Novinarka i prezenterka Infomonte-a na televiziji Pink M, Anđela Boričić, rođena je u Podgorici 1. jula 1986. godine.
U dvadesetprvoj godini počela je da radi u informativnoj redakciji nekadašnje IN televizije, na poziciji novinarke, i prezenterke Vremenske prognoze, a u sklopu informativne emisije „INpuls“.
- U toj sam televiziji provela prelijepih pet godina, i stekla par velikih i pravih prijatelja, sa kojima se i danas družim - prisjeća se Anđela.
Već skoro tri godine dio je redakcije Pink M televizije, gdje radi kao novinarka-reporterka i prezenterka Infomonte-a i Regionalnog dnevnika, koji se emituje na programu Pink 3.
- Još kao mala sam igrala balet, i navikla sam na javne nastupe, tako da nikada nijesam imala tremu od kamera, i znala sam da ću se jednog dana baviti javnim poslom. Komunikativna sam, pričljiva,volim da pišem, tako da mi posao koji radim lako ide od ruke.
Volim svoj posao, jer je dinamičan, i svaki dan donosi nešto novo. Nikada nijesam vidjela sebe u kancelariji sa radnim vremenom od 8 do 16h, ili od 9 do 17h. Volim akciju, dešavanja, slobodu, novitete - otkriva Anđela čitaocima Portala Analitika.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Još sam dijete u duši i dalje čuvam dijete u sebi, te se trudim da njegujem mnoge navike iz djetinjstva. Uglavnom ljude za djetinstvo vezuju odlasci kod baba i djedova na selo, međutim, meni su moji u Podgorici, tako da su druženja sa njima dio moje svakodnevice. Možda, jedino što mi nedostaje iz djetinjstva su neki dječiji nestašluci i vrtić.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Pa, to što sam porasla fizički :-) Volim što sam odrasla u ozbiljnu, zrelu, sigurnu, realnu i skromnu osobu, ali koja i dalje u sebi sanja i mašta kao dijete, koja se raduje sitnicama i voli život bez obzira na uspone i padove.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- S obzirom da sam dijete iz sportske porodice, žao mi je što se kao mlađa nijesam ozbiljnije bavila nekim sportom, na primjer - atletikom.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Znam ponekad da budem brza na jeziku, pa da kažem što ne mislim, ali se vrlo brzo ispravim. Dovoljno je pola minuta, a da ne bude kasno za ispravku :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, skromnost, spontanost. Cijenim kad su ljudi ono što jesu i kakvi jesu, kad ne glume!
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Jovanka Orleanka u ulozi otmene i krhke, Kejt Blančet :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Za ovim svijetom kasnim stoljeće...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Tradicionalna i teška, ali zdrava i ukusna :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć vječitog dječaka, Petra Pana.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa najvećim, Petrom II Petrovićem, Njegošem. Zadovoljna bih bila samo i sa jednim satom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Imam veliku porodicu i nedjelja je prava prilika da joj se posvetim. Da se družimo, napravimo neki izlet...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Najomiljenije su mi od Nik Kejva „Into my arms“ i od Majkl Džeksona „Man in the mirror“. A, od domaćih „Bez tebe“, Olivera Dragojevića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga koja na mene svakodnevno ostavlja utisak je „Luča mikrokozma“. Uvijek joj se vraćam i uvijek imam neki novi doživljaj.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Izrael. Rusiju.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne postoji prevozno sredstvo koje ne volim. Uživam u putovanjima do željenih destinacija.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Porodici i drugaricama. Ali postoje neke „moje“ priče o kojima samo sa sobom razgovaram :-)
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek me obraduje kada upoznam dobre, skromne, iskrene, pametne i spontane ljude. Ljude sa sjajem u očima. Jer, ljudi sa sjajem u očima vide ljepotu u jednostavnosti, običnosti i sitnicama. Ta se ljepota onda preliva u njihova srca, a od ljepote u srcu oči sjaje. Oči sjaje kada se voli život, kada se živi slobodno i hrabro, odistinski! Ja vjerujem da je na ovome svijetu ostalo još mnogo takvih ljudi, te da postoji nada za bolje društvo.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. Naučila sam da se za „prosutim mlijekom ne plače“. Novi dan, nova šansa!
Bez čega ne možete?
- Bez pozitivnih i veselih ljudi, i bez pozitivne energije.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Po prirodi sam pažljiva i učtiva, tako da se i za najmanju grešku ili najmanji propust, izvinim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Realna sam osoba , pa me ni kao dijete nijesu mogli prevariti da zlatna ribica ispunjava želje. Kad nešto želim, onda „zasučem rukave“ jer kako reče Volt Dizni: „Svi naši snovi se mogu ostvariti, samo ako imamo dovoljno hrabrosti da idemo za njima“. Eto, ako već i zlatna ribica može da pripomogne, onda tražim da mi da vjetar u leđa da imam još više hrabrosti, volje i istrajnosti.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Život je vječita borba! Ko ne zna za strah, taj ide naprijed.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Živim svaki dan kao da mi je posljednji i radujem se svakom novom jutru! Pa dok traje...
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne razmišljam o smrti. Kako Bog zapovijedi!
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Duša ljudska jeste besamrtna!“
Priredila: A.POPOVIĆ
