Rečenica Ante Markovića, izgovorena 1990. godine: "Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi" danas bi se mogla ponoviti sa istom težinom.
Tada smo, vjerujući da se može drugačije, vodili studentske i mirovne pokrete, organizovali reformiste, gubili namještene izbore, ali prije svega istrajali u borbi da ljudska "periferija" do kraja ne ubije nadu da možemo postati dio normalnog svijeta.
Ko se danas sjeća "galerije (opskurnih) likova", galerije "nacionalnih radnika", bivših komunista - presvučenih (novo) vjernika, branitelja Kosova tuđom krvlju i ostalih novokomponovanih "biznismena" što nam uništiše državu i 30 godina života.
Ta "periferija duha", nažalost, ipak je uspjela da nam danas Bugarska i Rumunija budu "zapad" i da sljedbenici fašista i kolaboracionista dobijaju Trinaestojulsku nagradu. Da apsurd bude veći, ti "trovači duha" nam sada promovišu "evropsku agendu", uz ponovno buđenje "palikuća", koji su turski fes skinuli tek kada ih je oslobodila crnogorska vojska.
Tako se saga o "popovima, lopovima i topovima" iz Balaševićevog stiha opet ponavlja, sa samo jednim upitom - šta je naša reakcija?
Te "devedesete" u Ulici slobode osvanuo je opor i teško opominjujući grafit "Otpor stoko!“
Danas nema vizionara profila Ante Markovića, ali ima dovoljno onih koji neće u "tor". Onih koji će periferiju duha ostaviti u "brlogu" i ovo parče planete uvesti u EU.
Za one koji su čitali, a ne tetovirali Njegoša "to je dužnost najsvetija"!
