Akutna i dugotrajna politička kriza koja već više od pet godina iscrpljuje Crnu Goru odavno je prevazišla okvire uobičajene za zemlje u demokratskoj tranziciji. Ona danas prijeti da trajno naruši samu paradigmu državnog i društvenog postojanja — karakter Crne Gore obnovljene prije 20 godina.
Poseban fokus mora biti na obnovi i depolitizaciji nacionalnih i kulturnih institucija koje su u proteklom periodu bile zarobljene ili instrumentalizovane od strane aktuelne vlasti
Od 2020. godine do danas politički procesi ne pokazuju znake stabilizacije. Naprotiv, svjedočimo kontinuiranoj institucionalnoj eroziji, političkim blokadama i sve izraženijoj ideološkoj shizofreniji koja obesmišljava strateško promišljanje budućnosti države. U takvom ambijentu, opšte je mjesto, naredni izbori — bilo vanredni ili redovni — odrediće istorijsku trajektoriju Crne Gore kao političke zajednice.
Zato predstojeći izborni ciklus otvara mnogo šire pitanje od prostog formiranja vlasti. On nameće potrebu za redefinisanjem političke strategije, kako unutar opozicionih parlamentarnih subjekata, tako i u okviru šireg kruga vanparlamentarnih i nepartijskih struktura koje nominalno dijele vrijednosti građanske i evropske Crne Gore.
Politička platforma crnogorske opozicije — parlamentarne i vanparlamentarne — mora počivati na minimumu zajedničkih principa, ali i na jasno artikulisanom planu djelovanja nakon promjene vlasti. Jer, Crna Gora vjerovatno neće dobiti drugu šansu osim one koja se, i ako, otvori u trenutku političkog zaokreta. Upravo zato, odgovornost aktera koji pretenduju da budu nosioci tog procesa je istorijska.
Takva platforma mora obavezivati na minimalni, ali čvrst nivo koordinacije — kako u formacijskom nastupu na narednim izborima, tako i u zajedničkoj strateškoj komunikaciji prema građanima. Bez sinhronizovanog djelovanja djelovanje opozicije ostaće lutanje u magli.
U njenom temelju mora stajati nepokolebljiva pripadnost vrijednostima građanske i multietničke demokratske Crne Gore. Međutim, samo deklarativno pozivanje na te vrijednosti više nije dovoljno. Koncepti poput ustavnog patriotizma ili građanske države gube svaki smisao ukoliko ne budu operacionalizovani kroz konkretne politike i institucionalna rješenja.
Lojalnost državi Crnoj Gori mora biti neupitna civilizacijska vrijednost. Ali jednako je važno otvoriti prostor za emancipaciju crnogorskog identiteta kao integrativne komponente društva — ne nasuprot drugima, već kao faktor stabilnosti i kohezije unutar multietničkog okvira.
Jednako važan segment platforme mora biti i jasno obećanje da će se, nakon eventualne pobjede na parlamentarnim izborima, Crna Gora vratiti procesima unutrašnjeg političkog ozdravljenja. To podrazumijeva odlučan prekid sa praksama klijentelizma i nepotizma, sistemsko preispitivanje svih poslova i aranžmana koji nose elemente koruptivnog djelovanja, kao i izradu nove strategije razvoja države.
Poseban fokus mora biti na obnovi i depolitizaciji nacionalnih i kulturnih institucija koje su u proteklom periodu bile zarobljene ili instrumentalizovane od strane aktuelne vlasti. Bez njihovog oslobađanja i ponovne profesionalizacije, nema ni stvarne demokratizacije društva.
Istovremeno, neophodna je i reforma političkog sistema, sa ciljem minimiziranja spoljnog uticaja koji dolazi iz susjednih država, a koji direktno utiče na unutrašnje političke procese i destabilizuje institucionalni okvir Crne Gore.
Crna Gora vjerovatno neće dobiti drugu šansu osim one koja se, i ako, otvori u trenutku političkog zaokreta. Upravo zato, odgovornost aktera koji pretenduju da budu nosioci tog procesa je istorijski
U tom smislu, svi politički akteri koji bi činili ovu platformu morali bi se obavezati i na privremeno obustavljanje partikularnih i usko interesnih političkih aranžmana, kako bi se smanjila fragmentacija političke scene i spriječilo rasipanje glasova. To nije odricanje od političkog identiteta, već nužna mjera političke racionalnosti u trenutku koji zahtijeva maksimalnu odgovornost.
Ipak, važno je naglasiti da ova nova platforma ne smije biti puka replika prethodnih pokušaja okupljanja ili puko inoviranje predreferendumskog bloka. Ona mora prevazići stare obrasce simboličkog jedinstva bez stvarne političke sadržine.
Jer nije dovoljno samo precizno dijagnostikovati probleme sa kojima se Crna Gora suočava. Nije dovoljno konstatovati postojanje paralelnih političkih uticaja i aktera čija autonomija izaziva sumnju i na čije se djelovanje, nažalost, ne može osloniti. Potrebno je ponuditi jasan, kredibilan i ostvariv odgovor. Savremen i održiv. Razumije se, ključna odgovornost da inicira ove procese leži na najvećoj partiji, DPS-u, kao što svi drugi imaju da po strani stave temporalne dobitke od ovakvog ili onakvog nastupa.
Taj odgovor može doći samo iz odgovorne, koordinisane i vrijednosno utemeljene političke akcije. Ako vam je do Crne Gore.
