Takozvana AB revolucija donijela je štetu Crnoj Gori veću od petovjekovne borbe s raznim osvajačima koji su htjeli da je porobe. Iako je Crna Gora stagnirala u razvoju na svim poljima i bila preokupirana svakodnevnom borbom za slobodu, nakon Drugog svjetskog rata dolazi do ubrzanog razvoja te najnerazvijenije jugoslovenske republike.
Vjekovi zaostalosti su nadoknađeni u samo nekoliko decenija i sve ono što je Crna Gora morala imati na kulturnom i ekonomskom planu već najkasnije početkom XX vijeka, nadoknađeno je tek nakon šezdeset, sedamdeset godina.
Sav kulturni razvoj, izbijanje iz kandži mitomanije, tradicionalizma, zaostalosti i zatucanosti, kao gumicom, izbrisala je AB revolucija i njeni produkti. Prije svega povampirenje četničke ideologije, one za koju se smatralo da je poražena u Drugom svjetskom ratu i koja nikad više neće moći da se povrati u Crnu Goru.
Crnogorski komunisti napravili su jednu od najvećih grešaka jer su bili ubijeđeni u tu činjenicu i u onu da će dojučerašnji neprijatelji koji su "crvene" tamanili po crnogorskim gorama, a u sumrak nacističke ideologije prešli na stranu pobjednika kako bi spasili glavu, postati vrsni komunisti.
Gornje Zaostro je već godinama postalo mjesto okupljanja crnogorskih četnika i početnika. Što bi bez sumnje najbolji guslar svih vremena Đoko Koprivica rekao ''crnogorska to je Ravna gora''.
Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi. Takvi su bili i ti novoformirani poslijeratni komunisti, priučeni popularnim izdanjima "Prosvetinih" knjižica Marksa, Engelsa i Lenjina.
Revolucija je probudila davno pohranjene emocije prema Čiči i kokardi, pa je pod uticajima koji su došli iz Srbije i Crnom Gorom počeo da se vije crni barjak s lobanjom i kostima, onaj kojeg je u Bandiće donio jednom prilikom četnički komandant Jakov Jovović, a na pitanje najuglednijem od Bandića kako mu se čini, ovaj reče da "sramnijega u Bandiće nije stizalo".
Ubrzo su crnogorski (po)četnici počeli da otkrivaju ono što im se ''branilo'' i da skidaju prašinu sa svojih prethodnika.
Tako su i krenule da se pjevaju pjesme o Pavlu Đurišiću širom Crne Gore. No, nijesu oni znali da je Pavle pred Italijanima pljuvao velikosrpsku ideologiju, kasnije priznao Sekulu Drljevića za vođu, a ideju nezavisne Crne Gore za svoju ideologiju - zbog čega ga je na kraju Draža prozvao izdajnikom. To su činjenice koje su smetale, jer kako će ponositi srbo-crnogorci bez te poznate crnogorske potrebe da se ima uvijek bolje od Srbijanaca? Tako je bilo i u Pavlovom slučaju. Dobar je Čiča, ali je Pavle bolji. A, ako je Pavle izdajnik, onda nemamo nikoga ko bi parirao Čiči, tako da, prećutaćemo Pavlovu prošlost.
Četnička logika.
Ubrzo su crnogorski (po)četnici počeli da otkrivaju ono što im se ''branilo'' i da skidaju prašinu sa svojih prethodnika.
Gornje Zaostro je već godinama postalo mjesto okupljanja crnogorskih četnika i početnika. Što bi bez sumnje najbolji guslar svih vremena, Đoko Koprivica, rekao ''crnogorska to je Ravna gora''. Tamo se prije mnogo godina donijela i odluka da se Pavlu Đurišiću podigne spomenik, što su zabranile tadašnje crnogorske vlasti.
I ove godine je u Gornjem Zaostru priređena četnička fešta. Prva demokratska i osvježena. Nedostajao je samo Zdravko, vjerovatno nije imao kad od ranije preuzetih obaveza, a i nema tamo nikakva ploča koju bi mogao cjelivati, za razliku od primorja.
Nazivanje ulice po Pavlu Đurišiću izazvalo je talas pohvala, ali zbog vaganja i tobožnjeg antifašizma crvenokravataške partije i one manje, kao građanske, nije se smjelo nastaviti s tim projektom. Nesumnjivo je da bi Vesna potpisala odobrenje za takvo nešto. Crvenokravataši se pozivaju na genocide koji su se desili na prostoru Crne Gore, a činjenica je da kriterijume genocida na teritoriji Crne Gore ispunjavaju samo ona klanja muslimana koje su izvršavali Pavlovi četnici, a s namjerom da se muslimanski živalj istrijebi s toga prostora.
Crvenokravataši to ne pominju, da se ne uvrijede glasači iz Berana.
Spomenik je, već, druga stvar. To mogu podignuti i bez dozvola, normalno, jer niko neće poći da im ga sruši.
Veliko je čudo da to već nije urađeno. Vjerovatno je da bi onda i Zdravko bio tamo prisutan, uz grdilo popova, pečeno jagnje i prvoklasnu polimsku šljivu, a i imalo bi što da se cjeliva, radi pomirenja.
