Zapravo, od cijele postizborne kalkulativne priče ne bi bilo ništa da se neko iz političkog saveza partija koje zastupaju nacionalne i strateške interese drugih država u Crnoj Gori nije sjetio da ponudi strankama manjina, kao i ostalim opozicionim partijama, da formiraju manjinsku Vladu bez DPS-a i sa podrškom DF-a.
Žikino kolo: Ova ideja, vjerovatno, na bazi ideje, pije vodu. Uostalom, bila je svojevremeno priča o jednom iz komšiluka kako je imao ideju da, zbog blizine zgrada, napravi merdevine koje bi ga odvele sa petog na šesti sprat susjedne zgrade, pravac do spavaće sobe one komšinice kojoj je muž rano odlazio na posao, a ona poslije opskurno odjevena šetala terasom. Ta ideja, koja je, jel’te, bila od onih koje piju vodu, dugo je kao pošalica prepričavana na lokalnom nivou. I, za đa’ola, stigla do muža one komšinice. A taj, sabrao dva i dva, virnuo sa svoje terase na peti sprat susjedne zgrade i snimio dosjetljivog komšijskog šaljivdžiju. Legenda kaže da ga je tako iskrojio da ga ni rođena majka nije poznala. Fora je bila u tome što je ovaj kukavac stvarno živio samo sa majkom, pa ga ista tog kobnog dana nije ni puštala u kuću. Što ćeš, stravila se žena, nije poznala rođeno dijete. Doduše, malo poodraslo, ali dijete je dijete. I to dijete, sa idejom, koja je pila vodu. Čak, ova priča, prepričava se i dan danas.
Svejedno, ona ideja već pomenutog političkog saveza koji zastupa već pomenute interese drugih država u državi u kojoj živi, radi i zarađuje, može se smatrati da zaista pije vodu. Ipak, igranka u tom kolu je već prilično koštala izbornog rezultata neke druge političke opozicione partije, te tako jasno ukazala da u Crnoj Gori neke ideje zaista ne prolaze. Mada, kako “voda nosi sve”, nije isključeno da ova ideja ostane u vezi sa vodom, Sve do kraja, dok neko već ne pusti tu, jel’te, kako se već zove, spomenutu vodu.
A, na kraju, valjda se i majka nešto pita. Pa, kad vidi koliko su joj “sinovi” raskrčmili para u kampanji, a samo da bi izgubili i poslije trošili onu izlizanu priču o neregularnosti (što su mogli i bez tolikih para da đaoljom ne zapnu), postoji velika vjerovatnoća da ih neće pustiti u kuću, a i da za njihove ideje više neće dati niti jednog jedinog centa. O dolarima, nema ni govora.
Paket aranžman: Svakako, u toj ponudi manjinskim strankama, interesantan je odabir saradnika. Jer, Rafet Husović je, osim što je predsjednik Bošnjačke stranke, profesor matematike. Pa, ako neko zaista zna da sabere dva i dva, morao bi biti ovaj čovjek. Čak, da i ne viri sa ijedne terase ovog svijeta.
No, presabiranje je sasvim druga priča. I tako stižemo do još malo odugovlačenja, jedne tako karakteristične forme svake postizborne kalkulacije. Pa, iako DPS ne gubi vrijeme i to jasno stavlja do znanja, stiče se utisak da je dogovor manjinskih stranaka podvrgnut sasvim izvjesnom “slow motion” efektu. O tome, čemu to služi, za sad je samo na nivou nikad odgonetnutog značenja pjesme “Lucy In The Sky with Diamond”.
Nego, kako karakterističnost podrazumjeva i uporno stvaranje neizvjesnosti i sasvim izvjesnu nestabilnost kao jedan od ključnih faktora, inače forme za koju se ispostavlja da je uredno njegovana od strane već pomenutog političkog saveza, koji zastupa one već pomenute interese drugih država u državi u kojoj živi, radi i zarađuje, cijela priča o tome postaje prilično naporna.
Tek, jedini smisao ovakve ideje može se tražiti samo u isključivom i, očigledno, upornom antidržavnom angažmanu. Nema druge, a ni bilo koje treće.
Samo što taj smisao više ne predstavljaju istaknute zastave drugih država u ovoj našoj, niti ignorisanje crnogorske himne, niti izviđačko – šatorsko zauzimanje ulica, niti aranžirani roštilj uz pivo sa strane, niti učestale prijetnje nekim novim okupljanjima. A ni plekanje crnog Robija Vilijamsa, u sve to. Ništa od toga. Ta priča postaje mnogo mračnija.
U svakom slučaju, slijedi presabiranje. Pa, da jednog dana svi budemo deblji i bogatiji. Jer, račun je jasan.
Dva i dva.
Željko VUKMIROVIĆ
