„Ja imam 4 ćerke!“ – reče ljuto jedan redovni univerzitetski profesor kolegi docentu, koji mu je malo prije toga više puta u bijesu doviknuo: „Ćuti, gade jedan!!“
„Ja imam 3 sina i 2 unuka, meni je u kući rodilo, a tebE nije rodilo!“ – odgovori mu na to kolega docent Aleksandar Stamatović, glavni lik akademskoga prelaznoga roka 2023. godine i u momentu iznošenja suda o rađanju kandidat za dekana Filozofskoga fakulteta Univerziteta Crne Gore. „A tebE nije rodilo!“ – ponovi jednom za slučaj da ga otac 4 (slovima: četiri) đeteta dotad nije dobro čuo.
Ni kraće karijere u crnogorskome sistemu visokoga obrazovanja, ni više slučajeva kršenja akademskoga integriteta, a moguće ni više zaštite od strane etičkih tijela UCG
Ne, nije riječ o uličnoj niti o kafanskoj prepirci. Nije riječ ni o prvoaprilskoj lakrdiji. Riječ je o zvaničnome izboru za dekana Filozofskoga fakulteta. No umjesto da na śednici Vijeća izlaže program upravljanja ovom univerzitetskom jedinicom, Aleksandar Stamatović prebirao je po radnim i životnim biografijama svojih koleginica i kolega, komentarišući s kim je nekad drugovao, drugovao, rujno vino pio, pritom oslovljavajući dekanicu rodskim prezimom (a ne onim koje od udaje nosi i po kojem je u akademskome svijetu prepoznata), jer izgleda nije mrdnuo od bratstveničke i plemenske logike.
U istom dahu dijelio je i lekcije: „kome je u kući rodilo, svuda mu je rodilo“, udarajući ispod pojasa kolegu jer se eto, posred Crne Gore, usuđuje da nema muškoga potomka.
I nije se tu zaustavljao. U svoj je logoreični dramolet uključio i studentkinje i studente koji su u Vijeću: „Evo, ova lijepa djevojka se razboli“ – „Seko, danas ti je zlo...“ – osmišljavao je u svome haotičnom nastupu scenarije kako naći 1000 eura za liječenje sasvim zdrave mlade osobe.
A ko je Aleksandar Stamatović u visokome obrazovanju u Crnoj Gori? Za početne dvije godine svoga petogodišnjeg ugovora na Univerzitetu Crne Gore dvaput je zavrijedio pośetu Etičkome odboru – koji ga je oba puta oslobodio.
13Prvi put zbog seksističkoga komentara usred programa na televiziji s nacionalnom frekvencijom da ga dekoncentriše majica voditeljke („ono što je ispod nje i iznad nje“), što je testosteronski Etički odbor UCG (Goran Radonjić, Saša Raičević, Predrag Janković) ocijenio kao „iskazivanje afiniteta prema duhu novinarke“. Sad ta štićena osoba isti takav „afinitet“ iskazuje prema muškome potomstvu u odnosu na žensko.
Drugi put zbog autoplagijata, kad se Odbor proglasio nenadležnim jer je isti rad objavljen u dva časopisa van Crne Gore (kao da treba procijeniti etičnost postupanja časopisā, a ne autora sa UCG). Slučaj je potom preuzeo Etički komitet Crne Gore, koji je utvrdio kršenje akademskoga integriteta. A onda je pred Etički odbor UCG stigla prijava u kojoj se navodi da je Stamatović prijetio članovima Etičkoga komiteta. Kao što je prije toga prijetio CGO-u tužbom za „izazivanje vjerske i nacionalne mržnje“ jer su pokrenuli postupak protiv njega kao Srbina.
Ni kraće karijere u crnogorskome sistemu visokoga obrazovanja, ni više slučajeva kršenja akademskoga integriteta, a moguće ni više zaštite od strane etičkih tijela UCG. Je li ovaj posljednji slučaj stigao pred instance koje utvrđuju povrede etičkoga ponašanja prema kolegama i studentima? Hoće li proces ugroziti njegova nacionalnošću stečena prava da u javnosti i u okviru institucije objektivizuje sve što nosi dva X hromozoma?
Na śednici Vijeća ovaj je kandidat za dekana tobož bio zabrinut „za budućnost đece“ (misli na studente i studentkinje). No šovinističkim, seksističkim, mizoginim komentarom upućenim kolegi koji nema muške đece pokazao nam je da on, a možda i svi mi s njim živimo istoriju. Onu najgoru epohu kad su sinovi bili đeca, a ćerke odive.
U ovome neizvjesnom meču Aleksandra Stamatovića protiv akademskoga integriteta ne treba VAR. Sve je uveliko jasno. Problem nije u jednoj izjavi, već u tome što takav diskurs kontinuirano prolazi bez posljedica. Stamatović uspostavlja obrazac u kojem se akademski integritet zamjenjuje biološkim i patrijarhalnim kriterijumima vrijednosti, čime se najprizemnije delegitimiše profesionalni identitet akademskoga osoblja. A to seže i dalje: ako ovako govori na śednici Vijeća, kako govori u kabinetu?
„Tebe u kući nije rodilo!“ – ponavljaše osoba koja na UCG budućim prosvjetnim radnicima predaje o tome kako biti dobar profesor/ica.
