Śećate li se ko je na crnogorskoj političkoj sceni patentirao koncept politike bez ideologije? Pamtite li one srceparajuće poruke – pobjede a ne podjele, mir je naša nacija, ostavimo teme koje nas dijele i sl.?
Svoj politički identitet – ako je uopšte moguće govoriti o tako čemu – rigidno krilo SNP-a, presvučeno u prenapučene pseudograđanske sakoe, izgradilo je na priči o izbjegavanju identitetskih tema i zagledanosti u bajagi životne teme. A onda su došle „veličanstvene litije“, ponovo se dogodio naaaaarod a Demokrate počele prvo diskretno pa sve snažnije pokazivati svoje pravo lice. A to je lice zilotskog podmlatka SNP-a iz one najgore faze kalemljenja genocidne bjelaško-četničke ideologije s ostacima rigidnog informbiroovskog staljinizma.
Zato o ideologiji Demokrata kao novom brendu ne može biti govora. Njihova je ideologija davno postulirana programskim tekstovima Dimitrija Najdanovića i Stevana Moljevića. Nova je samo šminka i koreografija, a za to je u Demokratama zadužena siva (u svakom pogledu) eminencija, konsiljere Boris Bogdanović.
Najnoviji je biser ovog tvorca podjela: „Danas, kada neko preporuči da se ukloni amblem kapelice sa Lovćena, sa policijskih uniformi, ne udara on na jedan znak, niti na jedan grob. Udara na pamćenje. Na temelj. Na dostojanstvo. Udara na Crnu Goru koja ne zavisi od političke rotacije, već od vjekovne vertikale.“
58Eto kako konsiljere Bogdanović, u naponu nastojanja da načini svoju partijsku policiju (nalik svojim duhovnim nacional-socijalističkim predšasnicima) kreira i širi podjele. Prvo je u strogoj tajnosti, a očito pod njegovim budnim okom, izmijenjen logo specijalne policijske jedinice i na njemu osvanula ne Njegoševa crkvica no kapela Aleksandra Karađorđevića, posvećena njegovu sinu, da bi potom konsiljere Bogdanović dokonovao kako je taj simbol karađorđevićevske okupacije Crne Gore – pamćenje, temelj, dostojanstvo, pa još i vertikala.
Takva vam je, drugarice i drugovi, svaka istina ove skupine zatucanih Milošević-jugenda. Sve je u njihovoj priči slika svijeta okrenutog naopačke. Kad vam kažu da je dan, budite sigurni da je mrkla noć. I nemoj da je neko od srednjičara i iznadsituaša kazao da to još nije skontao.
Od Bečićevog govora pred Amfilohijevim odrom preko njihovog proglasa 4. 9. 2021. kojim su pozvali na represiju nad mirnim demonstrantima na Cetinju, potom gromkih aplauza Temeljnom ugovoru, guranja Rezolucije o Jasenovcu, zastrašujuće javne dehumanizacije studenata i novinara, kampanje za izmjenu Ustava i razgradnju građanskog ustrojstva pa do lova na vještice u bezbjednosnom sektoru ili pune podrške otuđenju Velike plaže i sl. – znamo da je riječ o najtoksičnijem otpadu crnogorske političke scene.
Pritom, listom je riječ o tipovima koji su u politici zbog gladi ne samo za foteljama već i za osvetom. Pa dok s pikovima u džepu obnašaju najviše funkcije države koju izistinski mrze, pokreće ih samo resentiman – potreba da svojim političkim djelovanjem ponište rezultate svoje mladalačke frustracije, referenduma iz 2006.
Ako, recimo, pokušate da istražite čime se ova ogavna bolumenta ikad bavila u životu, liše politike, naići ćete na prazne biografije i mahom sumnjive diplome. No u slučaju Konsiljerea ima i jedna publikacija.
Sve je u njihovoj priči slika svijeta okrenutog naopačke. Kad vam kažu da je dan, budite sigurni da je mrkla noć
Riječ je o zborniku „dokumenata“ konspirativnog naziva „Bijela knjiga: referendum u Crnoj Gori 2006“, u čijem ćete impresumu među članovima redakcijskog odbora naići i na tada mlađahnog SNP-ovca Borisa Bogdanovića, premda je ključni posao oko tog tovara bizarija i tugovanki nad činjenicom da je Crna Gora u neravnopravnim referendumskim uslovima – đe se, mimo svake prakse, nije tražila prosta većina, no 55% – uspjela obnoviti državnost odradio osvjedočeni mrzitelj svega crnogorskog, notorni Jovan Markuš.
Čak ni one banalne, patetične eskapade i onaj redovno podignuti prijeteći prst u Skupštini konsiljerea Bogdanovića nijesu ništa novo, no blijeda kopija zajapurenog Peđe Bulatovića s kraja 90-ih, političkog tenca iz čijeg su se šinjela svi sreda ispilili.
Slika svijeta Demokrata, uza sve fejsliftinge i fotošop strategije konsiljerea Bogdanovića, ostala je zaglavljena u žali za izgubljenim velikosrpskim snom i nastojanjima da se za tu svoju traumu iz mladosti što žešće osvete. Svakoga dana i u svakom pogledu.
