Državni sekretar u u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Danilo Mrdak u imovinskom kartonu je naveo da nema prihoda po osnovu tog angažmana već da besplatno radi za Vladu Crne Gore.
Na Univerzitetu Crne Gore, na Prirodno matematičkom fakultetu, Mrdak je stalno zaposlen i tu prima osnovnu i jedinu platu, iako tamo ništa ne radi i ne dolazi redovno na posao.
Puno radno vrijeme, po milosti Božijoj i volji vladinoj, Mrdak provodi u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Tamo ostvaruje, zbog dobrobiti vjernog naroda, i prekovremeni rad koji, zbog nedostataka i nedorečenosti ovozemaljskih zakona, isto ostaje neplaćen. Prethodna odnarođena vlast (za koju je u vjernom narodu ostalo vjerovanje da je umjesto svetosavskim, jedino ispravnim, išla građanskim, totalno grešnim, putem) je izglasala “zlokobne” zakone.
Ti zakoni, uz onaj o otimanju svetinja i masovnom pokatoličenju Đedovog naroda, nijesu predvidjeli pozitivnu diskriminaciju apostolskih izaslanika kako bi, zbog viših interesa, mogli da rade, tj. pojave se, vaskrsnu, kod dva poslodavca, provode osmočasovno radno vrijeme na dva sveta radna mjesta u jednoj svetoj i sabornoj vremenskoj dimenziji i primaju dvije bogougodne plate. Do brdsko-brzinske izmjene i tog zakona (čeka se okončanje iskušeništva, samokažnjavanja i opravka vrućeg telefona Borisa Bogdanovića) dragovoljac Mrdak se obratio svetom Jovanu, pardon Vladimiru Božoviću, Krstitelju nove Vlade, koji je od juče pritajenom Božijom svjetlošću zablistao u rektoratu nekadašnjeg Univerziteta „Veljko Vlahović“.
On bi trebao da ovaploti, već definisanu i neupitnu narodnu volju, da mu miruje i da ga čeka univerzitetska kelija dok ne svrši mučeništvo u apostolskoj Vladi. Molitve o toj odluci su u toku, posebno u Matici srpskoj. Svakodnevno im se i sama, sva grešna, pridružujem zajedno sa vijećnicama iz Studentskog parlamenta koji su, zbog dobijanja milosti Božije, već razapeli crvenog rektora, i odrekli se, do prvih 100 dana nove Vlade, samobluda tj. čarobne i mladima mile radnje onanisanja (neki mladi ljudi iz nove političke većine iz milošte to zovu i desničarenje). Ponekad, noću dok sam sama i čitam Janka Jelića, zamišljam Danila kako se prikazuje u svojoj keliji na fakultetu. Tu nekada i pokleknem, jer ne znam je li Danilovo ukazanje ako je ljevak – stvarno?
Mrdak je tako postao Božiji izabranik koji, gdje je zaposlen, ne radi, a prima platu, a onamo gdje se svakodnevno prikazuje, voljom apostolske Vlade, nije zaposlen niti prima platu ali radi, vjerovali ili ne, kao volonter koji dobrovoljno i besplatno ulaže vrijeme, znanje i vještine kojima obavljajući aktivnosti u korist drugih lica i za opštu dobrobit društva. Na taj način on stiče iskustva i razvija kompetencije potrebne za razvoj aktivne participacije i lični razvoj.
Bez obzira na nestvarnost svih ovih poruka od Boga, saznanje o Mrdaku kao prvom volonteru oslobođene Crne Gore me uzbuđuje. Smiri me saznanje da je on tamo, u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, saglasno članu 7. Zakona o volontiranju i članu 1. stav 1. Ustava Srpske pravoslavne crkve.
Tako i vantjelesno zadovoljena razmišljam kako da se njegovo dobrovoljno volontersko funkcionerstvo u državnom organu ovozemljski svekoliko pokrije. Na njega se ne odnose ograničenja iz člana 6. Zakona o volontiranju (konzimiranje alkohola u prošlosti i ostale zabrane). Danilo je stariji od 15 godina starosti pa ne treba pribavljati saglasnost roditelja za angažman u Vladi. Ostaje da se, po članu 14. Zakona o volontiranju, urede obaveze Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, kao organizatora volontiranja
Resorni ministar Ratko Mitrović ima obavezu da sa volonterom Danilom Mrdakom na osnovu odluke Vlade o imenovanju državnog sekretara zaključi ugovor o volontiranju. Apostolski ministar je u obavezi da mu obezbijedi odgovarajući nadzor i stručnu pomoć i podršku tokom volontiranja kao i bezbjedne uslove za rad i opremu lične zaštite na radu. Ministar, ako Bog da i ako bude sreće da se upiše i u arhitekte Srpskog sveta ( „Bože me ti sabrani“, sjetih se Alberta Špera) je obavezan po članu 19. da Mrdaku pokrije neke troškove volontiranja poput radne odjeće i organizuje mu ishranu u vezi sa izvršavanjem volontersklh usluga i aktlvnosti.
Ono zbog čega mi se javlja naročito religiozni strah, jeste ko će platiti troškove eventualnog tjelesnog liječenja i duhovnog okrepljenja ako Mrdak, ne daj Bože (i vi koji čitate prekrstite se ili brzo recite: Pu pu pu – daleko bilo) tokom volontiranja onemoća i uhvati ga mala snaga. Da li će to ići na teret Univerziteta gdje je on zaposlen ali ne dolazi na posao (plaćeni nerad), ili na račun Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma gdje on kao državni sekretar svakodnevno, besplatno i neplaćeno radi tj. volontira.
Sva ova maštanja mi kvari saznanje što više nema volonterske knjižice u koju se nekad upisivalo gdje je i kada je neko volontirao. Zamišljam veličinu i snagu svečanosti na kojoj Mrdak daje svečani zavjet neporočnog života da se trajno odriče plaćeništva od strane države koja nije ni starija ni jača od jedne Crkve.
U sali, na mjesta gdje su zvučnici, lijevo i desno, tiho poju Danica Crnogorčević i Ivana Žigon, jedna pa druga, nekad i u glas, posebno kada je ekološki psalm za kišu i protiv suše. Premijer nazdravlja i čestita Mrdaku na zakonitom angažmanu u Vladi. Publika uskliknu „Amin“. Plačem, jecam dok prvoapostol besjedi o njihovim zajedničkim danima volontiranja u NVO „Ne damo Crnu Goru“.
Svi koji slave Božić Batu trebaju znati o tom stradanju. Sve se završava najslađe što se može zamisliti. Znači, ministarka Tamara Srzentić poklanja Danilu nov novcijat lap top na kojem su izlijepljeni stikeri „Spice Girls“, „Backstreet Boys” i Riki Martina, kao i sve, ali sve replike sa njenog ekstra kul top modernog lap topa. Presrećna sam. Bogu hvala što me nije još uzeo. Da sam umrla, ne bih uživala u ovoj novoj i oslobođenoj Crnoj Gori.
