Nekoć, u jednoj zemlji koja je književne nagrade poput Njegoševe, dodjeljivala piscima i poetama za njihov umjetnički doprinos a ne zbog pripadnosti i odanosti nekoj sekti, 1987. nagradu je dobio i rođeni Podgoričanin Borislav Pekić.
Pekić je „Njegoša“ dobio za fantazmagorijski roman „Zlatno runo“. Iako je bio vizionar koji je znao prepoznati nadolazeće procese i promjene, ipak ne vjerujem da je mogao dobaciti do ovog vremena gdje je njegov književni opus aktuelniji nego ikada.
Definicija pojma fantazmagorično kao da opisuje ovo naše „crno runo“. U širem smislu fantazmagorično opisuje nešto izrazito nestvarno ili spektakularno, bez obzira na stvarnost i zbilju ono meditira u svjetovima mašte i sna. Ja ću dodati i laži.
Nemoguće je pobrojati sva napočinstva, laži i fantazmagorije koje su se desile u ovom kratkom periodu
Za ove dvije godine naš Jason je uspio pronaći mitsko bogatstvo. Istine radi, za razliku od helenskog tragaoca i njegovih Argonauta, ovi naši nisu puno tragali. Bogatstvo je, očigledno, našlo njih i to na samom početku. Oni ga sada otplaćuju, i to sa nama i našom zemljom. Crna Gora ode u ratama a mi gledamo i češljamo se. Češljali bi mi i runo ali ono je odavno podijeljno među Argonautima, onima sa i bez portfelja.
Za ove dvije godine, a na godišnjicu kada su vam uz crkve i manastire prodate i kosti vaših predaka na seoskim grobljima, da se podsjetimo šta smo sve progutali.
Prekinute su sve pristupne aktivnosti prema Evropskoj uniji iako se svakodnevno govori o napretku. Pokušano je ugurati Crnu Goru u projekat Otvoreni Balkan. Tokom ove dvije godine dobijamo konstantno negativne izvještaje Evropske komisije.
12Tokom 5. i 6. septembra 2021. na Cetinju su nas zasuli nikada viđenom količinom suzavaca i šok bombi, dio je ubacan i u privatne stanove i kuće. Tokom tih dana bageri, čiji je vlasnik analfabetna zemljokradica, uništili su više desetina privatnih vozila. Na ovo nije reagovala ni policija ni tužilaštvo. „Izvršioci radova“ uredno su isplaćeni štosevima priložajnih novčanica.
Na mjesto direktora poreske i Uprave carina postavljen je nekadašnji maloljetnički delikvent, obijač trafika i kradljivac bicikala. Nešto kasnije isti taj direktor poreske i carinske Uprave uhapšen je pod optužbom da je krao švercovane cigare koje su teatralno zajedno spalili. Oni spalili mi ispušili, priču naravno.
Potpisivanjem Temeljnog ugovora su, dekretivno poput Aleksandra od šibice, prepisali narodnu imovinu crkvi Srbije. Pretpostavljamo da je kao dar za ovu prodaju Jasonov brat dobio suvlasništvo nad milionskom klinikom u Beogradu. Objašnjenje je bilo da je ovo urađeno jer je brat vrhunski genetičar i da je time zaslužio da postane milioner. Ođe ih nije omela ni istina da je cijenjeni brat po zanimanju specijalista urgentne medicine.
Ministar policije aboliran je od odgovornosti zbog: masakra na Cetinju i očigledne nesposobnosti policije tokom tog događaja, otimanja legalnih automobila, stvaranja panike i straha, nezakonite smjene čelnika policije, pozivanja naroda da ne poštuju zakone, prebijanje građanana i policijskih inspektora.
Uspjeli su u rekordnom roku da unište sve premise za odvijanje turističke sezone. Uništili su jedinu, i to veoma funkcionalnu, pomorsku liniju u zalivu. Van tenderskih i zakonskih procedura kupljeno je nekoliko otpisanih i izraubovanih trajekata za basnoslovne sume novca. Stvorili su kolapse na aerodromima i prekid saradnje sa najvećim low cost kompanijama. Uništili su sa svojim stručnjacima turističku sezonu i istu bez ikakvih podatka proglasili rekordnom.
Zaposlili su preko 7.000 visoko-pozicioniranih službenika tokom trajanja tehničkog mandata Vlade. Povećane su plate sudijama koje je on dan ranije optužio da su dio kriminalne hobotnice.
Ovaj spisak je beskonačan i nemoguće je pobrojati sva napočinstva, laži i fantazmagorije koje su se desile u ovom kratkom periodu.
Nego da se vratimo Pekiću. Osim najpoznatijih romana, pored Zlatog runa, Pekić je napisao i Vreme čuda i Besnilo i oba su i sadržinom i naslovima kao pisani za naš ovdašnji trenutak.
Međutim, napisao je i jedan manje poznati roman koji u naslovu sublimira sve ovo gore pobrojano i kao dijagnoza, precizno poput vivisekcije, slika naše današnje stanje.
Godine koje su pojeli skakavci djelo je koje je Borislav Pekić napisao kao hroniku svog tamnovanja u zatvoru gdje ga je poslao komunistički režim zbog političkog neposluha.
I dok je u tamnici upoznavao drugačije i izopačene ljudske karaktere koji su se mijenjali u zavisnosti od težine kazne, količine straha i poimanja savjesti, shvatio je da ima i onih koji ne poznaju granicu između laži i istine, fantazmagorične kreature koje se kesere, granaju rukama i bjesomučno lažu.
„Ne veruj onima koje često kažnjavaju, a na njima se to ne primećuje, ali ni onima koje ne kažnjavaju nikad, a na njima se to primećuje. Najbolje je da ne veruješ nikom. Ali da se ponašaš kao da veruješ svakome.“ Borislav Pekić
