U jednoj staroj kući, vrata je otvorila Derviša, stara Muslimanka, zabrađena šamijom u dimijama sa drvenim nanulama. Prednji dIo kuće činilo je ognjište na zemlji, sa verigama.
DERVIŠA
Kada mi je gazda u toku rada rekao: Crnogorac dodaj mi čekić, Derviša se ukočila. Čučnula je pored ognjišta, uzela dva kamena i počela iznemoglim glasom da kune.
„E Crnogorci dabogda vam se sve utrlo. Eto, na ovom ognjištu su mi poklali i spalili cijelu familiju…njih jedanestoro…“ Udarala je kamenom od kamen, sa skamenjenim pogledom koji me je laserski gađao kroz uski otvor šamije…
Taj pogled i taj čudan spoj očajničkog glasa sa tupim udarima kamena od kamen, tada nijesam mogao ni podnijeti ni razumjeti ali nikada ni zaboraviti.
Gazda mi je kasnije rekao da su joj u ratu četnici Pavla Đurišića 1943 godine sve poklali i spalili na ognjištu. Dervišu su svezali da gleda, iz budžaka, pored ognjišta.
SUDBINA
Mnogo kasnije, saznao sam da je prije Derviše, istu zlu sudbinu, od dželata istog ideološkog Zla, dvadeset godina ranije, u Cucama, doživljela starica od 90 godina, Đurđa, baba Petra Zvicera. Nju su vezali za trešnju vojnici okupatorske srpske vojske, da gleda kako joj nejač i potomci gore na zgarištu kuće.
U zločinima, poslednje decenije 20. vijeka, zaprepastio me je događaj, kada je četnički paravojni odred u okolini Foče, uhvatio naoružanog Muslimana Adila i na ražnju ga živog pekli. Polupijani, uz „patriotsko“ arlaukanje proslavljali su uspjeh sopstvenog užasa.
I kada Risto Radović, sa svojim mantijašima duhovno fikusiraju beogradskim političim instruktorima po Crnoj Gori, kada kune i proklinje, po ćeifu ko mu padne na pamet, „tri puta i tri hiljade puta“ i njih i njihov porod… i kada to čini, u ime svetosavskog etnofiletizma i velikosrpskog nacionalizma, ON ponovo, priziva i vaskrsava ideološku matricu Zla, od kojeg su stradali, mnoge Đurđe i Derviše i Adili.
POLITIČKO ZLO
Samo u Ristovim kletvama i blagoslovima đavolski je sažeta geneza političkog Zla, sa zaštitnim znakom velikosrpstva u liku ,“znojavog bradatog četnika sa kamom u zubima i kokardom na šubari“.
Kletve koje mistično izgovara Risto Radović, zapravo su nastavak zloupotrebe „robovske lakovjernosti“ neukih, kojima se nameće molitva „zaražena duhovnim virusima“ koja ih lišava zdravorazumske empatije, prema Drugom i Drugačijem.
Molitva, koja prethodno mora da „iskopa oči razumu“!
Od te duhovneprop-litijske zagađenosti,na žalost, nijesu pošteđena ni đeca!?
Zar Risto, sa ostalim farisejima SPC u Crnoj Gori, nije preuzeo na sebe kletve i Đurđe i Derviše, time što je njihove dželate u ime nekog i nečijeg ideološkog boga oslobodio grijeha, čak je dao i blagoslov,da se zločincu i spomenik podigne. Risto je preuzeo i bestijalni zločin za Adilove muke, kada je na Cetinju unaprijed dao blagoslov zločincima da u ime velikosrpskih interesa mogu da čine zločine.
Kojom molitvom će neko moći da skine stigmu blagoslovljenih Amfilohijevih zločinaca sa potomstva crnogorskog?
FARISEJI
Zar Jauk Đurđe i Derviše nije jauk i Boga i Čovjeka, ako ONI još postoje, poslije svega!
Zar ti lažni božiji fariseji sa maskama božijih pastira, zaštitnici „Projekta Zla“, već nijesu više, od tri puta i trista hiljada puta, bili prokleti od brojnih Đurđi i Derviša i stotina Adilovih sapatnika?
U ime kog Boga takvi prokletnici imaju pravo da proklinju bilo koga!?
Otkud ukletim pravo i blagoslov, da kunu i proklinju čestite ljude? Da manipulišu zdravim razumom ljudi. Da podstiču sukobe i raskole. Da umjesto zdravog razuma narodu nameću manipulativne fikcije i privide, koji proizvode pokolj i žalost.
Zar oni nijesu zaslužili da ispaštanju u Paklu! Zar nijesu zreli za Deveti krug Danteovog pakla, za Tarpejsku stijenu?
Vrijeme je da se Amfilohije oslobodi kompleksa „Brozovog jajca“ i vidi bogohuljenje svojih visokih bogougodnika, Kačavande, Pahomija, Filareta…ogrezlih u razvrat, pedofiliju, kriminal, skrnavljenje svetinja i kaljanje lika iskrenih pastira istinskog Boga i Žive crkve božije.
Teško je Amfilohiju da proklinje srebroljubivost svojih ispisnika, jer je i sam digao na noge lakovjerne da brane profit SPC, dobijen od crnogorskih hramova, koje su svojom krvlju i znojem obilježile generacije predaka crnogorskih u neprekidnom milenijumskom trajanju.
ČETNIČKE VOJVODE
Preuzeo je obavezu da pripremi ideologizirane regrute za jurišnike četničkih vojvoda iz DF.
Risto, ideološku matricu velikosrpstva dopunjava virusima kontaminiranog svetosavlja, sa prijetnjom, da se sav taj toksični otrov izlije po obilježenom prostoru, tzv. „srpskih zemalja i srpskog roda“.
Crna Gora je, izgleda, na prvoj liniji tog Zlog nauma. Vjerski Zakon je samo povod za ostvarenje daljnjeg cilja, stvaranja potrebne demografske i političke snage, koja bi u neko vrijeme postala kritična masa za tzv. „dešavanje naroda“ kao izgovor za povratak Crne Gore podaništvu i samodestrukciji.
Sigurno je, da nikakva forma i sadržaji Hibridnog rata protiv Crne Gore neće prisiliti kolektivnu identitetsku svijest Crnogoraca, niti na amneziju niti na amnestiju Zla koje čine, velikosrpski nacionalizam i svetosavski etnofiletizam, slobodnom razvoju Crne Gore.
Možda će Amfilohije, kao glavni dizajner klero-političke fešte po Crnoj Gori, zaslužiti da ode u nebesa, ali sigurno ne u „carstvo nebesko“ nego u „nebesku Srbiju“, daleko od Crne Gore i crnogorskih patriota i rodoljuba. (Autor je publicista iz Beograda)
