Ovoneđeljnu Crnogorsku sofru, posljednji pazarni dan u godini, posvećujemo Crnogorki na selu – heroini u ruralnoj zajednici. Ona danas postaje subjekat u priči, čime zakoračuje izvan granica patrijarhalnih stereotipa, odvažno preskačući istorijske margine.
Živjele su i preživljavale u društvu koje je vjekovima oblikovala borba i kojim je vladao i gospodario kult muževnosti, čojstva i junaštva. Ipak, njihova uloga je ostavila nemjerljiv trag u oblikovanju naše istorije i tradicije.
Pisani trag koji obrađuje fenomen žene na selu je neophodan kako bi se odalo priznanje našim prethodnicama, ali je ujedno potreban i nama samima, savremenim biznis-Crnogorkama, koje se svakodnevno nalazimo na mostu koji spaja prošlost i budućnost, nastojeći da između tradicionalizma i savremenosti pronađemo ispravne, a prihvatljive uloge. U tome možemo uspjeti jedino poznavanjem i uvažavanjem žena koje su živjele prije nas i u velikoj mjeri doprinijele oblikovanju sadašnjice.
Govoriti o ulozi žene u ruralu kroz istoriju značajno doprinosi podizanju svijesti o važnosti rodno osjetljive revizije diskursa nasljeđa. Fakat je da Crnoj Gori nedostaje integralni istorijski narativ kojim će žena na selu biti prepoznata kao stub porodice, ali i jedne cijele zajednice i pokazati kako su one, u različitim istorijskim kontekstima, u odnosu na to koliko su im dopuštale obrazovne, ekonomske i političke okolnosti, ipak iznalazile načine da stvore i održe kvalitet, da isti pozicioniraju na uvijek zahtjevno tržište, a da specifična znanja i vještine sačuvaju od zaborava.
Razmatranje položaja žene u ruralnoj zajednici u sadašnjosti je direktno i neraskidivo povezano sa uticajem i važenjem tradicionalnih i patrijarhalnih sadržaja i elemenata. Interpretirajući Crnogorku, u djelu „Znamenite Crnogorke u narodnom pamćenju“, Marko Vujačić opisuje da su „njihova lica bila posebno divlje ljepote, da su nosile u sebi snagu i ćutanje kamena, a da su na njima počivale kuće, narod, slava i hrabrost Crnogoraca. Muškarci su bili zaduženi za odbranu časti i slobode, a one za sve ostalo – za svijeću u domu, za vatru na ognjištu, za toplinu koja grije i okuplja, za gajenje slobodarskog duha u djeci“.
Ženska radna snaga tokom istorije je nemilice eksploatisana, smatrajući da ne postoji nijedan isuviše težak posao za ženu. Trgovina roba, prenos tereta, briga o kući i porodici, kao i gotovo svi poljoprivredni poslovi odvijali su se preko ženskih leđa. U nekim područjima Crne Gore, jedino su košenje livade i oranje zemlje smatrani „muškim poslovima“; međutim, ne iz razloga da se žena poštedi rada; već za ove aktivnosti nije potrebno savijanje, što muškarcu više priliči. Zabilježena je i specifičnost o grubom i dubokom glasu Crnogorke, koji se razvio vikom i dozivanjem stoke koju su čuvale u surovim planinskim uslovima još od ranog djetinjstva.
Međutim, Crnogorka sa sela je koristila sve raspoložive aršine da utiče na tok aktuelnih dešavanja i da ipak zavrijedi pisani trag o tome kako je, uprkos strogom patrijarhatu, uspjela na sebe da usmjeri pažnju zajednice. Iako su izuzetno rijetki primjeri školovane i obrazovane Crnogorke iz ruralne zajednice u prošlosti (prvi primjeri osnovne obrazovanosti tek krajem XIX i u XX vijeku), njihova prirodna inteligencija, domišljatost i snalažljivost, a nadasve poštenje i hrabrost, ostale su zapamćene i sačuvane od zaborava. Jedan od vrsnih primjera znamenite Crnogorke sa sela zabilježen je u Grahovu, kada je hrabra Milica Bulajić žrtvovala sopstveni život da svom narodu ostavi najvrijedniju zadužbinu – pitku vodu.
Organizacione i vladarske sposobnosti Crnogorke dolaze na vidjelo u ulozi domaćice zadruge (obično žene domaćina, starješine), koja je upravljala poslovima i pitanjima zajedničke kuće. Sve nabavke, obavljanje poslova u kući i dvorištu, prerada proizvoda, odlazak na put, povratak s puta i mnoge druge aktivnosti bile su dužnost domaćice zadruge koja je bila veoma slušana i poštovana.
U zadružnoj porodici, domaćin ili starješina zadruge nije mogla biti žena, međutim, nerijetko se dešavalo da sastanku zadruge prisustvuju razborite i energične žene, čije je mišljenje uvažavano. Ipak, žena je bila „biološko središte“ zadruge, oko koje su se formirale manje, inokosne porodice. Osim kao glavarke zadruga, zabilježeni su i primjeri kada su energične, ratoborne i inteligentne žene postajale starješine rodova i sela, seoski službenici ili uticajne ličnosti u selu, bratstvu i plemenu.
Brojni su istorijski zapisi o Crnogorkama sa sela koje su bogatstvo domaćih proizvoda (meso, slanina, loj, mast, mlijeko, sir, jaja, vuna, koža, vosak, voće, povrće, pernata živina, divljač, žito, brašno, duvan, krompir, rakija itd.) iznosile na pazar, obezbjeđujući egzistenciju, ali i „luksuz“ svojim siromašnim domovima. Zamajac preduzetništvu dale su Crnogorke – komisionarke, koje su nekoliko puta nedjeljno prelazile put od Cetinja do Kotora prenoseći razne vrste roba.
Crnogorka u toku svog istorijskog razvitka prošla je čitav spektar statusnih faza, od patrijarhalnih oblika života i načina razmišljanja, do savremenih vidova emancipacije i društvene afrimacije; od isključivo porodičnog života, gdje je bila izvan sfera društvenog i ekonomskog odlučivanja, do savremenih oblika društvenog odlučivanja, učestvovanja u izgrađivanju i usavršavanju modernog društva.
Savremena crnogorska žena je, kroz programe ženskog preduzetništva uspjela da postigne značajne rezultate. Preduzetnica je žena koja sebe ostvaruje, osvješćuje i ojačava. Razni fondovi, na nacionalnom i lokalnom nivou, dostupni su svake godine, i imaju za cilj kontinuirane aktivnosti za što brži razvoj (ženskog) preduzetništva sa ciljem povećanja zapošljenosti žena. Žensko preduzetništvo predstavlja važan izazov u procesu revitalizacije i daljeg razvoja crnogorske ekonomije.
Nastanak i razvoj ženskog preduzetništva direktno je povezan sa napretkom u postizanju ravnopravnosti između muškaraca i žena. Međutim, žensko preduzetništvo je u ranoj fazi razvoja i uglavnom je uslovljeno potrebom da se premosti period dok se ne pronađe stalni izvor prihoda.
Položaj žena na tržištu rada je još uvijek nepovoljniji u odnosu na položaj muškaraca, te su žene i dalje zapošljene u manje profitabilnim sektorima, a preduzetništvo i upravljačke pozicije su još uvijek prvenstveno rezervisane za muško stanovništvo. Duboko utkane patrijarhalne norme i način razmišljanja muškaraca, ali i žena u Crnoj Gori i dalje predstavlja osnovno ograničenje u razvoju ove privredne oblasti.
Intenzifikacija ženskog preduzetništva dovodi do stvaranja novih poslovnih prilika, poboljšava konkurentnost i doprinosi sveukupnom ekonomskom razvoju. Na duže staze, ovaj proces značajno doprinosi prevazilaženju kulturoloških, socioloških, pravnih i političkih poteškoća sa kojima se žene u Crnoj Gori suočavaju.
Međunarodni dana žene na selu obilježavamo 15. oktobra, čime javno iskazujemo zahvalnost poljoprivrednici i ističemu njenu važnost u lancu proizvodnje hrane, kao i u borbi protiv gladi u svijetu. Obilježavanjem ovog dana na svjetskom nivou daje se snažan doprinos ženama na selu u obezbjeđivanju njihovog ravnopravnog pristupa i potpunog učešća u strukturama vlasti, ali i sa ciljem da se učine vidljivim njihove potrebe i mogućnosti u kreiranju razvojnih politika sela i izradi strategija razvoja seoske ekonomije.
