Znao sam da će „tikva“ pući kad tad, međutim, moje poznavanje političke teorije i sistema nije moglo predviđeti ovakav rasplet događaja. Na kraju krajeva, ako smo išta naučili to je da ovo što živimo u Crnoj nam Gori nema ni u udžbenicima.
Naša država je evo već šestu godinu socijalni eksperiment i stvarno se nadam da neko sve ovo prati, budući da bi iz istoga mogao nastati kvalitetan naučni rad, koji bi, kad bi postojala Nobelova nagrada za društvene nauke, njegovom autoru sigurno donio ovo veliko priznanje.
21Naime, teško da bi se i najveći umovi političke teorije mogli snaći u ovom metežu koji su nam priredila braća Srbi potonjih dana. Očigledno je da sukob ove dvije za sada još uvijek neodređene strane polako klizi do tačke nepovrata.
Problem je u tome što još uvijek nemamo kristalno jasnu ideološku podjelu ova dva tabora. Za nas Crnogorce, a pogotovo one koji smo nepovjerljivi prema toj drugoj strani oni su još uvijek svi četnici, bez razlike. Međutim, to baš nije tako.
Na primjer, pogriješio sam u procjeni da će Knežević biti taj koji će skliznuti u pro-zapadnu priču. Očigledno je da je ipak Mandiću više oslačala fotelja i to da nad sobom nema nikoga do Boga jedinoga. Mislim, to jeste za pohvalu. Nikad nisam imao problem sa tim da se neko nacionalno izjašnjava kao Srbin, samo da mu je Crna Gora na prvom mjestu i da nije sluga Beograda.
Problem je u tome kako će ovi novo-osviješćeni Srbi, tj. njihova politička elita objasniti vlastitom biračkom tijelu promjenu u političkom kursu. Duže od trideset godina su radili na tome da Beograd predstave kao glavni grad svih Srba a predsjednika Srbije, ko gođ on bio, kao predsjednika svih Srba. I sad odjednom to nije tako?? Teško, moji dobri, teško. Vidim da se u to uključio i Joanikije, kontra svog doskorašnjega prijatelja i nasljednika.
Biće interesantno kako će se stvari odvijati u Nikšiću, đe je Kovačević, mlada nada Andrije Mandića, a čiji grad je ipak teritorija koju kontroliše Metodije. Zbog toga i trzavice na proslavi godišnjice legendarne bitke na Vučjem dolu, i kontra proslava na Fundini, sa skandaloznim i komičnim izlaganjem ''novog srpskog odgovora''.
Nisam previše ubijeđen u kapacitete Mandićeve partije i njenih funkcionera da stvore novu ideologiju koja će biti prihvatljiva širim srpskim masama. Zanemarujemo činjenicu da njihovo biračko tijelo čine generalno konzervativni ljudi koji se „pale“ na gusle, Kosovo, Mladića i Karadžića i ostali oreol srpske priče. Teško će oni progutati zapadnu priču, Crna Gora na prvom mjestu, sukob sa Beogradom i sve ostalo. Nadam se da griješim, ali ih poznajem. Ipak je lakše Kneževiću da manipuliše ovom jeftinom pričom. Malo gusala i rakije i završena kampanja.
Na kraju, u dragoj nam domovini sve je moguće. Ne bih se previše radovao ni ovom sukobu, ako ćemo pravo. Može se vratiti kao bumerang, a to se uglavnom obije o Crnu Goru. Pogotovo ako u svemu tome pokušaju da širim masama plasiraju svoje manipulacije.
Viđeli smo sprdnju od trobojke sa grbom Crnojevića. Bot stranice već su počele da prosipaju priču da se radi o zastavi Mitropolije iz vremena boja na Fundini, iako tada nije bilo ni trobojke ni Mitropolije onako kako je oni gledaju, već samo alaj i krstaš barjaka i Crnogorske crkve. No doći će sve na svoje. Sve je ovo proces i jedan teški i dugi put ka osvješćivanju Crnogoraca i vraćanju pod svoje nebo i svoj barjak. To je neizbježno, samo je pitanje oće li se desiti za naših života.
No, viđeli ste onu đecu kako pjevaju crnogorsku himnu, znači ima nade.
