Počasni konzul Kraljevine Crne Gore u SAD i predsjednik Međunarodnog komiteta za nezavisnost Crne Gore, čije je sjedište bilo u Njujorku od 1924. godine, filantrop i mecena, Luiđi Kriskulo, knjigu (autorsko djelo), čiji naslov originala glasi: „Montenegro s Right to Live“, by Luigi Criscuolo, New York, 1928. („Pravo Crne Gore na život“, Njujork, 1928), posvetio je crnogorskim herojima i mučenicima, ustanicima, koji su se borili ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE.
Kriskuolove riječi na početku knjige glase: „POSVEĆENO JUNAČKIM CRNOGORCIMA U PLANINAMA, DOLINAMA, PROGONU, SVIMA KOJI SE BORE ZA SLOBODU DOMOVINE“.
U ovoj knjizi on podsjeća i na svečana obećanja Saveznika, data Crnoj Gori u pogledu njene restauracije poslije završenog Prvog svjetskog rata. Ta obećanja su prekršena od strane sila Velike Antante i njenih državnika i Crna Gora je postala žrtva okupacije i nasilne aneksije sprovedene od strane Srbije od kraja 1918, a crnogorski narod bio je izložen brutalnom ugnjetavanju.
Komandir i konzul Luiđi Kriskuolo, crnogorski nezvanični predstavnik u SAD
U navedenoj knjizi Kriskuolo navodi neka od obećanja Saveznika u ratu data Crnoj Gori, te u tom smislu piše:
“Velika Britanija će nastaviti rat energično dok Belgija, Srbija, i Crna Gora ne obnove svoju državnost! (Lord Askvit, 10. januar 1916) …
Prije svega, obnova državnosti Belgije, Srbije, i Crne Gore, sa odštetama koje im pripadaju. (Uslovi primirja koje su predale savezničke snage predsjedniku Vilsonu, 10. januara 1917) …
Pa čak iako današnja vremena pripadaju velikim narodima, vrijeme malih naroda mora doći na prvo mjesto, jer oko njih se koncentriše velika borba za slobodu, kakva je prisutna u Belgiji, Srbiji, Crnoj Gori i Rumuniji…
Upravo je tiranin bio taj koji ih je prvi ošamario rukavicom, izazvao ih, prvi je počeo ovu borbu koja će odlučiti o budućnosti ljudskog roda, ove zemlje su trenutno okupirane većom vojnom silom, ali nijedna od njih ne žali što je uzvratila na bačenu rukavicu, niti će se ijedna od njih odreći svoje nezavisnosti...
Dan obnove njihove državnosti će takođe biti dan oslobođenja svijeta. (Lojd Džordž)…
Britanski premijer Lojd Dejvid Džordž
Ništa ne govori više u prilog tome od dugih redova ljudi koji su svojom voljom uzeli oružje i stali na našu stranu, posle napada na Francusku i Belgiju. To je bilo 1914, Velika Britanija, Crna Gora, Japan; i 1915. Italija, itd.(Poenkare) …
Crna Gora će obnoviti državnost - (Predsjednik Vilson, u članu 2 Poruke od 8. januara 1917)…
Vaše Veličanstvo [1] može biti uvjereno da će trupe pod komandom Generala Franše d Espereja učiniti sve u cilju održanja reda u Vašem kraljevstvu, i da će poštovati sva ustavna prava i slobode naroda Crne Gore. (Pišon, u pismu upućenom Kralju Crne Gore 4. novembra 1918)…
Francuske trupe koje su pozvane da privremeno okupiraju teritoriju Vašeg Kraljevstva, uz poštovanje utvrđenih institucija, postaraće se da očuvaju red, pomažući narod najbolje što mogu, kako bi ih pripremili povratku u normalan život, koji je duboko potresen bolnim istragama nakon neprijateljske okupacije.
Kralj Nikola u egzilu u Francuskoj
Povoljnije je da Vaše Veličanstvo sačeka sa povratkom u Vaše kraljevstvo, dok se ovo ne završi i život nastavi svoj uobičajeni tok u Crnoj Gori.
Prisustvo savezničkih trupa, saradnja koju će ponuditi domaćem stanovništvu, nesumnjivo će doprinijeti da se ovaj trenutak, koje Vaše Veličanstvo tako željno iščekuje, ubrza. Kada taj trenutak dođe, Vlada Republike će biti sretna, Vaše Veličanstvo, da ubrza Vaš povratak. (Poenkare, u pismu upućenom Kralju Crne Gore, 22. novembra 1918)
Crnu Goru će predstavljati delegat, ali pravila imenovanja ovog delegata biće određena onda kada se sredi politička situacija u zemlji. (Odluka Vrhovnog suda [2], 13. januar 1919)”.
Stranica knjige Luiđija Kriskuola
U nastavku knjige, Luiđi Kriskuolo piše:
«Uprkos svim uvjeravanjima moćnih saveznika o ovom prijateljstvu, Srbija je ipak našla način da pripoji Crnu Goru silom. Naravno, veliki saveznici nijesu mogli otvoreno odobriti i sankcionisati zločin koji je Srbija počinila nad savezničkom i nezavisnom državom, ali su postigli isti rezultat obustavivši im mjesečne kredite, koji su već bili odobreni Crnoj Gori tokom rata, nadajući se da će na taj način spriječiti proteste koji bi mogli izbiti pred civilizovanim narodom u ime Crnogoraca.
Naoružani se bore po planinama ili čame u zatvorima zbog političkih prekršaja. Kako je iko ikada mogao govoriti o manifestaciji slobodne volje crnogorskog naroda kada su se ti ljudi našli pod krvožednim režimom koji je nadmašio čak i najgore okrutnosti Habsburgovaca!
49Zašto je Francuska nastavila da podržava Srbiju? Iz ekonomskih kao i političkih razloga. Prvo, Srbija je bila pogodno tlo za ulaganje francuskog kapitala i drugo, Francuska je bila ljubomorna na italijansko proširenje na Mediteranu – u Africi, na Bliskom istoku i Balkanu - i tako odlučila da koristi Srbiju kao sredstvo kojim bi spuštala Italiju na nivo sile drugog stepena, koliko je to bilo moguće.
Bio je je jedan poznati novinar u Parizu, koga je angažovala turska vlada i primao je platu da bi bio u službi druge grupe despota – ovih iz Beograda. Ovaj novinar je pokrenuo ozloglašenu kampanju klevete protiv Crne Gore. Tvrdio je da je zemlja tajni agent Austrije i izdajica savezničkih trupa. Istovremeno, ovog novinara je tajno favorizovala francuska vlada i branila ideju neophodnosti održanja Austrije na federalnoj osnovi pod Habsburgovcima.
Danas u ovoj publici nalaze se ljudi koji su bili sa američkim snagama u Francuskoj i drugdje tokom velikog rata, ili su možda bili sa Crvenim krstom,Y.M.C.A [3] ili sa vitezovima Kolumba odrađujući neku vrstu vojne službe.
Vi muškarci niste išli u rat da biste očuvali njemačku nadmoć, da uzvisite njemački militarizam ili da spriječite Francusku od traženja plaćanja naknade štete koja joj sa pravom pripada. Pošli ste u Evropu kako biste pomogli da se održi status evropskih zemalja kakve su bile prije rata jer bi se svaka velika promjena u statusu mogla odraziti na ekonomsko i političko stanje Sjedinjenih država, ako ne odmah onda barem na kraju.
Predsjednik Francuske Rejmon Poenkare
Otišli ste u Evropu kako biste pomogli da se održe slobode u onim zemljama koje su se za to borile i održale je vjekovima isto kao što se Amerika borila za svoje slobode 1776. i sa pravom je čuva od tada. Tako da vas ne pitam kao Amerikance koji su dali određena obećanja već vam se obraćam kao vojnicima, da kažete lijepu riječ za druga koji je na dnu ali ne i otpisan, kome treba pomoć i blaga riječ u trenutku velike nevolje.
Kada je predsjednik Vilson dao određena obećanja crnogorskom narodu nije im to obećao kao predsjednik Vilson, već kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Dao ih je pod apsolutnim moćima koje mu daje Kongres. Jer kako drugačije objasniti doktrinu samo-opredjeljenja naroda, čemu lažni izbori u Crnoj Gori -do tačke uperenog bajoneta - koji se smatra isključivom voljom hrabrog naroda koji je odigrao tako značajnu ulogu u velikom ratu?
Nedavno sam razgovarao sa jednim od urednika važnog američkog časopisa o politici tog časopisa u pogledu dešavanja u Crnoj Gori, istovremeno skrećući pažnju na određene neistine koje potiču od jednog člana uredničkog tima a koji se bavi crnogorskim dešavanjima. Odgovorio mi je da su crnogorskom pitanju posvetili dosta prostora i nisu ga smatrali dovoljno značajnim da bi dobio više pažnje.
Predsjednik SAD Vudro Vilson
Odgovorio sam da se 1914. godine desilo isto tako neznačajno ubistvo u neznačajnom gradu u Srbiji koje je dovelo do najvećeg rata u istoriji. Crnogorsko pitanje se ne odnosi samo na 250.000 ljudi koji su ostali u Crnoj Gori od prvobitne populacije od 500.000 već se odnosi na pitanje sloboda naroda Evrope i Sjedinjenih Država. Sve dok smo svjedoci pokreta u Crnoj Gori usmjerenog protiv srpske autokratije, sve dok hrvatski element u Srbiji bude uspješno išao ka otcjepljenju od Jugo-Slavije, sve dok su Slovenci nezadovoljni iscjepkanom državom, sve dok su Makedonci nezadovoljni svojom sudbinom, toliko će uvijek postojati mogućnost novog balkanskog rata a drugi balkanski rat znači izbijanje požara koji neće stati na obalama Jadrana niti Kamniških alpa, već će se njegov plamen proširiti i na ostatak Evrope.
Da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca započela svoju istoriju uz vladavinu progresa i tolerancije, da se razvila u federaciju manjih nezavisnih država prije nego u despotizam koji je koristio svaki napor da uguši individualne slobode, možda bi to kraljevstvo moglo ostvariti politički i ekonomski uspjeh. Međutim vladari Srbije su žedni moći i ambiciozni veličine. Ne žele da puste druge da žive. Počeli su svoju vladavinu u lokvi krvi, a na Balkanu krv traži krv.
Ovih dana kada čujem za komitete osnovane za pomoć Rusiji, Jermeniji i Kini, o društvima za nezavisnost Jermenije, Letonije, Estonije i Litvanije, i šta sve ne, kada čujem za pomoć koja se traži od Sjedinjenih Država, Njemačke i Austrije, često se pitam zbog čega se uostalom i vodio rat.
Često se pitam da li je među Amerikancima ostala jedna iskra naklonosti za hrabre male narode koji su sve žrtvovali za njihove bratske države i da li su sve proslave 4.jula sa američkom legijom koje ponosno marširaju na paradi sa parolama i medaljama - puko ismijavanje događaja od 1914. do 1918.godine.
Ako je ostalo malo patriotskog duha u Americi, ako Amerikanci imaju još osjećanja koja su ih nagnala da idu u odbranu sloboda civilizovanih naroda Evrope, neka sad ne ostanu ravnodušni na slobode naroda koji su vjekovima morali da je održavaju mačem, da bi je na kraju izgubili potezom pera.
Apelujem na Amerikance da pomognu Crnoj Gori u obnovi države“.
[1] Kralj Nikola I Petrović-Njegoš
[2] Vrhovnog savjeta Konferencije mira u Parizu (Versaju).
[3] Y.M.C.A , Hrišćansko udruženje za mlade muškarce.
