Često seksualno uznemiravanje na poslu: „Na prethodnom poslu sam radila i po deset sati dnevno u jednoj podgoričkoj firmi. U toku radnog vremena, ali i kada dodjem kući sam dobijala konstantne poruke na fejsbuku od direktora. Pitao me je stvari vezane za posao, ali i one iz privatnog života. Šta radim, kako sam, jesam li jela. Kada ne odgovorim na njih, govorio bi mi da to nije lijepo, zbog toga što je on moj direktor“, navodi za Portal Analitika Podgoričanka koja je željela da ostane anonimna.
Kada joj je stigla poruka poslije ponoći, odlučila je da napusti firmu.
„On me je tada pitao jesam li zaspala, kao i šta obično oblačim, dok ležim u krevetu. Tada sam odlučila da dam otkaz, ali ga nijesam prijavila“, dodaje naša sagovornica. Veliki je broj žena koje su doživjele neki oblik seksualnog zlostavljanja na poslu, ali je malo koja spremna da o tome progovori javno.
Svaka treća osoba je doživjela neki oblik seksualnog uznemiravanja na poslu, rezultati su istraživanja, koje je sproveo Centar za ženska prava.
„Svaka treća osoba je iskusila barem neki oblik seksualnog uznemiravanja na poslu. Njih 13 odsto je navelo da je iskusilo dodirivanje koje je bilo suvišno, svaka deseta osoba je izjavila da joj je kolega ili nadređeni predložio da imaju seksualne odnose, a šest odsto je takav predlog dobilo više puta. Štaviše, pet odsto ispitanika je izjavilo da su bili prisiljeni na seksualni odnos sa svojim kolegom ili nadređenim“, navodi psihološkinja i predstavnica Centra za ženska prava, Ana Jaredić.
Polovina ispitanika je izjavila da nikome nije rekla za unemiravanje, a kao razlog ćutanja uglavnom navode osjećaj srama i strah od gubitka posla.
„Oni koji su nekome rekli, to su uglavnom podijelili sa prijateljem, članom porodice ili kolegom“, ističe Jaredić.
Prema istraživanju Društva profesonalnih novinara Crne Gore, čak 17,4 odsto novinarki je potvrdilo da su bile žrtve seksualnog nasilja na poslu, dok više od 25% ispitanica ima saznanja da su koleginice doživjele ovu vrstu zlostavljanja. Ovo istraživanje je pokazalo da čak ni intervjuisane novinarke ne znaju šta tačno podrazumijeva pojam “seksualno uznemiravanje na poslu”, jer za neke oblike nasilja smatraju da je socijalno prihvatljiv način komunikacije koji naša kultura podržava.
I nadležni su shvatili da ova vrsta zlostavljanja treba da se reguliše bolje, pa je Predlogom zakona o radu, koji je Vlada usvojila krajem prošlog mjeseca, zabranjeno seksualno i uznemiravanje preko društvenih mreža i interneta. Tako je Predlogom zakona definisano da uznemiravanje može biti i putem audio i video nadzora, mobilnih uređaja, društvenih mreža i interneta, koje ima za cilj ili čija je posljedica povreda ličnog dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, a koje izaziva odnosno ima namjeru da izazove strah, osjećaj poniženosti ili uvrijeđenosti, ili stvara odnosno ima namjeru da stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Važeći Zakon o radu definiše seksualno uznemiravanje samo kao svako nepoželjno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće, neugodno, agresivno ili uvredljivo okruženje.
Poruke neposredan dokaz: Jaredić navodi da zlostavljači rjeđe pribjegavaju direktnom uznemiravanju preko društvenih mreža, jer poruke predstavljaju neposredan dokaz.
„Zlostavljači su vrlo oprezni kako bi izbjegli odgovornost za svoje postupke. Uznemiravanje na poslu, obično se odigrava u situacijama gdje ne postoje svjedoci i dokazi, gdje bi bila „njena riječ protiv njegove“. Ipak to ne znači da taj oblik uznemiravanja nije zastupljen u Crnoj Gori. Zbog teže dokazivosti ali i osjećanja stida i poniženosti, žene u Crnoj Gori se teško odlučuju da prijave nadređenog ili kolegu koji ih seksualno uznemirava“, podvlači ona.
Jaredić dodaje da seksualno uznemiravanje putem mobilnih uređaja i društvenih mreža ima iste posljedice kao i uznemiravanje u direktnom kontaktu sa zlostavljačem.
„Kod žrtve se javlja osjećanje poniženosti, straha, krivice, povlačenje u sebe, što dalje može dovesti do težih posljedica po psihičko blagostanje žrtve. S tim što vas ovi kanali komunikacije čine dostupnijim“, objašnjava Jaredić.
Uznemiravanje preko društvenih mreža prati klasične oblike nasilja: Direktorica Sigurne ženske kuće, Ljiljana Raičević ističe da je uznemiravanje preko lažnih naloga na društvenim mrežama uobičajeno i da redovno prati klasične oblike nasilja.
„Društvene mreže su najveće zlo i najveća napast za žene koje trpe nasilje i protiv njih ne može ništa da se uradi. Jedan čovjek,čija je žena sa djecom boravila u skloništu Sigurne ženske kuće, svoje nezadovoljstvo prema meni je iskazao pomoću stranice na društvenoj mreži Fejsbuk.Toliko se naljutio na mene da je otvorio stranicu na Fejsbuku, gdje je javno iznosio uvrede na moj račun. Uprkos stotinama prijava, stranica nije izbrisana“, ističe Raičević.
Ona navodi i da „u ovakvim situacijama žene moraju da budu jake i da shvate da se na tim društvene stranicama, pogotovo ako su javne kao, mogu dešavati velike neprijatnosti“, zaključuje naša sagovornica.
U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nijesu željeli da komentarišu odredbe Predloga zakona o radu.
