Žene koje su i Bogu ugodne širom Crne Gore uznemirila je i uzbudila vijest da je Zdravko Krivokapić sa svog dvora izbacio Danila Mrdaka, kojeg je Srpska pravoslavna crkva odredila da foteljiše u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.
Javnost i pravoslavlje u Crnoj Gori Danila Mrdaka pamti najviše po tome što je bio prvi volonter tek oslobođene Crne Gore (nakon velikog, nezaboravnog 30. avgusta 2020. kada su se pod naletom litija, u Crnoj Gori najseksipilnije spojili nebo i zemlja).
Umjesto da se start up farme i crkvena gazdinstva nazivaju po proračunatom Danilu Mrdaku, prvom volonteru tek oslobođene Crne Gore (zvali su je tada i “Neka Nova Crna Gora”), za sve u svetosavlju se dogodilo iznenađenje.
Zdravko Krivokapić, uoči Svetog Save, usnio je neobičan ali interesantan san. Javio mu se izvjesni Rastislav Rastko Stefanov Nemanjić i rekao mu:
„Razmišljao sam i znam kako da ti pomognem. Tražiš sebe od mladosti svoje. Bio si pionir, pa mladi komunista, želio si da budeš i rezervni oficir JNA a pride, uz to, da besplatno i studiraš. Onda si DPS-u i SDP-u valjao priču o standardizaciji i prilično ih za to ocarinio. Bio si i desna ruka onoj Radmili Vojvodić.Znam da si pogriješio prema sopstvenom djetetu i da želiš da to ispraviš. Zato si i privržen crkvi. Zato te je i prigrlio nenadmašni, brdskobrzinski Risto iz Morače. Nagradiću te u danima koji slijede. Postaćeš sveti Sava. Ponašaj se kao sveti Sava”.
Čim je oči otvorio Zdravko Krivokapić je shvatio da se promijenio. Od jednog mirnog i “pristojnog” čovjeka kojeg su svi zezali i koji i kada bi zakašljao to je radio samo zbog naroda, kao što velike i male nužde on čini po narodu i za narod Crne Gore, Zdravko poče da najstrože kažnjava i proganja sve one koji ne prihvatiše njegovo mišljenje.
Te osobine ga i čine savremenim svetim Savom. Poput Zdravka, i sveti Sava se miješao u sve i svašta, bio je proračunat (što i volonter Danilo pomalo ima), strogo se obračunavao sa neistomišljenicima a i krio je da je porijeklom, po ocu, katolik (kao što Zdravko krije da je u duši sovjetski komunista i DPS-ovac). Zdravko ima pomalo i od pokojnog Slobe Miloševića. Slobo je volio da u vazduhu, u avionu, satima drži (maltretira) takođe pokojnog Momira Bulatovića.
Zdravko je sada malo plemenitiji, pa ministra Radulovića pošalje avionom za Skoplje. A pošto ovaj sleti, Zdravko mu (depešom) javi: “Bravo ti se njaro. A sad se vrati”. Divni Zdravko, divni roditelj, divni vjernik od čijeg se vjerovanja kuju najljepši i najveličanstveniji srebrenjaci.
Nego, da se vratimo na Mrdaka (Danila), prvog volontera Neke Nove Crne Gore.
Mrdak Danilo je postao Božiji izabranik onda kada je počeo besplatno da radi za Vladu Crne Gore. O tome samo nijesu pisale crkvene i vladine “Vijesti”.
Danilo se vrtio kao čigra. Za njega je važilo: “Onamo gdje je zaposlen, ne radi, a prima platu, a onamo gdje se svakodnevno prikazuje, voljom apostolske Vlade, nije zaposlen niti prima platu ali radi, vjerovali ili ne, kao volonter”.
O tom neviđenom požrtvovanju za tek oslobođenu Crnu Gore možete pročitati u jednoj od ranijih satira - Dobrovoljno onanisanje.
Danilo Mrdak je sada u nebranom grožđu, da ne kažem i gvožđu. Kelija koju je imao i dužio na Univerzitetu je rešenjem inspekcije rada zakatančena. Iz kelije u kojoj je dugo volontirao u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je izbačen voljom svetog Save koji se trenutno prikazuje i ukazuje kroz Zdravka Krivokapića.
Odluka Bogougodnica je jednoglasna i neopoziva. Želja nam je da nam se pridruži Danilo Mrdak. Ne želimo da je na ulici i da luta.
Namjerile smo mu posao (fotelju) ekonoma naše ženske zajednice. Želimo da prigrlimo i zagrlimo brata Danila. Smatramo da nas svojom visprenošću i apostolskim iskustvom može zadovoljiti. Okrijepljenje duše i tijela se (nikada) ne odbija.
