Opet oko trobojke, iako sam o toj temi napisao desetine stranica. Ono što je čini interesantnom je lakoća kojom je ova manipulacija unesena u mozgove onih koji su na tu priču pali. Dodatno, geneza ovog procesa je isto zanimljiva, kako su se određene verzije prihvatale, odbačivale i mijenjale.
Recimo, do malo poslije referenduma 2006. mogla se viđeti isključivo trobojka SRJ/SCG države. Plavo, bijelo, crvena, prazna bez dodataka. Možda i neka sa 4S, crveno, plavo, bijela, takozvana ''crkvena'', iako blage veze sa time nema. Onda su ove SRJ/SCG naprasno iščezle. Na onom mitingu za državnu zajednicu 2006. bilo ih je na hiljade, a sad ne pamtim kad sam zadnji put vidio jednu, mislim nikad.
Završni skup Bloka za zajedničku državu, Podgorica 2006. Izvor: Youtube
U taj neki vakat poslije referenduma, pokojni SNP je počeo da gura njihovu trobojku, crveno, svijetlo plavo, bijelu, sa nekim karikaturalnim orlom od nekih debelih crnih linija. To je valjda trebala da bude alternativa državnoj zastavi u novoj realnosti. Svojevrsna kontra, budući da ni državu ni zastavu nisu priznavali. Međutim, ova verzija se nikada nije primila.
Takozvana SNP zastava, Izvor: Youtube
U tim godinama pa sve do početka litija u masovnoj upotrebi je bila državna zastava Srbije. To je bila glavna trobojka sa kojom su mavali ovdašnji Srbi. Ona se nosila na svadbama, na proslavama, političkim skupovima... Pod njom se „rušila“ Podgorica u više navrata itd. Jednostavno, pokazivano je da je državna zastava Srbije njihova i nijedna druga. To su na kraju gurali političari koji su bili u mogućnosti da diktiraju politiku identiteta kod srpskog naroda onako kako su oni željeli, tj. kako im je dirigovano iz Beograda na osnovu jasne nacionalne strategije i agende.
I onda je došla 2020. i litije. Oni koji su pravili strategiju za tadašnje djelovanje znali su da se pobjeda ne može izgurati na konto desne srpske priče, narativima o ugroženosti srpstva, srpske crkve itd. Moralo se pridobiti i što više Crnogoraca na osnovu laži o ugroženosti vjere, pravoslavlja, suzama nekih svještenika i ostalo.
56
Tako su i državne zastave Srbije postale suvišne i opasne, tj. bile su u mogućnosti da rašćeraju prijeko potrebne nesrpske tj. neostrašćene glasače. I krenulo se u potragu za znamenjem. I došlo se do crveno, plavo, bijele trobojke sa izblijeđelim državnim grbom tj. falsifikovanim državnim grbom što je kažnjivo zakonom!
I ta zastava je predstavljena kao zastava kralja Nikole iako ne postoji NIJEDNA fotografija trobojke sa orlom bez inicijala! Niđe! A postoji jedno desetak hiljada slika Cetinja i Crne Gore u raznim situacijama, i nekoliko sati video snimaka uključujući i snimak sa krunisanja iz 1910. I niđe nema te takozvane trobojke Kraljevine Crne Gore! Nema, jer ona to nije ni bila niti je tada postojala.
Trobojka na koju se pozivaju, a koja postoji u cetinjskom Muzeju u dva ili tri primjerka je vjerovatno nastala u egzilu nakon kraljeve smrti. Pretpostavljam da se radi o zastavi pristalica Jovana Plamenca, ali to će tek nauka morati da utvrdi. Bilo kako bilo, trobojka sa grbom bez inicijala i lavom na prsima nikada nije bila ni kraljeva ni državna.
Međutim, avaj, našim osamdesetšesticama je to plasirano i oni su to prihvatili, objeručke! Sjetimo se onda pritiskanja da se to prihvati. Crtane su trobojke po ulicama, kontejnerima, jedan iz Berana je cijelu štalu okrečio u trobojku. Ona iz Bara je ćerala đecu da crtaju Štrumfove, a mimeri to po naredbi gurali. Tako se u Crnoj Gori instalirala totalno nova zastava, lažna i falsifikovana. I tako je nametnuta i prihvaćena, a ona države Srbije koju su do juče svi imali, odjednom iščezla.
Ne znam da li moram da dajem vlastiti zaključak o ljudima koji su kroz 15 godina četiri puta mijenjali zastavu? To, dragi čitaoče, zaključi sam.
Ono što bih želio da naglasim jeste da danas u trenucima kada pokušavaju da nam tu njihovu falsifikovanu zastavu nametnu kao nešto što ona nije, moramo se boriti činjenicama. Ta zastava nikada nije bila državna, niti je postojala za kraljevog života (kojeg su inače ubili njihovi politički idoli, pa je malo grdno da nam bjelaši i njihovi poštovaoci drže slovo o kralju i kraljevini). Za kraljevog života je postojala trobojka sa njegovim inicijalima i krunom koja se u svjetskim kazalozima javlja kao pomorska zastava.
Pomorska zastava Crne Gore
Postojala je i jedna jedina sa grbom i inicijalima i lavom ispod grba, i javlja se u JEDNOM JEDINOM primjerku prilikom ulaska u Skadar, a nosi je komandir Marko Zekov Popović, ubijen u Londonu 1934. od istih tih bjelaša. Eto je ta zastava na ulazu u kraljev dvor sa lijeve strane. Opet kažem, jedna jedina, sklepana kao kraljeva standarta.
Trobojka koju je nosio Marko Zekov Popović kao vid kraljeve lične zastave – standarte
U suštini, da zaključimo, trobojka nikad nije bila državna zastava. Pogotovo ne ovako kako je oni predstavljaju. Ako im je do trobojke neka uzmu onu sa kraljevim inicijalima, ali prvo neka se dogovore između sebe jesu li bjelaši/četnici ili ne. Ne mogu kralj Nikola i Srbija u isti koš.
Crnogorske zastave iz britanskog almanaha sa kraja 19. vijeka
Sa druge strane, trobojka ne može biti državna zastava Crne Gore jer pod njom nije niko poginuo. Ginulo se pod alaj i krstaš barjacima. Eto ih po muzejima i privatnim domovima. Čuvaju ih ljudi kao simbole stradanja svojih predaka. Natopljene krvlju i probušene dušmanskim kuršumima. Zbog toga ćemo ih čuvati. Kome smeta nek... znate i sami.
Alaj barjak iz Grahovačke bitke
