''Dva loša ubiše Miloša'', rekla bi braća Srbi. Ili u našem slučaju tri. Neće ođe biti priče i odbrane Radosava Ljumovića. Umije on da se brani sam. Svi oni koji su poginuli u borbi protiv nacifašizma i posmrtno nastavljaju to da rade, i bolje brane svoj lik i djelo nego što bi mi živi to radili. Na kraju, da ih nije strah mrtvoga Radosava, zar bi mu mijenjali ime? Što se ono veli - i mrtvoga se boje.
43Ođe je u pitanju mnogo gora stvar, a to je da se kreira uvod u jedno stanje koje ima za cilj uvođenja rasula u Crnoj Gori i njenom prekopavanju. Očigledno su viđeli da Crnogoraca nema pa sad mogu da urliču i burgijaju dok im je volja. Nema ko da stane ''nogom za vrat'' i ostale priče. A i treba realno, kad nas nema i kad smo puštili. U suštini, okupe se tako dvoje troje i bucaju kako im je milo.
Recimo, to je počelo sa grobljima. Kad su malobrojni Crnogorci digli glas zbog toga što im se đedovske kosti prepisuju u vlasništvo države Srbije, ovi ovamo su viđeli da mogu i sad je nebo granica. Recimo, nije Abazović kriv što je to iskoristio, nego mi. Kad se potpisivao takozvani Temeljni ugovor, ispred vile Gorica okupilo se svega desetoro ljudi da zbog toga protestuje. I niko više. Onda se krenulo dalje u procedure devastacije, rušenja i brisanja svijesti ovog hiljadugodišnjeg naroda koji očigledno ne mari za to što neko želi da ga satre.
E, onda imamo ovu trojkašku praksu. I vjerujte mi, biće je još više. U stilu, okupi se njih par najgorih četnika i neprijatelja svega crnogorskog i glasaju li glasaju i mijenjaju li mijenjaju. Počelo se sa Radosavom, nastaviće sa ulicama i drugim institucijama, pa do lažne trobojke, himne i svega ostalog što možete da zamislite. A mi ćemo da ćutimo i da negodujemo po društvenim mrežama.
Nevjerovatan bijes budi činjenica da Crnogorci evo već šest godina nisu uspjeli da izađu iz dvije zamađijanosti. Prva je neopisiva ljubav prema DPS-u i vjerovanje u nepogrešivost partije koja za tri decenije nije uspjela da stvori neuništive temelje ovoj državi, a sa druge strane je pak patološka mržnja prema DPS-u koja ide do tih granica mržnje prema vlastitoj državi i naciji ili aminovanje svega onog lošeg što razgrađuje ovu državu, samo kada ide u kontru bivše vlasti.
Kad ćemo postati društvo koje svoj nacionalni interes ne podređuje nikome i ničemu, ni partijama, ni popovima, ni stranom faktoru, ni nama samima, već na prvo mjesto stavljamo interes Crne Gore i crnogorskoga naroda? Ja mislim da je taj trenutak jako daleko. Daleko jer nismo sposobni da prevaziđemo terete ličnog interesa i patološke pizme i samomržnje. Zbog toga ovi koji na svaki način gledaju da buše temelje našeg identiteta uspijevaju u tome. Zbog toga mi nismo znali da za više od deceniju nakon referenduma dovedemo stvari u pravo stanje.
Mada, mnogo toga Crnogorci mogu da nauče od onih koji ih mrze. I jednoga dana kad se iskreni Crnogorci vrate na vlast u ovoj državi ne treba da rade ništa drugo no ovo što su radili ovi u zadnje šest godina. Bez ustezanja. I da slijepo prate svoj, nacionalni, interes. Naravno, prije toga treba da se pobune zbog ovoga što im se dešava. To je uslov biološkog opstanka. Ako ne, samo je pitanje vremena kad će trojke sa odbora početi da idu po kuća.
