Ako je neko do posljednjih par neđelja gajio iluzije da nikad neće osvanuti taj dan “dogodine”, kad će se desiti specijalna akcija rušenja Meštrovićevog mauzoleja na Jezerskom vrhu, neka se pod hitno osvijesti i te iluzije odmah razbije!
To obećanje, s jasnim planom-korak po korak-svima nam biva detaljno prezentovano svakog dana, i osiono trljano o nos: “Evo, rušiću, ajde da vidimo, šta ćeš”? Na isti način kao što su nam “obećavali” ustoličenje Joanikija po sred Cetinja. I održali riječ.
Tada je svaki “buntovnik” sa barjakom građanske ideje, u pripremanoj propagandnoj metodi, nazivan ekstremistom jer je, po nekim civilnim organizacijama, kršio “prava na vjerske slobode”. Sa druge strane, manastirski gangsteri sa dugim cijevima (“sva bagra okupljena jednim pozivom”) nisu ugrožavali ničije slobode. Ni policijska magla suzavca nije ugrožavala ništa i nikog.
Danas se, istim receptom, sama svjesnost ovakve realnosti, u javnom prostoru naziva “jednim od dva nacionalizma”. Svjesnost kao nacionalizam-samo perverzna mašta balkanskih huškača može biti toliko bolesno kreativna.
10Kompletna struktura crnogorske vlasti ostaje gluvonijema na očigledne imperijalne pretenzije na teritorije koje pripadaju državi Crnoj Gori. Državi koju oni vode. Kada ti rušenje mauzoleja obećava najveća i najmoćnija regionalna organizacija - Srpska crkva, a ideju teritorijalne pretenzije međunarodno promoviše teniser broj 1 na ATP listi, onda samo budala može da vjeruje da se to neće i desiti.
Na oružje skriveno u crkvama, na milijarde prljavih para spremne za balkanske kasapine, na mitropolita koji uporno najavljuje čin rušenja djela Meštrovića – naši lideri ćute. Ćute i prave se ludi. Gledaju svojim “pametnim” glavama u svoje pametne telefone, kako njihova insajderska “pamet” čini da im akcije i kriptovalute rastu. Namjerno zabodenih nojevih glava i pričama za laku noć o hiljadu-dvije više politička elita zauzima poziciju neutralnosti, između harmonije građanskog suživota i potencijalnog krvoprolića balkanskog demona koji se budi iz sna, a kojeg dobro znamo. Zapamtili smo ga po stotinama hiljada ubijenih i prognanih, etničkim čišćenjima i masovnim grobnicama.
Priznajmo sebi i počnimo od tog suočavanja sa istinom - Crnogorci su narod koji pred očima svijeta nestaje. Na periferiji interesovanja svjetske javnosti, u momentu dva velika globalna konflikta, “sprska stvar-coza nostra” efikasno “završava posao”.
Redosljed koraka je sljedeći: sprovesti popis kojeg će u političkom metežu i s totalno raštimovanom opozicijom koja ne zna šta radi, bojkotovati dio Crnogoraca. Na taj način je i jedino moguće doći do brojki u kojima su Srbi najbrojniji narod u Crnoj Gori. Nemoguće je ne postaviti pitanje - šta to crnogorska opozicija radi ako prvo zapali pa onda gasi ideju bojkota?
Da stvar poprimi jos misteriozniji Den Braun ton, Spajić je počeo da brani opoziciju od “rigidnih pojedinaca” kako reče, koji im očigledno kvare neki “pakleni plan”. Pozdravljam rigidne pojedince ovom prilikom.
Kako god bilo, ukoliko rezultati tako sprovedenog popisa budu usvojeni, naredni korak je najavljena izmjena Ustava. Tada već kreće nezaustavljiva lančana reakcija institucionalnih promjena na planu stvaranja zvanične srpske države u kojoj će broj Crnogoraca biti sveden na procente najhrabrijih i najdostojanstvenijih među nama. Pogodite o kojim brojkama bismo tada govorili?
Nemoguće je da se čovjek ne zapita i da ne vizuelizuje taj dan. Dan kada će krstaški ratnici velikosrpstva krenuti na Njegošev mauzolej. Neće to biti vitezovi sa konjima i s mačevima, koji zorom galopiraju niz padine Lovćena. Biće hladna noć, stići će helikopterima sa termoizolovanim uniformama, opremom za noćni vid i naoružani do zuba.
Uz to, na njihovoj strani biće ova država sa novim Ustavom i potpuna kontrola nad vojskom i policijom. Na drugoj strani će opet biti GRAĐANI. U jaknama i farmericama, sa pravdom u grudima i sopstvenom državom protiv njih. Da brane kosti Rada Tomova sa onim jedinim što imaju kao naoružanje - ljubavlju prema svom vladici i ludom gorštačkomu hrabrošću. No, hoće li to biti dovoljno?
