Komentar

Komentar

Božanstvena komedija

Da više nema naivnih u komediji koja briše granice mogućeg najbolje se vidi na primjeru bivših NVO lidera koji sada vedre i oblače po ministarstvima i sekretarijatima, mudro ćute i čak više ni DPS ne prozivaju

Božanstvena komedija Foto: privatna arhiva/Analitika
Stanko Deretić
Stanko DeretićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Komedija u startu nije bila božanstvena, bila je samo komedija dok joj Bokačo, oduševljen njenim sadržajem, nije dodao epitet „divina“, pojačavajući svu sarkastičnost koju je Dante želio da naglasi dajući joj takvo ime.

Suštinski, ovo epohalno djelo nema neke posebne veze sa Crnom Gorom, sem eventualno sa krivotvorenjem novca u Brskovu, ali da je crnogorska stvarnost, ironično rečeno, jedna dobra „božanstvena komedija“ nema nikakve sumnje. 

Oni oštriji u kritici bi je nazvali tragikomedijom što bi bilo pogrešno, jer se tragikomedija, koliko toliko, temelji na zakonima logike, ako ničega drugog, dok je pojava o kojoj govorimo u crnogorskom društvu lišena svakog promišljanja. Da mi oproste Bog i Dante, „montenegrina divina commedia“ je autentični prikaz društva koje nepredvidivo funkcioniše i u kome je sve moguće.

Ovi „komediografi“ koje spomenuh, a ima ih na svim stranama u političkom i javnom životu, skontali su jednu veliku istinu – da je narodu, koji se ponaša kao narkoman u krizi, iluzija jedino što može da donose kratkotrajni mir u duši

Da bi komedija zaslužila takvu čast da postane ultimativna kategorija koja određuje stvarnost kao sveopštu zezanciju bila je potrebna ekipa talentovanih komediografa, koja je uspješno likvidirala ironiju, sarkazam, satiru i mnoge slične pojmove koji su insistirali na zdravom razumu.

Tako je Crna Gora postala zemlja snova u kojoj je sve moguće, a ono što preostane je samo sjajan materijal za pričanje glupih viceva. 

Ovi „komediografi“ koje spomenuh, a ima ih na svim stranama u političkom i javnom životu, skontali su jednu veliku istinu – da je narodu, koji se ponaša kao narkoman u krizi, iluzija jedino što može da donose kratkotrajni mir u duši. A, ima li sjajnijeg i ljepšeg posla pod kapom nebeskom, od prodavanja magle narodu koji će te zbog toga još više voljeti, plus je unosno?

Uskraćivanje osnovnog ljudskog prava da bez ograničenja širite zarazu i ugrožavate živote drugih ljudi uz „dojč kafu“ dovodi do osjećaja kakav može da se desi samo u situaciji poznatijoj kao fenomen „izdate ljubavi“, jer je došla od onih za koje ste se svim srcem borili. Nije mi namjera da kritikujem Vladu u trenutku kada joj, u narodnom žargonu, svi „skaču po životu“, ali iz ugla njenih birača odluka da vas neko ucijeni da birate između modernog zla u vidu vakcine i ispijanja kafe u kafiću više je nego podla.

Da stvari nijesu lake, najbolje zna premijer, koji, doduše, ima toliko antitijela da koronu ubija na daljinu, pa zato neće da se vakciniše i koji će se sada naći, pored onog izbora da li ići na posao majbahom ili taksijem, pred još jednim podjednako teškim – vakcina ili kafana. 

Mada nije sve komedija, ima i pravih pravcatih mozgalica u tom pozorišnom komadu kao npr. Demokrate koje nemaju svoj stav (ili imaju samo jedan stav, a to je da nemaju stav) u svađi su sa Frontom oko stava, iako se sumnja da, kada bi imali stav, da bi isti bio skoro indentičan Frontovom, dok URA koja ima suprotstavljene stavove prema Frontu (prema Demokratama ne može imati suprotstavljene, jer oni nemaju stav iako se sumnja da ga imaju, a neće da ga kažu) podržava upravo njih u sukobu oko ovog stava, a ne Demokrate. 

Nevjerne Tome, uvijek sklone teorijama zavjera, sa sigurnošću bi dodale da je to maslo DPS koji „tihom vodom roni brijeg“, urušavajući stabilnost nove vlasti u njenoj istorijsko-klerikalnoj misiji.

Da je stvar krajnje izmakla kontroli, što je za komediju sjajno, najbolje svjedoči rečenica Demokrata, parafraziram, da treba da se prekine ova sprdnja. Sama riječ sprdnja nije prosta, niti opasna kako to izgleda na prvi pogled, više služi resetovanju sistema, kao kada božanstvena komedija neđe zabaguje – pritisneš dugme „prekidaj sprdnju“ i sistem se vrati na staro.

Da je stvar krajnje izmakla kontroli, što je za komediju sjajno, najbolje svjedoči rečenica Demokrata, parafraziram, da treba da se prekine ova sprdnja

Kada smo već kod bagovanja demokratije ima jedan dobar primjer, a tiče se toga da su komediografi skontali koji je to najbezbolniji način da se, narodnim jezikom rečeno, prekine „štekanje sistema“ i kao rješenje su pozvali svog premijera da postavi Skupštini pitanje povjerenja Vladi, koje mu oni više ni u ludilu neće dati! 

To je moguće samo u božanstvenoj komediji sa krajnje duhovitim likovima, pri čemu se, da budemo iskreni, na tu foru ne bi upecao ni neki predsjednik seoskog odbora, a ne nosilac liste sa kojim su nakon 30 godina prvi put pobijedili na parlamentarnim izborima. Doduše, to mu niko ne priznaje, ali ni on se pretjerano ne nervira oko toga, inače bi ih, po ugledu na komšijske političare, optužio za „dehumanizaciju“. 

Da više nema naivnih u komediji koja briše granice mogućeg najbolje se vidi na primjeru bivših NVO lidera koji sada vedre i oblače po ministarstvima i sekretarijatima, mudro ćute i čak više ni DPS ne prozivaju. 

Kada smo već kod bivše vlasti, ona se, po riječima njihovih protivnika, bavi subverzivnom aktivnošću pravljenja tajnih paktova upravo sa njihovim koalicionim partnerima, ako im je vjerovati na riječ. Ono što je posebno politički nekorektno, da ne kažem podlo, od strane DPS jeste to što to rade na ovu vrućinu i to u sred otvorenog konflikta između Demokrata i Fronta. 

No, to su usputne, porođajne, muke demokratije, što bi rekao jedan od lidera vlasti, poslije kojih mora da uslijedi nirvana.

Ovako bi se moglo „do u nedogled“, poput stiha u pjesmi Zokija Šumadinca „Autotune“ koja bi, po meni, mogla da se nađe kao neka promo pjesma uz osnivanje „Montenegro Worksa“ oko kojeg se lome ekspertska koplja, da ne kažem ekspertske sujete. 

Ako ste se i zapitali kada bi mogla ova komedija da se završi onda je odgovor krajnje izvjestan – onog momenta kada se završi raspodjela po dubini završiće se i komad. 

Dotle, dragi gledaoci – tražili ste, gledajte.

Portal Analitika