pred nama su dani u kojima se moramo konsolidovati i naći nova rješenja za razočarane i od poraza i politike umorne građane. Moramo spašavati ovu zemlju bez kupovine glasova i sigurnih glasača, terenskih, partijskih aktivista i obećanih zaposlenja. Građani ove zemlje koji vjeruju u važnost duha antifašizma, koji imaju nultu toleranciju na izborna slavlja koja veličaju ratne zločince i koji ne pristaju ni na šta manje osim na put u EU, moraju koliko je sjutra naći način da na izborima artikulišu, organizuju i nastave svoju misiju. Oni građani kojima nije dovoljno da mašu zastavama, već idejama!
Partije kojima smo davali blanko podršku da do ovoga ne dođe, nisu uspjele
Tu misiju moraju ponijeti ljudi bez hipoteka prošlosti, koji će čistog srca, principa i namjera, animirati sve one kojima su se zgadile partijske laži i obećanja. Građani naspram političara! Oratori i erudite naspram manipulatora! Inovatori, vizionari, hrabri ljudi koji ne igraju samo „na sigurno“! Zar se nismo uželjeli takvih borbi i takvih ideja koje nas okupljaju? Jesmo li spremni za njih? Ima li dovoljno takvih pojedinaca? Ja mislim da su protekle tri godine na desetine njih iznjedrile i da im istorijska inercija prirodno pruža šansu!
Dovoljno je imati srca u grudima i prađedovskog karaktera sokola, pa da ti građani daju vjetar u leđa! Jer kako će ti sokoli izgledati naspram skupštinskih kokotića, koje zaista gledati ne možemo još cijelu jednu vječnost od četiri godine! Jedan po jedan za ruku, dok se ne stvori snažan lanac briljantnih pojedinaca, a time i perspektiva za našu borbu! Svaku međusobnu netrpeljvost, paranoju, svaku gordost, nerealnu ambiciju i ostale „smrtne grijehe“ po strani, a kreaciju ispred sebe kao duh tog pokreta.
Lista građana, pokret, unija, kako god zvali taj novi let za naše vječite vrijednosti. Let sokola, umjesto parade kokota! Ili kako je Balašević u svom OTPORU pjevao: „Okićen perom sokola, za urok protiv okova“!
Ko je za?
