Pored porodice i devetogodišnje kćerke, Marina uspijeva da trenira po četiri sata dnevno, a za Portal Analitika priča o svojim počecima, ciljevima, posvećenosti poslu, ali i tome kako je prebrodila teške trenutke.
Djetinjstvo i borbe sa dječacima : Dok su se druge djevojčice zanimale lutkama i barbikama, Marina Raković je djetinjstvo provodila igrajući se sa drugovima. Najzanimljivije su joj bile borbe u kojima je ona često pobjeđivala i starije dječake. Čim se karate klub otvorio u Podgorici željela je da isproba da se bavi ovom borilačkom vještinom, iako je tada imala samo sedam godina.
“Kada sam čula da se kod nas otvorio karate klub odmah sam otišla da se upišem . Poslije prvog treninga sam znala da je to sport kojim želim u budućnosti da se bavim”, počinje ona priču za Portal Analitika.
Iako postoje predrasude da se borilačkim sportovima bave samo muškarci, nikada nije marila za to. Porodica je na samom početku bila njen oslonac.
“Bili su uz mene tokom cijele karijere i bezuslovno me podržavaju. Da nije tako, ja ne bih mogla ovoliko da trajem”, ističe Raković.
Medalje i titula vrhunskog sportiste Crne Gore: Danas, 23 godine kasnije, Marina je najuspješnija crnogorska karatistkinja koju krasi mnogo odličja i medalja.
“Pored bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu u Lincu, osvojila sam pet medalja na velikim evropskim takmičenjima. Zlato sam osvojila 2006. godine na kadetskom Evropskom prvenstvu u Podgorici. Prvu medalju za Crnu Goru poslije 23 godine na Evropskom prvenstvu za seniore osvojila sam 2012. godine , kada sam bila treća. Godinu dana kasnije sam osvojila isto mjesto na tom takmičenju. 2015. godine sam takođe bila treća na Evropskom prvenstvu i ujedno jedina koja sekvalifikovala za Evropske igre koje su bile u Azarbejdžanu u Bakuu, gdje sam takođe osvojila bronzu, što je ujedno i jedina medalja od svih sportista ”, govori ona.
Posljednja medalja je ona sa Mediteranskih igara koje su se održavale prošlog mjeseca. Na njima, ona je osvojila treće mjesto.
“Smatram da sam mogla i do sjajnijeg odličja ,ali stigao me je umor, jer sam imala previše takmičenja i treninga. Ipak sam zadovoljna rezultatom. To je jako takmičenje na kojem su bile protivnice sa velikim brojem medalja na Evropskim i Svjetskim prvenstvima”, priča mlada Podgoričanka.
Godinama, ona je najbolja crnogorska karatistkinja. Zvanično je stekla zvanje vrhunskog sportiste Crne Gore, koje je najveće koje sportista može da dobije na osnovu ostvarenog rezultata u nacionalnom dresu.
Za uspjeh u karateu najbitnija upornost: Marina se svakodnevnim treninzima priprema za takmičenja.
“Treniram četiri puta dnevno, da bih se najbolje što mogu pripremila. U ovom sportu je najbitnija upornost ,volja , jak karakter i disciplina, a bez toga nema uspjeha. Svjesna sam da smo mala država i da moramo biti deset puta bolji od protivnice da bi pobijedili”, ističe ona.
Ona je savjetovala mlađe kolege da ne odustaju, već da se bore za ono što vole.
“Ukoliko su sebi postavili cilj neka daju sve od sebe da ga ostvare ,samo upornost ,rad, požrtvovanost i volja će ih odvesti do cilja”, dodaje ona.
U planu još jedna medalja: Da bi stigla do uspjeha, bilo je potrebno mnogo prolivenog znoja, suza i snage. Kao najteži, ali i najljepši momenat u dosadašnjoj karijeri izdvojila je onaj kada se poslije porođaja vraćala sportu.
“Tada niko nije vjerovao u mene, osim supruga i mog kluba “Omladinac”. Svi su govorili kako ja ne mogu više da se bavim sportom, ipak imam dijete i porodicu, a nije lako sve to ukombinovati. U sebi sam mnogo patila zbog tih riječi, koje su probudile u meni veliki bijes i želju da im dokažem da ipak mogu da osvojim medalje i budem dobra u sportu”, govori Marina.
Danas joj je kćerka najveća podrška sa kojom provodi svaki slobodan trenutak.
“Ona me odmori i napuni mi baterije za sledeći radni dan. Ne bih ništa od ovoga uspjela da nemam veliku Uninu podršku”, govori.
Ističe da se u karate treba više ulagati, da bi karatisti postigli što bolje rezultate. Ona ima velike planove.
“Daću sve od sebe da se plasiram za Olimpijadu i da svojoj državi donesem jedinu medalju koja mi nedostaje”, zaključuje Marina priču za Portal Analitika.
