Politika

Stav

Ima li Crna Gora saveznike?

Preformulisano pitanje treba da glasi - može li Crna Gora uz pomoć SAD sačuvati obnovljenu nezavisnost - formalno i suštinski. Ćutanje, odnosno blage reakcije na formiranje proruske vlade demonstracija je nemoći a ne pokušaj taktičkog pozicioniranja

Ima li Crna Gora saveznike? Foto: Gradski portal
Danilo Kalezić
Danilo KalezićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Crnogorska kriza u ovom trenuktu demonstrira bar dvije komponente, odvojeno dovoljno opasne da ugroze samu paradigmu njenog postojanja. Državna kriza je najvidljivija kroz prizmu najavljenog formiranje vlada koja će po karakteru biti velikosrpska i proruska - maligna i opasna po cijeli NATO. 

Paralelno, nacionalnu krizu usložnjava tehnički i metodološki problematičan popis, čiji cilj je stvaranje polazne osnove za legalizaciju probuđenog velikosrpskog nacionalizma. Nažalost, ne samo u Crnoj Gori. Domino efektom kani se proizvesti slika o ugroženosti Srba na cijelom Zapadnom Balkanu. Nesumnjivo je da po karakteru i suštini trajuća crnogorska kriza nadilazi sve dosadašnje i stavlja državu u poziciju egzistencijalne ugroženosti. 

Sama Unija, zahvaćena sličnim virusom kao Crna Gora, deklamuje radost u pogledu nove vlade

Sve druge interpretacije svjesno ili ne odbijaju da uvaže realnost i zapravo učestvuju u eutanaziji jedne države i cijele nacije. Ovaj momenat nosi i jednu drugu - vjerovatno presudnu razliku. Epohalne i ključne emancipatorske podvige crnogorske države od uvođenja višepartizma, proizvod su specifičnog liderskog karaktera predsjednika Đukanovića i posvećenosti zapadnih saveznika.

Upravo ovo drugo pokazuje se kao teg o vratu cijeloj Crnoj Gori. Opšte je mjesto da su pogrešne procjene i kratkovidost amaterske diplomatije uspostavili dvije termitske vlade. Međutim, držanje naših tradicionalnih saveznika kompromituje ne samo njihove proklamovane vrijednosti, liberalno demokratske, već i realnu moć tih zemalja da odgovore na prijetnje koje dolaze od Rusije, Kine i Irana. 

Veliki crnogorski patriota i pisac N. Petanović zapisao je da Crna Gora jedinog saveznika u obnovi nezavisnosti može naći u Americi. Ono što je proklamovano u vrtlogu Versajskog mira realizovano je 2006. 

Međutim, preformulisano pitanje treba da glasi - može li Crna Gora uz pomoć SAD sačuvati obnovljenu nezavisnost - formalno i suštinski. Ćutanje, odnosno blage reakcije na formiranje proruske vlade demonstracija je nemoći a ne pokušaj taktičkog pozicioniranja. Uz to, dio birokrata čiji su umovi zarobljeni idejom da se od Srbije može napraviti nova Poljska ne prestaju da povlađivanjem jačaju Vučićev kompetitivni autoritarozam. Na makro nivou, SAD se suočavaju sa ratom na dva fronta. 

Državica pod uglavnom neutemeljnom međunarodnom kritikom i izolacijom postala je lak plijen velikodržavnim aspiracijama

Bliskoistočni sukob će u narednim mjesecima potpuno zaokupiti pažnju javnosti i administracije, nus pojava toga je ništa manje povoljna za Rusiju koliko za Kinu. Suštinska promjena odnosa prema Zapadnom Balkanu, koji treba da glasi - Nećemo treći putinov front, neće se desiti prije izbora. Kvaka u tome leži u šansi da novi predsjednik bude Tramp. 

Uspostavljanje osovine Tramp - Grenel bila bi smrtna presuda za multietničke demokratije na širem balkanskom prostoru. Što, naravno, ne znači da bi nastavak demokratske administracije donio instant rješenje. Situacija nije ništa bolja ni kad se radi o evropskim saveznicima. Njemačka čiji angažman je doživio divergentnu promjenu od podrške Abazovićevim fantazmagorijama do snažnog oponiranja toj opciji, izbjegava da javno iznese sud o trenutnom stanju. 

Do izražaja dolazi kompleks koji Njemačku sputava u artikulaciji politika najmoćnije države EU. Sama Unija, zahvaćena sličnim virusom kao Crna Gora, deklamuje radost u pogledu nove vlade. Raduju se onima čija politika postoji isključivo kao antiteza evropskoj. 

Domino efektom kani se proizvesti slika o ugroženosti Srba na cijelom Zapadnom Balkanu

Situacija je manje jasna kad se radi o Velikoj Britaniji - kraljevstvo je ključno pomoglo zaustavljanju državnog udara 2016. Ne postoji ta vrsta agilnosti 2023, ili bar još uvijek nije vidljiva. Sve ovo nesumnjivo stvara bolnu asocijaciju na položaj Crne Gora uoči Prvog (velikog) rata. 

Državica pod uglavnom neutemeljnom međunarodnom kritikom i izolacijom postala je lak plijen velikodržavnim aspiracijama. Na kraju, isto ili vrlo sličnopitanje se može postaviti u slučaju Bosne i Kosova. Prva se nalazi pred faktičkim gašenjem, dok je druga stigmatizovana isključivo zbog uživanja prava na postojanje. Prozapadne i građanske strukture imaju samo jedan cilj a to je da prežive. Da očuvaju embrionalnu supstancu do otrežnjenja prije svega u Vašingtonu.

Portal Analitika