Dok se Bosna i Hercegovina nalazi na ivici institucionalnog kolapsa, a vlasti predvođene sarajevskom Trojkomgube autoritet pred Miloradom Dodikom, opasni separatistički narativi sve otvorenije podrivaju državne temelje regiona.
U intervjuu za Portal Analitika, bh. politikolog Azur Imširović upozorava da su pokušaji predsjednika bh. entiteta Republika Srpska da izbjegne odgovornost za krivično djelo napada na ustavni poredak, uz podršku Rusije, Srbije i pojedinih članica EU, samo uvod u scenario koji prijeti ne samo BiH, već i regionalnoj stabilnosti.
Posebnu zabrinutost izražava zbog potpunog ćutanja crnogorskih vlasti, koju dovodi u direktnu vezu s beogradskim centrima moći i dominantnom ulogom Andrije Mandića u kreiranju spoljne i unutrašnje politike Crne Gore.
Putin će podržavati Dodika sve dok mu se to isplati
Podsjetimo, tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo je još 12. marta naredbu za privođenje trojice čelnika entiteta Republika Srpska - predsjednika Milorada Dodika, premijera Radovana Viškovića i šefa Skupštine Nenada Stevandića.
Ne samo da do privođenja nije došlo, već se Dodik u aprilu i maju dva puta u Moskvi sastao sa svojim najmoćnijim saveznikom – predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. Treći susret za kratko vrijeme, predsjednik Republike Srpske najavio je za 17. jun u Sankt Peterburgu.
„Putin koristi Dodika da bi u zaleđu EU stvarao nestabilnost i tako podsjećao Zapad dokle seže njegov uticaj, što pokazuje i učestalim sastajanjem s njim“, kaže Imširović.
24
Sagovornik Analitike ističe i da će Putin to raditi sve dok smatra da mu Dodik može biti koristan u tom smislu.
„Međutim, Putin je decenijama podržavao i Asada u Siriji. Kad je Asadov režim pao, za vrlo kratko vrijeme Putin ga je „pustio niz vodu“, dao mu azil i započeo kontakte s novim jakim igračima u Siriji. Zato smatram da će Putin podržavati Dodika sve dok mu se to isplati. Ako i kad to više ne bude slučaj, okrenuće mu leđa“, smatra Imširović.
On vjeruje da je i predsjednik Republike Srpske toga svjestan.
„Do tada, Dodik ipak ostaje najveća prijetnja miru i stabilnosti u BiH, a toksični uticaj Rusije jak“, upozorava naš sagovornik.
Mađarska i Hrvatska štite Dodika od sankcija Evropske unije
Njemačka, Austrija i Litvanija nedavno su uvele sankcije Dodiku, a uskoro bi to mogla učiniti i Poljska. Sankcije su ranije uvele i SAD te Ujedinjeno Kraljevstvo. No, koliki je stvarni uticaj tih sankcija na predsjednika Republike Srpske.
„Pohvalno je što sve više država uvodi sankcije Dodiku, ali one nijesu toliko jake da bi ga natjerale da prestane s dosadašnjom politikom. Obruč oko njega se steže, ali ne dovoljno brzo i jako pa Dodik ima dovoljno vremena i prostora da se pokuša izmigoljiti iz njega“, ukazuje Imširović.
Ne vjeruje da ovakve sankcije mogu na kraći ili srednji rok dati velike rezultate.
„To samo ide na ruku Dodiku kako bi neuspjeh državne vlasti u BiH da ga privede nametnuo kao novu realnost na terenu koju Zapad treba prihvatiti i izaći mu u susret. Osim toga, Mađarska, kao otvoreni saveznik Rusije, i Hrvatska, kojoj Dodik treba kao saveznik kako bi u BiH isposlovala Izborni zakon po mjeri Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u BiH, odlučno odbijaju uvođenje sankcija za Dodika na nivou EU, a samo bi jake i sveobuhvatne sankcije EU mogle imati efekta. Sve ostalo su potezi koji imaju više simboličko značenje, stvaraju Dodiku neugodnosti, ali ne podrivaju njegovu moć“, podvlači Imširović.
Dodikovo lobiranje u SAD-u ne treba odbaciti kao opasnost
Predsjednik RS iskazivao je simpatije prema Donaldu Trampu, nadajući se promjeni američke politike, ali za sada nema naznaka da bi postojeće sankcije mogle biti ukinute. Interesovalo nas je hoće li njegova očekivanja od nove američke administracije ostati neostvarena.
„Poznato je da Dodik godinama troši desetine miliona na lobiranje u Vašingtonu. Za sada mu to nije donijelo uspjeh, ali to ne znači da uz odgovarajuću sumu novca i kontakte s pravim ljudima on na kraju neće uspjeti u svojim namjerama“, upozorava Imširović.
Napominje da je trenutna američka administracija pokazala vrlo nepredvidljivo ponašanje, tako da, kako ističe, Dodikovo lobiranje ne treba odbaciti kao opasnost.
„S obzirom na to da sarajevski dio vlasti BiH predvođen Trojkom (SDP, Naša stranka i Narod i pravda) apsolutno ništa ne čini da se suprotstavi Dodikovom lobiranju, niti ulaže u lobiranje u korist države BiH u Americi, ne bih se usudio sa sigurnošću reći da Dodik neće imati uspjeha u približavanju Trumpovoj administraciji“, naglašava naš sagovornik.
Entiteti nemaju pravo na secesiju
Osvrćući se na Dodikove javne istupe u kojima tvrdi da entiteti u BiH nijesu podređeni državnim institucijama, te da je država „izvedena iz Republike Srpske i Federacije BiH“, Imširović ističe kako Dodik ne govori istinu i da i on to zna, ali da u političke svrhe ponavlja priču da su enteti svojim dogovorom stvorili BiH.
„Posljedično bi to značilo da entiteti mogu izvršiti i disoluciju BiH“, objašnjava sagovornik Analitike.
Naglašava kako „to nije tačno i služi samo Dodiku da promoviše priču o jednostranom proglašenju nezavisnosti entiteta Republika Srpska“.
„Član 1. Ustava BiH, koji je Aneks IV Daytonskog sporazuma, kaže da „Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modifikovanom ovim Ustavom i sa postojećim međunarodno priznatim granicama”. Dakle, BiH je reorganizovana tako da se sastoji od dva entiteta i Brčko Distrikta. I to je sve. Nijesu se entiteti udružili i stvorili BiH pa samim time nemaju nikakvo pravo na secesiju. Uostalom, Dejtonski sporazum su u Parizu potpisale države BiH, Hrvatska i Srbija, a ne entiteti“, jasan je Imširović.
Srbija pokazala da Dodik ima njenu punu podršku
I pored zabrane ministra odbrane BiH, Zukana Heleza, Dodik je prisustvovao obilježavanju Dana Vojske Republike Srpske u kasarni u Banjaluci, zajedno s ministrom odbrane Srbije Bratislavom Gašićem. Obojica su tom prilikom demonstrirali nepoštovanje prema himni BiH, ostavši da sjede tokom njenog intoniranja.
„Ponašanje ministra Gašića ne iznenađuje. Aleksandar Vučić uvijek govori samo o teritorijalnom integritetu, ali nikad o suverenitetu BiH. Gašić je na najskandalozniji način pokazao što to u praksi znači. Ponižavanje himne BiH je bilo namjerno i služilo je da pokaže da Srbija u BiH može raditi šta god poželi i da Dodik ima njenu punu podršku. Zabrana ministra Heleza pokazala se kao mrtvo slovo na papiru i dokazala da Helez nema nikakvog načina da svoje naredbe provodi u djelo uprkos žestokoj retorici koju koristi“, ukazuje Imširović.
Predsjednik RS sve češće i jasnije pokazuje da mu ne mogu ništa
Međutim, kako dodaje, glavni razlog za sve navedeno je „kalkulantsko i sada već kukavičko ponašanje vlasti sarajevske Trojke“.
„Od početka govore da će Dodik biti priveden, ali ništa ne čine da to urade. Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je obezglavljena nakon što je njen direktor Darko Ćulum, inače odani Dodikov kadar, dao ostavku i na Dodikov poziv prešao u MUP RS. U međuvremenu se predomislio i pošto njegova ostavka nije formalno usvojena, traži da se vrati na čelno mjesto u SIPA-i. Dodik je ispravno shvatio da mu je bolje da ipak ima svog čovjeka na čelu SIPA-e jer je to garancija da nikad neće biti priveden. Osim toga, Granična policija u BiH ne radi svoj posao, pušta Dodika da prelazi granicu, a već godinama nema dovoljno kadra da bi efikasno funkcionisala“, navodi Imširović.
Važno je, kaže sagovornik Analitike, napomenuti da je direktor Granične policije BiH kadar HDZ-a, glavnog Dodikovog saveznika u BiH.
„Na sve to sarajevska Trojka, koja je nekad tvrdila da je Dodik postao proevropski igrač, a sada ga navodno izbacuje iz vlasti, odgovara patetičnim saopštenjima da niko nije jači od države i da će Dodik biti priveden. Mučno je gledati nastupe i TikTok uratke ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH u kojima obećava obračun s Dodikom. Što se on i drugi političari iz Trojke više junače, to im Dodik sve češće i jasnije pokazuje da mu ne mogu ništa“, ističe Imširović.
Političari u Sarajevu nemaju nikakav plan
Našeg sagovornika pitali smo koliko daleko smatra da je predsjednik Republike Srpske spreman da ide u pokušaju da sačuva ličnu slobodu i može li se, u slučaju eskalacije odnosa između državnog i entitetskog nivoa vlasti, očekivati angažman EUFOR-a.
„Prema nekim informacijama, Dodika čuva 300 dobro obučenih ljudi i uvjeren sam da će on ići do kraja da sačuva slobodu jer vidi da niko ne preduzima ništa da ga privede“, smatra Imširović.
Što se tiče uloge EUFOR-a, kaže da je „i tu sarajevska Trojka odigrala sramnu ulogu“.
„Član Predsjedništva Denis Bećirović, ministar vanjskih poslova Konaković i ministar odbrane Helez tvrdili su da imaju garancije EUFOR-a da će asistirati kod privođenja Dodika. Ispostavilo se da je to laž smišljena da u javnosti stvori sliku da Trojka ima neki plan. Ispostavilo se da nemaju ama baš nikakav plan. Redom su ih demantovali komesarka EU Kaja Kallas, komandant EUFOR-a i šef Delegacije EU u BiH poručivši da je privođenje Dodika isključivo stvar organa BiH“, napominje Imširović.
Sarajevska trojka boga moli da se sve riješi samo od sebe
Kao izlaz iz krize Dodik je nedavno predložio poništavanje svih odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita, te da se potom sporna pitanja u zemlji rješavaju dijalogom domaćih političara. Sagovornik Analitke podsjeća kako već 20 godina Dodik proizvodi krize, dovodi ih do usijanja i onda, kaže, traži od stranaca da s njim postignu 'dil' i daju mu ono što on od početka neke krize stvarno želi.
„U 90 odsto slučajeva mu je to uspijevalo, a on se nada da će mu taj trik i sada upaliti. Sasvim je jasno da su mnogi iz međunarodne zajednice na to spremni, kao i Trojka koja boga moli da se sve nekako samo od sebe riješi, ali tako da oni ne snose krivicu za takav truli kompromis“, naglašava Imširović.
Ako bi, kaže, Dodik uspio u svojoj namjeri, to bi bio definitivni poraz države BiH i njenog pravosuđa te znak da svaki politički jači igrač ucjenama može dobiti ono što želi.
„Država koja nema kontrolu nad sprovođenjem zakona na cijeloj teritoriji prestaje biti država prije ili kasnije“, upozorava Imširović.
Opozicija ne prihvata da Republika Srpska bude Dodikov talac
O reakciji opozicije u Republici Srpskoj na odluku državnog Tužilaštva da za Dodikom raspiše potjernicu, naš sagovornik ima nešto bolje mišljenje.
„Iako je glasala protiv zaključka Predsjedništva BiH kojom poziva EUFOR na intervenciju (koje svakako ne bi bilo), opozicija u Republici Srpskoj pokazuje mnogo veću zrelost nego sarajevska Trojka. Prvi put nakon dugo vremena opozicija u Republici Srpskoj nije pala na priču o „srpskom nacionalnom interesu“ da se Dodik zaštiti. Odbijaju stati iza njega kao što su to do sada činili, ne prihvataju da cijela Republika Srpska bude njegov talac i traže da sam snosi odgovornost za svoje postupke“, naveo je Imširović.
Svjesni su, stava je on, da bi njegov uspjeh u ovoj krizi značio da oni kao opozicija imaju sve manje šanse da ikada dođu na vlast.
„Ujedno bi to dovelo i do Dodikovog završnog udara na opoziciju i pretvaranja Republike Srpske u Bjelorusiju“, izričit je Imširović.
Četnički vojvoda vodi spoljnopolitički kurs Crne Gore
Na pitanje kako tumači pasivnost ili izostanak jasnog stava vlasti u Crnoj Gori u vezi sa sve otvorenijim pozivima na secesiju Republike Srpske, sagovornik Analitike stava je da se zvanična Podgorica ne oglašava oko Dodikovog separatizma zato što je dobila takvu naredbu iz Beograda, gdje se, kako ističe, zapravo kroji sva, pa i vanjska politika naše zemlje.
„Tu politiku na terenu sprovodi glavni šef sve tri grane vlasti u Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić. Sastanci s Dodikom, čestitanje neustavnog Dana Republike Sprske i slični potezi Mandića i njegovih saveznika proteklih godina govore da ton politike Crne Gore prema događajima u BiH ne određuju ministar vanjskih poslova ili premijer Crne Gore nego samo i isključivo Andrija Mandić“, kategoričan je Imširović.
Poznato je, podsjeća, da Crna Gora kao članica NATO-a ima ograničen pristup povjerljivim informacijama iz te alijanse zbog žestokog uticaja ruskih obavještajnih elemenata na sve što se događa u našoj zemlji.
„To dovoljno govori o stepenu povjerenja NATO-a u sadašnju crnogorsku vlast. Imajući to u vidu, u interesu BiH i Crne Gore je da se ovakva Crna Gora drži podalje od događaja u BiH i ne nudi nikakve posredničke usluge ili rješenja za krizu u BiH“, zaključuje Imširović.
