Itana Kaluđerović rođena je u Vrbasu 18. juna 1996. godine. U rodnom mjestu, Lovćencu, stekla je osnovno obrazovanje, a srednju školu završila je u Srbobranu. Novu životnu etapu započinje 2015. godine na Cetinju, gdje upisuje, a kasnije i uspješno završava osnovne studije na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost. Nakon toga na istom fakultetu upisuje master studije.
Prvi susret sa novinarstvom Itana ostvaruje u redakciji televizije Tv7, gdje je uređivala i vodila dječiju emisiju "Oblačić" i emisiju umjetničkog, zabavnog karaktera "Living room sa Itanom". Kako kaže, posebno je ponosna na taj period, jer je imala priliku da upozna, uči i u redovima svojih prijatelja ima glavnog i odgovornog urednika Marka Novakovića.
Godinu nakon početka u medijima, dobija poziv za rad na Gradskoj televiziji, na kojoj je gledamo od maja 2022. Sada je urednica i voditeljka emisije "Pressing" i kratke informativne emisije "Vijesti".
Za Itanu je pisanje i muzika ono bez čega ne može. Zbirku pod nazivom "Njoj" objavila je 2019. godine, a kako nam je kazala, polako i temeljno priprema i drugo ostvarenje.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaju mi ljudi koji su moje djetinjstvo činili bezazlenim, sigurnim, zaista dječijim. Nedostaje mi mogućnost da se, kad god poželim, ušuškam mami i tati u zagrljaj i da se sa mojim drugaricama igram u dvorištu moje ili njihove kuće do besvijesti, bez ikakve odgovornosti i zahtjevne uloge "odrasle žene".
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što život držim u svojim rukama. Volim što sam uspjela da njegujem dijete u sebi, a što sam, iako na teži način, postala samostalna i zrela.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Trinaest godina sam igrala folklor, mislim da taj talenat nije došao do izražaja jer je moje bavljenje folklorom prestalo selidbom u Crnu Goru. I taj dio sam izostavila kada sam govorila o nedostajanju iz djetinjstva.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Sklona sam idealizovanju ljudi, često mi manjka samopouzdanja i ono što ne priznajem lako - teška sam žena.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, posvećenost i vjernost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Kako preboljeti kilometre"... Možda bi razvoj filma pod tim naslovom umio i mene da nauči kako se lakše nositi sa daljinama. A u mojoj koži voljela bih da vidim Robi Margo.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Emotivna, romantična, iskrena, pravedna i... teška.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hmm... Svi moji prijatelji znaju da sam luda za mirisom kokosa, pretpostavljam da bih kao hrana bila samo kokos.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu da ispunjavam želje bliskim ljudima, poput duha iz lampe ili zlatne ribice.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala ni sa kim, jer bi to značilo i mijenjanje mojih dragih ljudi na jedan dan, a ja moju "bandu" ne dam nikome.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kada mi neđelja nije radna, obožavam da provedem cijeli dan sa vjerenikom u našem kutku, gledamo neku seriju ili igramo Remi sa njegovim roditeljima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nijesam osoba koja ima omiljenu pjesmu. Omiljene pjesme dijelim na one koje volim da čujem u kafani, na one koje opisuju moja stanja i na one koje posvećujem roditeljima. Tako da ih ima mnogo. Ali, ako bih baš morala da izaberem, neka bude „Imala je lijepu rupicu na bradi“, Olivera Dragojevića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nedavno smo partner i ja gledali "Hadersfild", težak je i dugo razmišljaš o njemu poslije završetka. A monodrama koju mnogo volim, jer mnogo volim i glumca je "Soulfood" mog posebnog Slavka Kalezića.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da uskoro posjetim Kapadokiju.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Zbog čestih putovanja Podgorica - Lovćenac, najmanje volim putovanja autobusom!
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mami i partneru.
Čemu se uvijek obradujete?
- Ja se do besvijesti radujem sitnicama. Ali se posebno radujem dolascima ili odlascima kod roditelja.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Vodim se time da sve što sam ikada uradila, uradila sam jer sam tako željela ili smatrala da u tom trenutku tako treba.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez porodice, sestrica, prijatelja, sada već ne mogu bez partnera. I generalno ne umijem da funkcionišem bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za scenarije u mojoj glavi...
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moja porodica vječno ostane zdrava i mlada, da zauvijek budem srećna kao što sam sada i da se na ovaj svijet vrate dvije osobe.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Definitivno je bilo najteže ostaviti sve i otići sam u drugu državu, pa makar i u susjedstvu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Grlila bih do iznemoglosti, bila razlog svih osmijeha mojih ljudi i vjerovatno se prvi put u životu napila, da ne odem u neznanju.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kada razmišljam o smrti, pojavi se neki neobjašnjiv strah od toga šta nas čeka poslije. Tako da ne bih voljela da znam kada će se to desiti i ne bih voljela da mučim ljude oko sebe.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ljubav, ljudi!
