
Piše: Blažo SREDANOVIĆ
Ređaju se svakodnevni vladini skandali, optužbe, otpuštanja i nova isleđivanja. Poslije više od godinu dana, državna administracija je još u formiranju, a nije imenovana ni trećina ambasadora.Tramp provodi vrijeme pred televizorom da dozna što se o njemu misli. Umjetnici odbijaju pozive Bijele kuće, a advokati ne žele da zastupaju predsjednika države u njegovim mnogobrojnim nezakonitim radnjama i skandalima. Curenje tajni iz Bijele kuće dostiglo je takve razmjere da je predmet poruge. Kaže se da je Obama obećavao da ce imati najtransparentniju vladu u istoriji Amerika, a to Tramp sa lakoćom ostvaruje!
Glavni argumenti: Prije izbora glavni argumenat u Trampovoj subverzivnoj kampanji bio je da se svi američki problemi mogu lako riješiti rušenjem vladajuće elite i postojećeg estabilišmenta. Njegovi glasači su uradili baš to, ali problemi nijesu nestali, već su se udvostručili.Toliko je obećavao u predizbornoj kampanji, a gotovo ništa nije ispunio. Uskoro će i trećina glasača, koji ga još podržavaju uvidjeti da su prevareni.
U knjizi “Fantasy Land” autor Kurt Andersen piše: Tramp se prokrijumčario u Bijelu kuću kroz konfuziju o američkom identitetu. On je razumio bolje nego drugi da slom tradicionalnog konzervatizma, do tada široko usvojenog od građana kao uravnotežene i stabilne politike, nije opasan hazard, već pravi momenat za akciju. Njega pokreće indignacija prema estabilišmentu. Prezire bilo kakvu naučnu i intelektualnu elitu, jer oni ugrožavaju njegovo pravo kao Amerikanca da vjeruje, ili da pretenduje da vjeruje, da su fikcije realnost. Vidi konspiraciju svuda.

U biznisu ga ne zanima samo profit, već mora biti i nešto uzbudljivo, nešto ekstra, makar neka duhovita prevara. Njegov san je bio da podigne najmarkantnije zgrade na Petoj aveniji u Njujorku i da promijeni “Manhattan skyline” .
Prošao je kroz brojne bankrote. Publkiovao nekoliko knjiga uključujuci autobiografiju, koju on nije pisao! Radije će izazvati negativnu pažnju nego biti ignorisan. Tvrdi da je genetski predodređen za genija i velike uspjehe!
Prema izjavama Trampove sestre, on je u djetinjstvu bio toliko nedisciplinovan da su ga, kad mu je bilo 13 godina, poslali u vojnu akademiju. Govorio je: ja ću spojiti real estate i show bussines i tako imati najbolje iz ta dva svijeta. To je i ostvario ne samo u svojem real estate “hackerizmu”, već je investirao i u kockarnice, profesionalanu fudbalsku ligu, modne revije sa izborom ljepotica, avionsku kompaniju, koja je trajala tri godine, čak i u prodaju dezodoransa i votke.
U pismu koje je uredništvu Njujork Tajmsa uputilo 35 najpoznatijih psihijatara Amerike, pored ostalog piše: “Tramp vjeruje da se realnost može oformiti u bilo kojem obliku ako imaš moć, pa tu izvitoperenu realnost prilagodđava svojem psihičkom stanju. Boluje od malignog narcizma. Potpuna nemoć empatije i tolerisanja različitog mišljenja dovodi ga do bjesnila. U njegovoj glavi usadila se percepcija da je svijet mjesto mračnog varvarstva i nasilja, pa je potrebna nemilosrdna sebičnost i nedostatak respekta prema drugome da bi se preživjelo. Nesposoban je i opasan na mjestu predsjednika”.
Bježanje od odgovornosti: Ima mišljenja da Tramp u suštini nije ni htio da bude predsjednik, jer bježi od svake odgovornosti. Zato se i ponaša kao da izborna kampanja još traje. Tamo je pravo mjesto za potvrđivanje njegove veličine, pa i poslije izbora za predsjednika često obilazi države đe je pobijedio, što naziva “victory tour” ili “thank you tour.” To su prilike za još jedan aplauz, za još jedan “bis” ili “encore,” uz bučno klicanje gomile. Nikako da zaboravi Hilari Klinton, što je prokomentarisano njegovom željom da vrši političku autopsiju, jer je ona odavno politički mrtva. Optužuje za zavjeru FBI, NY Times, Washington post, CNN i ostale medije, bez imalo distinkcije između sebe kao osobe i javnog imidža predsjednika Amerike.

Fenomenalna vulgarnost koja je spustila nivo kulture na nulu, a koja se manifestuje kroz karnevalizaciju moći i prestavlja tajnu globalne hegemonije- kako to definise Baudrillard.
Fantazije realnije od realnosti: Istoričar Daniel Boorstin piše: “Mi živimo u svijetu đe su fantazije više realne od realnosti. Naša nacionalna politika postala je takmičenje za imidž, ili bolje rečeno borba i trvljenje različitih imidža. Striktno govoreći nema načina da se imidž razotkrije ili ospori. Što god više pravimo napore da ga razgolitimo on sve više postaje interesantan. Biti slavan, biti “celebrity” je maska koja uraste u lice, što te dehumanizuje. Tramp se ne obraća mnogo publici u ime nekog programa za budućnost, ideje ili istorije. Njega jedino interesuje razgovor sa prisutnima, kojima treba da je čast sto su dio njegove audijencije. On zamišlja da živi stalno na pozornici koju je sam iscenirao. Istovremeno je impresario i interpretator uloge kao nekada čuveni Bufalo Bil”.
Demokrate prepoznaju demografske promjene u Americi i novu formu multi-kulturalizma, dok republikanci, posebno starija generacije muškaraca uglavnom bijelaca, koji žive u prošlosti, ne mogu tu realnost nikako usvojiti. Oni, kao i Tramp, ne samo da osporavaju da zakon mora štititi svakoga, već ne prihvataju sasvim da svako ima uopšte pravo da bude zaštićen!
U knjizi “Trampokracija” autor David Frum kaže: “Čega se treba bojati od Trampa nije drsko rušenje Ustava, već prikrivena i postepena paraliza upravljanja državom. Ne kroz otvoreni izazov zakonu, već postepenom subverzijom svih ustaljenih normi; ne upotrebom državne moći u zastrašivanju disidenata, već inscenacijom nasilja od svojih podržavaoca. Prvi put u američkoj istoriji opasnost za demokratiju danas dolazi iz Bijele kuće! Bilo koje rješenje za ovakvo Trampovo ponašanje, može biti gore od samog problema. Bojati se da Tramp, koji sebe smatra centrom univerzuma, pritisnut činjenicama i zakonom, neće imati bar jedan momenat iskrenosti i humanosti, kao što je to imao Nikson, da prihvati mirnu predaju vlasti. On dijeli svijet na “winers and losers”i mogao bi, u najkritičnijoj situaciji za Ameriku od građanskog rata, izvesti na ulicu svoje naoružane pristalice i nahuškati ih na sukobe”.
Nada u generale: Američki liberali su uložili veliku nadu u generale koji okružuju Trampa. Međutim, kontrola i ispravljanje Trampa bice piknik u poređenju sa onim što je dovelo do “trampizma”. Nadaju se da će kraj vladavine Trampa biti kraj nečega lošeg, a ne početak nečega još goreg. Za njih stabilnost Amerike zavisi od kapaciteta konzervativaca da se izvuku iz ćorsokaka u koji ih je uvukao Tramp.
Gubitak Kongresa ili Senata paradoksalno bi mogao osnažiti Trampa, jer bi se u tom slučaju republikanci još više okupili oko njega, kao jedinog načina da održe uticaj u politici. Ako budu ubijeđeni da ne mogu pobijediti demokratskim putem, oni neće napustiti konzervatizam, već bi mogli , bojati se, odbaciti demokratiju. Koliko god je Ustav briljantan on sam za sebe ne može garantovati da demokratija uvijek preživi, pa se liberali pitaju da li im, poslije uzaludnog i neuspjelog ubjeđivanja senatora, jedino preostaje da se kao budistički monasi spale pred zgradom Senata!

Putin je uspio da promijeni uloge na svjetskoj sceni. Umjesto da Amerika mijenja Rusiju, kako su se političari nadali u godinama velikih iluzija krajem prošlog vijeka, izgleda da sad Rusija preuređuje Ameriku.
Umjesto “ Make America great again” Tramp pravi to od Rusije. Dok su odnosi između Amerike i Rusije najgori od hladnog rata, Tramp i Putin su grlo i duša. Kakav apsurd! Nebi se iznenadili, ističe jedan satiričar, da se pojavi video u kojem Tramp igra kazačok, dok mu Putin pljeska u ritmu i zasipa ga hiljadarkama rubalja!
Charles Krauthammer, jedan od najkonzervatnijih analitičara, izjavljuje : “Amerika je dobila Trampa, koji nije samo njen specifični problem već i čitavog svijeta. On je radikalno redefinisao američki nacionalni interes, kako je bio tumačen i prihvaćen poslije Drugog svjetskog rata. Njena spoljna politika prestala je postoji, pa sada Amerika djeluje, ili se uzdržava da djeluje, saglasno predsjednikovom kapricu. Diplomatija bez diplomata! Većina problema sa Trampom nije ideološke prirode, već temperamenta, karaktera i ignorantnosti. On cvjeta u kreiranju nereda, kršenju zakona i da provocira uvrede u čemu uživa. Članovima njegovog kabineta zapalo je da sprečavaju nefunkcionalnog predsjednika da stvori nefunkcionalno predsjedništvo”!
Poznata feminiskinja Gloria Steiner kaze: “Predsjednik Tramp nam predstavlja novu vrstu mačizma. Umjesto digniteta su malicioznost, nekompententnost, nedostatak karaktera i nespremnost da se prihvati odgovornost za svoje ponašanje. Strah me je da njegov prst kojim tvituje ne postane “triger finger.”
Osjećam se kao da sam u Boingu 747 kojim pilotira petogodišnji dječak u stalnom očekivanju da ga neko zamijeni, ili da što prije stane na zemlju. Buš je bio očajno loš, ali nije bilo opasnosti od katastrofe, ako ga neko uvrijedi, ili kaže nešto loše o njemu. NIkad nijesam više voljela svoju zemlju, niti manje respektovala predsjednika. Angela Merkel je dva put popularnija u Americi od Trampa, pa bi možda američku himnu “America beautiful” trebalo zamijeni sa “America uber alles”.
Psihologija: Za Trampa je laž bezazlena forma pretjerivanja. Jedan psiholog konstatuje: Kad lažov postane suviše vješt u prevarama i postane opsjednut svojom vještinom on može izgubiti sposobnost da prepoznaje istinu i može lako i sam biti obmanut i postati žrtva. Tramp mijenja kurs i fokus konverzacije u kojoj postoji i najmanji rizik da se otkrije nešto makar približno istini. A lider koji konstantno laže može iskriviti percepciju nacije o realnosti.
U knjizi “ The truth about Trump”autor Michael D`Antonio piše : “Da bi zaštitili predsjednika republikanci siju konfuziju i nepovjerenje prema FBI, najprestižnijoj nacionalnoj agenciji za zaštitu zakona. Ironija je da sad baš liberali staju u odbranu FBI, koja je dugo za ljevičare bila “bete noire”.
Rat desnice protiv FBI pokazuje koliko su spremni da idu daleko da štite predsjednikovu moć. Upotrebljavaju nacionalnu bezbjednost da obmanu narod kojeg bi trebali da zaštite. Time se opasno približavaju momentu kada lojalnost Trampu znači iznevjera patriotskih ideala nacije. Evangelisti su važili za stub tradicionalnog morala porodice i društva. Danas im ne smeta što se Tramp spetljao sa prostitutkama dok se njegova žena porađala! Kad bi demokrate za kandidata imali čak i Isusa Hrista oni bi glasali protiv njega”.

Međutim, mnogo veća opasnost prijeti Trampu od tužbe koju je protiv njega podnijela porno-starleta Stormy Daniels i još nekoliko drugih žena, jer je za to isključivo nadležan sud u državi Njujork.
Svakodnevno se pojavljuju nova otkrića u širokom krugu Trampovih poslovnih saradnika za koje se pretpostavlja da su veze sa Trampom koristili za pranje pare od profita u kriminalnim radnjama širom svijeta. Demokrate optužuju Trampa da je i on umiješan u tome.
Specijalni isljednik ispituje Trampove biznis djelatnosti, kao dijela istrage o umiješanosti Rusije u američke predsjedničke izbore. FBI je zaplijenio kompjuter, telefon i brojna dokumenta Trampovog dugogodišnjeg saradnika, navodno i ličnog advokata, Michaela Cohena. On bi mogao otkriti mnoge Trampove tajne, ako procijeni da zataškavanjem, on lično, može biti ugrožen i osuđen.
Neko je prokomentarisao: “ Investicija u Trampove poslove je kao traženje bakterija u gomili đubriva”.