Mandatar Milojko Spajić obećao je da će se prvo naći s onima koji ga podržavaju i to je učinio. Unizu sastanaka upriličenih nakon što mu je Milatović povjerio štafetu mandatara poseban je sastanak Spajić organizovao s predstavnicima ex Demokratskog fronta i Demokrata. Time je pokazao što je Plan A.
Predstavnike manjinskih stranaka takođe je primio, ali mimo sastanka s DF-om i Demokratama, čime je, opet, pokazao da ih tretira kao Plan B. Ono – ako mu baš budu trebali radi imidža spolja zvaće ih, a ako ne – i ne trebaju mu. I to bi bila najznačajnija poruka jučerašnjih sastanaka, da se vojvoda Mandić nije potrudio da rezimira četvorogodišnje planove moguće parlamentarne većine. „Želimo da imamo vladu koja će naredne četiri godine odraditi veliki posao koji treba da promijeni Crnu Goru“, iskren je bio prekaljeni parlamentarac koji je prije samo tri i po godine sa skupštinske govornice pozivao „ratne drugove“ da otkopaju oružje.
38Vlada PES-a, Demokrata i ex DF-a bi zaista bila politički stabilna vlada. Pa iako PES i Demokrate uporno kriju svoju ideološku platformu, politike bez ideologije jednostavno nema. Vlada koju je ocrtao jučerašnji sastanak – uprkos nikad jasnijem protivljenju Američke ambasade toj kombinaciji – realizovala bi, dakle, ideologiju DF-a, našminkanu jeftinim populizmom PES-a i Demokrata. Mandić je bio jasan – Crnu Goru treba promijeniti.
Ne, dakle, uvesti u EU, ne, dakle, unaprijediti demokratsku kulturu, snažiti građansku državu i multikulturalnost, već – promijeniti. Jer kad vojvoda Mandić, ljubitelj i ljubimac autokrata Putinovog i Vučićevog profila, govori o promjeni, onda definitivno ne misli na promjenu u pravcu demokratizacije ili suzbijanja korupcije i kriminala. Jer kad promjene pomene vojvoda Mandić – čija se politička platforma decenijama svodi na priču da je Crna Gora srpska država koju je stvorila Beogradska patrijaršija, na slavljenje ratnih zločinaca i promociju naci-fašističkih kolaboranata, na inicijative za povlačenje priznanja Kosova, ukidanje sankcija Rusiji i izlazak Crne Gore iz NATO alijanse – on zasigurno ne misli na snaženje sekularnosti i približavanje standardima i vrijednostima Zapada.
Izgovora više nemamo!
Mandić, iskren kakvim ga je Gospod načinio, upravo misli ono što je Vladimir Božović izložio u svojem čuvenom rektorskom govoru – crnogorski identitet, kultura, nacija, jezik i država su lažni, proizvod lošega uticaja socijalizma i zlog Zapada i to treba promijeniti tako što će nova, oslobođena i okađena Crna Gora ponovo, kao rusko-srpska kolonija osvanuti na Istoku.
Zato u fokusu više nijesu bezbjednosne službe koje je Dritan temeljno razorio i preorao. Zato su u fokusu privreda, obrazovanje, kultura i mediji. Nakon što je DF-u predat na upravu katastar i energetski sektor, očekivalo bi se da u njihovo ime prosvjetom, kulturom i medijima zagospodari neka nova Vesna Bratić i da za četiri godine zaista bude „odrađen veliki posao koji treba da promijeni Crnu Goru“.
A ako želite da znate kako bi ta nova Crna Gora izgledala skoknite, recimo, do Pljevalja đe su na vlasti upravo ovi politički subjekti, testirajte u Pljevljima što je ostalo od građanske države i multikulturalnosti u gradu aparthejda i danonoćnih prijetnji i progona. Ili samo prelistajte portale u proteklih nekoliko dana i pribilježite sve morbidne prijetnje i uvrede koje iz krugova ideološki bliskih DF-u stižu na račun Bošnjaka, Albanaca, Hrvata, Crnogoraca...
A ako zaista mislite da se za tako kratko vrijeme Crna Gora ne može promijeniti, zavirite u suśedno dvorište pa vidite kako je promijenjena Srbija. Tako je, recimo, podrška građana Srbije članstvu u EU 2009. godine iznosila 74%, dok prema posljednjim istraživanjima iznosi 43%. Nakon nešto više od decenije vlasti Aleksandra Vučića Srbija je temeljno promijenjena.
Baš kao i u septembru 2020. godine očekuje se da ozvaničenju nove koalicije prethodi potpisivanje mrtvog slova na papiru o nemijenjanju spoljnopolitičkih prioriteta. Onako kako je te 2020. godine taj dokument označio početak blokade crnogorskog puta ka EU i sad bi poslužio samo kao smokvin list za unutrašnju rekonfiguraciju države.
Na posljednjim izborima ideologija DF-a ostvarila je (računajući i SNP i stranke koje nijesu prešle cenzus) nekih 20-ak posto glasova. Zahvaljujući latentnim zagovornicima te ideologije iz PES-a i Demokrata, ta ideologija je na putu da postane zvanična politika Crne Gore.
Ako danas još ima građana koji nijesu shvatili kakvu podmuklu igru igraju PES i Demokrate, u proteklih tri godine uvjerio sam se da postoji ipak znatan broj onih koje nije lako zavesti za Goleš planinu. Na njima je danas najveća odgovornost da pokrenu talas građanskoga otpora i zaustave projektovano obestrvljenje građanske, sekularne i multikulturne Crne Gore. Izgovora više nemamo!
