U toku su božićni praznici u kojima se pravoslavni vjernici neizmjerno raduju rođenju Hristovom. Vjerski i politički lideri vjernom narodu (nekada su to bili radni narod i građani) šalju čestitke iz kojih prosto ekslodira “iskrena” ljubav, poštovanje, praštanje i pozivi na slogu.
Te momente političko – vjerske kulture i jedinstva sam detaljno ispratila na način što pažljivo čitam objave i komentare na portalima i društvenim mrežama koje su pisali vjernici koji su, pride, i obožavoci jednog i jedinog Đeda. Rijetki su komentari koji ne sadrže bar jednu ružnu riječ, psvoku, uvredu, omalovažavanje.
Nekako stičem dojam da se jedva i dočekao pravoslavni Božić kako bi se naši građani, izvinite sada je modernije reći vjerni narod, dobro ispsovao i ispljuvao i iz sebe izbacio i posljednju nečastivost koja se u njima sabirala od prošlog Božića kada je još ovim svetim i mučeničkim prostorom vladao sotona i ustaša Milo. Taj Milo je, kaže vjerni narod, od 1945. godine (porazom četnika) na ovamo razvijao i uspostavio posebnu nacionalnu skupinu zvanu “Milogorci”.
Termin Crnogorac/Crnogorka je postao politički neprihvatljiv sem ukoliko pripadnik vjernog naroda ne misli na “višeslojeviti” identitet u čijem je korjenu Srpstvo ili bar neka, bar jedna, srpska klica. Prethodno je vjerni narod nađenuo korektne terrmine za Bošnjake i Muslimane koji se sada, nakon Đedove intervencije, zovu Lažni narod, Hrvati su ustaše i latini, Albanci su Šiptari i koljači (ovo da bi se, kažu, podvukla njihova podmuklost i agresivnost).
Ipak, ismijavanje takvih pristupa, ironiju i sarkazam stavimo po strani. Božić je.
Vratimo se javnom govoru koji koriste, naročito nakon “oslobođenja” naše zemlje, u ovim blagim danima, naši vjernici, posebno muškarci. Zbog njihove velike i snažne pravoslavne ljubavi prema meni kao ženi podnijela sam, još uvjek nadležnim svjetovnim organima, na desetine prijava.
Prijavila sam, zbog prisutnog govora mržnje, svaku meni upućenu sekstistučku objavu. Ne samo da su muškarci, iz vjernog naroda, prema meni bili drski i bezobzirni nego su i nedoličnog i nekontrolisanog ponašanja. U blagim danima, što me posebno čudi, uglavnom imaju i pojačane seksulane porive. Kod vjernog naroda sam, zbog svojih stavova, izložena online kamenovanju to jeste seksističkom i seksualizovanom zlostavljanju i uvredama, lišavanju dostajanstva, uz podsticanje drugih na širenje nasilja (“ovo brate treba jebat’”).
Namjera je da se žene, bez obzira na neutralnost ili na zauzetu političko-vjersku stranu, javno ne eksponiraju i da ne budu aktivne u obrani društva od fašizma i velikosrpstva.
Između ostalog, nazvali su me bazduljom, što bi trebalo značiti da sam smrdljiva (iako, tako mi Boga, redovito održavam tjelesnu i intimnu higijenu). Kazali su i da sam bitanga jedna kretenska što bi, po njima trebalo da znači, da sam u svom duhovnom razvoju zaostala a fizički zakržljala. Ovog puta neću pisati o čestom vrijeđanju i omalovažavanju u javnom prostoru po osnovu invaliditeta. Kazali su mi i da predstavljam promašaj svojih roditelja.
Brojni su me vjernici muškarci nazvali i ćurkom milogorskom što bi trebalo da znači da sam kao žena glupa i ograničena a da sam “milogorka” zato što ne mogu biti i nemam pravo, po njima, da budem nacionalna Crnogorka. Nazvali su me i buljom (guzicom, zadnjicom) glupom milogrskom ističući, u javnom prostoru, da sam se zapravo ja, a ne oni, napalila (seksualno).
Na stavove koje saopštavam u svojim tekstovima ili komentarima, odgovaraju da sam “previše širila noge što je ostavilo posljedice na mozak” (vjernici muškarci u danima posta uveliko razmišljaju o žestokom seksu). Ima i onih koji su rekli da sam “klasična feministkinja i ono najgore što u ženi živi” (bili su ipak malčice bogobojažljivi pa nijesu napisali i šta je to konkretno).
Jedan vjernik, za kojeg osnovano sumnjam da je i voajer, je poručio (poželio) da premijer Krivokapić ima analni seks sa mnom (muškarci su opet govorili o mojoj zadnjici). Razmišljam da li su mi tako namijenili kaznu ili zadovoljstvo?
Nekoliko prijavljenih muškaraca su, kao veliki vjernici, razumije se, pokazali bojažljivost prema policiji i primjeni zakona. Iskazali su žaljenje zbog seksističko-vjerskog zanosa u koji su upali usljed višesedmičnog posta, izvinili se i kazali da tako nešto više nikada, ali baš nikada, neće ponoviti. Oprostila sam im jer sam i sama bogobojažljiva.
Podsjećam da međunarodni standardi obavezuju i ovu oslobođenu, i kako Vlada zvanično kaže, Novu Crnu Goru (citat iz istorijskog tvit-telegrama upućenog Vladi i narodu Sjedinjenih američkih država) na proaktivni pristup u pogledu otkrivanja, prijavljivanja i sankcionisanja seksističkog govora mržnje, što uključuje i onaj koji se saopštava putem Interneta i tzv. novih medija (portala).
Očekujem da me mr Sergej Sekulović, novi ministar unutrašnjih poslova Nove Crne Gore, zagrli institucionalnom ljubavlju i pažnjom i primjenom zakona odbrani, u ovim blagim danima, od sekstičkih demona.
