Poljoprivreda

Crnogorska sofra

Mandarina: Nekada se od nje živjelo, danas se računa isplati li se ubrati je

Domaća mandarina ne mora biti samo anonimni plod na pijaci. Ona može postati prepoznatljiv sezonski proizvod primorskog kraja, sa jasno označenim porijeklom i proizvođačem

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Mandarina: Nekada se od nje živjelo, danas se računa isplati li se ubrati je Foto: Agroklub
Marija Markoč
Marija MarkočAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Nekada su se dolaskom jeseni primorske bašte, dvorišta i plantaže presvlačile u narandžasto. Među tamnozelenim listovima sazrijevali su plodovi mandarina, a njihov miris bio je jedan od najprepoznatljivijih znakova da se godina približava kraju. Mandarina nije bila samo voće koje se iznosilo na trpezu. Bila je izvor prihoda, dopuna kućnom budžetu, razlog za porodično okupljanje tokom berbe i, za mnoga domaćinstva, proizvod od kojeg se očekivala sasvim pristojna zarada.

Danas je slika drugačija. U pojedinim baštama plodovi ostaju na granama, stabla stare bez odgovarajuće njege, a nekada brižljivo održavani zasadi postepeno gube proizvodnu funkciju. Mandarina je i dalje prisutna u našem pejzažu, ali se sve češće postavlja pitanje: može li se od nje još uvijek zaraditi?

Od dalekog Japana do crnogorskog primorja

Mandarina pripada rodu Citrus, porodici Rutaceae, a u okviru ove grupe posebno mjesto na crnogorskom primorju zauzima mandarina Unshiu (Citrus unshiu Marc.), poznata i pod nazivom Satsuma.

Njena popularnost nije slučajna. U odnosu na većinu drugih komercijalno značajnih agruma, odlikuje se većom otpornošću na niske temperature, relativno ranim sazrijevanjem, plodovima bez sjemenki ili sa vrlo malo njih i korom koja se lako odvaja od mesa ploda.

Iako je porijeklo mandarina vezano za istočnu Aziju, Unshiu je svoj razvojni i selekcioni put prošla prvenstveno u Japanu. Na crnogorsko primorje agrumi su pristizali mnogo prije organizovane plantažne proizvodnje, zahvaljujući pomorcima, trgovcima i ljudima koji su iz drugih krajeva svijeta donosili nove biljne vrste.

Zanimljiv istorijski podatak nalazimo u radu agronoma Milorada Mijuškovića iz 1953. godine, u kojem se navodi da je mandarina Unshiu iz Japana uvezena 1933. godine. Već naredne godine iz Kalifornije su pristizale i druge sorte agruma. To svjedoči da je interesovanje za unapređenje agrumarstva na našem primorju postojalo mnogo prije savremenih programa razvoja voćarstva.

Nije svaka mandarina ista

U svakodnevnom govoru mandarinom nazivamo različite vrste, hibride i sorte sitnoplodnih agruma. Međutim, njihove proizvodne osobine nijesu jednake. Na našem primorju naročito je poznata Kawano Wase, koja pripada grupi ranih sorti mandarine Unshiu. Njena prednost ogleda se u ranijem dospijevanju na tržište, kada se, u povoljnim okolnostima, može postići bolja prodajna cijena.

Sorta Owari pripada kasnijem sortimentu, dok su Kuno, Chahara, Seto, Miyagawa i Okitsu primjeri sorti koje se razlikuju po vremenu sazrijevanja, bujnosti, rodnosti i osobinama ploda.

Posebno su značajna istraživanja Momčila Radulovića, Slavojke Malidžan i Tatjane Perović, sprovedena u Ulcinjskom polju tokom perioda 1987–1991. godine. Ispitivanjem 16 sorti mandarine Unshiu utvrđeno je da sorte Chahara, Kuno, Seto i klon Owari 145 imaju osobine koje ih preporučuju za plantažno gajenje na crnogorskom primorju.

Ovakvi rezultati podsjećaju da izbor sorte nije pitanje navike, već ozbiljna ekonomska odluka. Razlika od svega desetak dana u vremenu sazrijevanja može značiti i znatnu razliku u cijeni, naročito kada se na tržištu pojave velike količine uvoznog voća.

Voćka koja traži više nego što se čini

Mandarina se često doživljava kao zahvalna kultura, posebno zato što pojedinačna stabla u okućnicama mogu rađati i uz relativno skromnu njegu. Međutim, između stabla koje povremeno daje plodove i zasada koji ostvaruje stabilan tržišni prinos postoji velika razlika.

Za uspješnu proizvodnju neophodni su odgovarajući mikroklimatski uslovi, dobro drenirano zemljište, pravilna ishrana biljaka, navodnjavanje i redovna zaštita od bolesti i štetočina. Iako Unshiu podnosi hladnoću bolje od brojnih drugih agruma, nije otporna na svaki mraz. Stepen oštećenja zavisi od temperature, trajanja zahlađenja, fenofaze, kondicije biljke i položaja zasada. Posebno su osjetljivi mladi porasti i plodovi.

Važno je i pravilno upravljanje rodnošću. Mandarina može ispoljavati alternativnu rodnost, odnosno smjenjivanje godina obilnijeg i slabijeg prinosa. Prekomjerno opterećenje rodom može uticati na krupnoću plodova, iscrpljivanje biljke i rod naredne godine. Zbog toga savremena proizvodnja podrazumijeva mnogo više od čekanja jeseni i organizovanja berbe. Ona zahtijeva znanje, ulaganja i kontinuiran rad.

Kada je mandarina donosila novac

Stariji proizvođači pamte vrijeme kada se rod mandarine relativno lako prodavao, a prihod od nekoliko desetina ili stotina stabala predstavljao značajnu stavku u kućnom budžetu.

Razloge tadašnje ekonomske opravdanosti treba tražiti u drugačijim tržišnim okolnostima. Konkurencija uvoznog voća bila je drugačije organizovana, troškovi rada nijesu imali današnju strukturu, a porodična radna snaga često se nije obračunavala kao stvarni proizvodni trošak.

Upravo tu leži jedna od najvećih zabluda kada govorimo o nekadašnjoj isplativosti poljoprivrede. Ono što je domaćinstvo smatralo zaradom često je zapravo predstavljalo naknadu za sopstveni rad, zemljište i vrijeme uloženo u proizvodnju. Danas je računica znatno složenija.

Proizvođač mora platiti ili obezbijediti rezidbu, đubrenje, zaštitu, navodnjavanje, berbu, ambalažu, transport i plasman. Ako se tome dodaju gubici usljed neujednačenog kvaliteta, vremenskih nepogoda i nemogućnosti skladištenja, postaje jasno zašto pojedini vlasnici odustaju od komercijalne proizvodnje.

Prema informacijama sa podgoričke Kamionske pijace iz oktobra ove godine, ulcinjska mandarina prodavala se po cijeni od približno 0,35 do 0,50 eura po kilogramu. Riječ je o pijačnim, a ne nužno otkupnim cijenama, što dodatno ukazuje na potrebu razlikovanja onoga što plaća krajnji kupac od iznosa koji zaista pripada proizvođaču.

Primjera radi, zasad koji ostvari prinos od 20 tona po hektaru, uz prodajnu cijenu od 0,40 eura po kilogramu, ostvaruje bruto prihod od 8.000 eura. Međutim, to nije dobit. Od tog iznosa tek treba oduzeti sve troškove proizvodnje, berbe i prodaje. Ako cijena padne na 0,25 eura, prihod pri istom prinosu iznosi svega 5.000 eura. Razlika od 3.000 eura može odlučiti da li će proizvođač nastaviti da ulaže u zasad ili će ga prepustiti postepenom propadanju.

Nekada se isplativost često mjerila time koliko se novca donese kući nakon berbe. Danas je neophodno postaviti drugačije pitanje: koliko je od tog novca zaista ostalo nakon što se obračuna sve što je uloženo?

Proizvodnja postoji, ali gdje je perspektiva?

Prema podacima međunarodne statističke baze FAOSTAT, u Crnoj Gori je 2024. godine proizvedeno približno 4.392 tone mandarina i srodnih agruma obuhvaćenih tom statističkom kategorijom. Godinu ranije proizvodnja je iznosila oko 2.987 tona.

Ovi podaci pokazuju da proizvodnja nije nestala, ali i da godišnji prinos može znatno varirati. Ukupna nacionalna proizvodnja, međutim, ne govori dovoljno o ekonomskoj održivosti pojedinačnih gazdinstava, starosti zasada, njihovoj prostornoj raspoređenosti i broju proizvođača koji od ove kulture zaista ostvaruju prihod. Zato se pitanje budućnosti mandarine ne može svesti samo na broj proizvedenih tona.

Potrebno je znati koliko nas košta kilogram domaćeg ploda, koliko proizvođaču ostaje nakon prodaje, postoji li organizovan otkup i možemo li domaću mandarinu učiniti prepoznatljivom po porijeklu, svježini i kvalitetu. Bez takvih odgovora, povećanje proizvodnje samo po sebi ne garantuje bolji položaj proizvođača.

Da li je budućnost u količini ili kvalitetu?

Crnogorsko primorje teško može graditi konkurentnost isključivo na velikim količinama i niskim cijenama. Usitnjenost posjeda, ograničene obradive površine i relativno visoki troškovi rada predstavljaju ozbiljna ograničenja.

Ali ono što nam nedostaje u obimu proizvodnje, moguće je djelimično nadoknaditi kvalitetom, pravilnim izborom sortimenta, ranijim plasmanom, kraćim lancima snabdijevanja i povezivanjem sa turizmom. 

Domaća mandarina ne mora biti samo anonimni plod na pijaci. Ona može postati prepoznatljiv sezonski proizvod primorskog kraja, sa jasno označenim porijeklom i proizvođačem.

Za takav iskorak potrebni su udruživanje proizvođača, zajednička nabavka repromaterijala, organizovan plasman, stručna podrška i obnova zasada odgovarajućim sadnim materijalom.

Jednako je važno razmotriti mogućnosti prerade plodova koji ne zadovoljavaju zahtjeve tržišta svježeg voća, ali su zdravstveno ispravni i tehnološki pogodni. Sokovi, džemovi, kandirana kora i drugi proizvodi mogu povećati iskorišćenost roda, pod uslovom da za njih postoji tržište i ekonomski opravdana tehnologija. Mandarina, dakle, nije izgubila poljoprivrednu vrijednost. Izgubila je dio nekadašnje tržišne sigurnosti. A možda je upravo to najvažnija razlika između prošlosti i sadašnjosti.

Nekada se mandarina sadila sa očekivanjem da će donositi prihod. Danas se često zadržava iz navike, uspomene ili ljubavi prema zemlji. Ipak, bilo bi pogrešno dozvoliti da kultura koja je decenijama oblikovala izgled i ekonomiju naših primorskih domaćinstava postane samo dekorativni ostatak nekadašnjeg voćarstva.

Jer kada posljednji plodovi ostanu neubrani, problem nije samo u njihovoj cijeni. Problem je u tome što smo dozvolili da rad, znanje i zemlja izgube svoju ekonomsku vrijednost. Mandarina i dalje može biti zlatni plod našeg primorja. Ali da bi ponovo donosila zlato, nije dovoljno da rodi. Potrebno je da se njena proizvodnja isplati.

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika