Ratu u Bosni i Hercegovini prethodili su torovi. Naravno, ne sa stokom nego sa ljudima. Etnički torovi nastali na prvim višestranačkim izborima. Na njima su građani te nekad najviše multietničke jugoslovenske republike u najvećem procentu umjesto komunista i reformista zakletih u bratstvo i jedinstvo, izabrali nacionalne stranke.
I tako sebe svrstali u torove. Malo etničke, malo i one koji imaju elemenat stada, budući da su postali poslušnici političara. I na kraju će se viđeti, njihove žrtve. Bosna i Hercegovina i dan danas boluje rane svrstavanja u torove.
Nije ovo tekst o Bosni, koliko god ja gajio ljubav prema toj državi i njenom narodu i koliko me god boljele njene rane. Ovo je tekst o Crnoj Gori, jer se u njoj dešava i sprema isto.
Svrstavanje u torove mora se zaustaviti
Bosnizacija Crne Gore na programu je evo treća godina. Tandem Rama-Vučić preko svojih izvođača radova pokušava na sve moguće načine da se građanska Crna Gora uništi. Da se saćeramo u torove i ako im bude želja ili potreba i između sebe pobijemo. Odavno već ideolozi Vučićevog srpskog sveta pričaju o potrebi da se Srbija i Albanija razgraniče preko Crne Gore. Da se kompenzuje Kosovo i da Srbija ostvari taj vjekovni san o izlasku na more.
Naravno, najveći protivnik tome bila je građanska Crna Gora. Država svih nas, svih njenih građana, podjednako, bez obzira na naciju ili vjeru. Za velikodržavne nacionaliste iz generalno etnički homogenih država bilo je nepojmljivo da postoji zemlja koju (skoro) svi njeni građani doživljavaju jednako. Takva je bila i Bosna i Hercegovina, dok nije počela priča o ugroženosti. Srba, naravno.
Tako je započeto i ođe. Vječita ugroženost onih koji su najviše ušićarili od Đukanovića i njegove partije. Gomile nenajedenih biznismena, funkcionera, ali i građana, koji su na prvi mig o smjeni vlasti polećeli u suprotne redove da kukumaču o ugroženosti i torturi.
Nije Crna Gora konfederacija naroda ili skup plemena pa da svako shodno veličini dobije procena
Mahalo se po Srbiji i Crnoj Gori često nekakvim procentima po kojima je samo promil Srba radio u državnim institucijama, iako niko nikad nije saopštio ko je ta istraživanja radio. Najbolji demant došao im je iz sopstvenih redova sa onim peticijama podrške rušilačkoj kampanji Crkve Srbije tokom 2020. godine. Tu se odlično viđelo koliko koga ima zapošljenog po školama, fakultetima, bolnicama...
Slično se pokušava uraditi i sa Albancima. Do sada veoma uspješno, rekao bih. Tu Tirana pruža ogromnu podršku svom ''bratu'' Vučiću pa preko svojih agenata buši po Crnoj Gori. Nažalost, došlo je do toga da taj časni narod koji je skupa sa Crnogorcima vjekovima dijelio dobro i zlo, predstavljaju nedobronamjerni građanskoj državi Crnoj Gori. Mada, tako skoro uvijek biva - obraz narodu kaljaju minorni pojedinci, oni prodani i na loše naučeni.
I Abazović je veliki kum procesa uništavanja crnogorskog zajedništva i građanske svijesti. Promoter ''etničkog sklada i prijateljstva među narodima''. Osoba koja je po nacionalnom ključu dijelila funkcije da se ''niko ne uvrijedi''. Vjerovatno uz želju da se pozicije ne daju po stručnosti nego po etničkoj kvoti. Vjerovatno je polazio od sebe, jer teško da bi sa svojim karakteristikama mogao stići i do pozicije trećeg savjetnika nekog manje bitnog ministarstva.
Ostali su Bošnjaci, kao najveće žrtve svrstavanja u torove. I uz Crnogorce najveće žrtve politike multietničnosti i građanskog koncepta. Zašto žrtve? Jer smo od nas samih oduzimali da bi davali opštem dobru. Da ova država ne bude tor ili skup torova podivljalih naroda kojima se manipuliše iz centara moći u regionu koji ni sami ne znaju što će od svoje mržnje i nacionalizma.
Ipak, postoje i tu neki koji mute, i u zemlji i u dijaspori. Mute, jer su zaboravili ratne zločine, jame i genocide. Naravno, nije njima gazda iz Sarajeva, no iz Beograda, kao i svom ostalom zlu koje je Crnu Goru zadesilo.
Svrstavanje u torove mora se zaustaviti. Nije Crna Gora konfederacija naroda ili skup plemena pa da svako shodno veličini dobije procenat. Crna Gora je država svih njenih građana i svako ko želi takvo ustrojstvo da uništi naš je neprijatelj. Bez obzira koje je vjere ili nacije. Jer, nastavak tog procesa ne vodi ničemu dobrom. Vodi kreiranju druge Bosne i Hercegovine na Balkanu, a i ova jedna mu je previše. Vodi ničemu dobrom, jer je i ova jedna užasno prošla. Crna Gora bi prošla još gore ako bi sebi to dozvolila.
Etnička Crna Gora je isto što i četnička Crna Gora. To treba da znaju oni u albanskim, bošnjačkim, crnogorskim i hrvatskim redovima koji misle da je ispravno rješenje dijeljenja naše države na ovaj način. Sađenje tikava sa đavolom vazda se obije o glavu. Kratko se pamte zločini i kasapnice. Dok se ne ponove.
