Urednica Jutarnjeg dnevnika i informativne emisije Podne i novinarka u Radiju Antena M, Jelena Ćetković, rođena je 22. juna 1988. u Nikšiću. Sa ponosom kaže da je prava Nikšićanka.
U horoskopu je Rak, preosjetljivi, i kako priznaje, to bi rado mijenjala. Osnovnu školu kao i srednju stručnu školu, smjer Računari, završila je u gradu pod Trebjesom, sa diplomom Luča.
- Želja mi je bila da budem stomatolog, ali zbog fobije od krvi, sa tom željom oprostila sam se još u osnovnoj školi. Na kraju, izbor je pao na novinarstvo. Tom odlukom iznenadila sam porodicu, ali podrška nije izostala - kazala je Jelena za Portal Analitika.
Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, smjer Novinarstvo, sa visokom ocjenom.
- Tokom studija, na početku sam volontirala u RTV Nikšić, dok se na trećoj godini fakulteta nije desio moj prvi susret sa svim što nosi novinarski poziv - Antena M - koja je, nemam dilemu bila pravi izbor. Od tad je prošlo šest godina, novinarstvo se već opasno uvuklo pod kožu. Prvo što uradim kad se probudim otvorim neki portal, da vidim što se to dešava i tako je tokom cijelog dana, bila na odmoru ili ne, ništa ne smije da mi promakne. I to zapravo jeste draž ovog poziva, komunicirate sa ljudima različitih profesija i pogleda na život, bavite se raznim temama, još ako ste uspjeli nešto da promijenite, nekom pomognete, to je tek prava stvar - iskrena je Jelena.
Ona dalje dodaje da stresa u ovom poslu ima na pretek, i tvrdi da jednog novinara samo drugi novinar može razumjeti.
- Koliko jedan novinar pretrpi stresa za dan, neko neće za mnogo duži period. Bude, kao i svuda manjih i većih ispada. Ja ću sa vašim čitaocima podijeliti samo jedan. Jednom prilikom na terenu sam, u rubrici gdje je trebalo da upišem svoje ime i prezime, upisala: “Antena Ćetković”. Kad sve saberem, ako mi možda i ne možete pozavidjeti, a teško da možete bilo kom novinaru u Crnoj Gori - na tome koliko zarađuje - onda zasigurno možete na atmosferi, kakva postoji u redakciji Antene M - ističe Jelena.
Prije nekoliko mjeseci ona se oprobala i kao PR manifestacije “Dječiji proljećni vikend”.
- Bilo je to lijepo iskustvo, gdje sam bar nakratko zamijenila uloge - da ne pitam, da me pitaju - zaključila je Jelena.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Prvo što mi pada na pamet je moj omiljeni crtani film - “Iznogud”, uz toplo čokoladno mlijeko, osjećaj ušuškanosti, što je samo tetka znala, da mi velikom pažnjom udovolji i danas je tako. Ona je moja velika podrška. Nakon majčine smrti, odlučila se na odvažan korak, da se posveti meni i mom bratu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što ostvarujem svoje snove. Istina, idem pješke, prečica uglavnom nema, ali najbitnije je da znam gdje sam se zaputila. Bez kompromisa, od svojih principa ne odustajem.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Dizajniranje odjeće, ponekad mi i drugi kažu da imam smisao za to.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ima ih više - što kao po nekom pravilu stavljam druge ispred sebe, znam da budem i previše tvrdoglava. Još jedna, ponekad ne znam da pokažem emocije, ali to ispravljam.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iznad svega, kod drugih volim da znam na čemu sam. Cijenim kulturne, nadasve prirodne, dostojanstvene, ambiciozne ljude. Moram priznati da mi prijaju ljudi, koji su duhoviti uz određenu dozu ironičnosti. Naročito me oduševljavaju uspješni, a jednostavni ljudi.
Ono što ne volim jeste kad neko u svemu prvo traži loše, pa tek vidi dobro, kad prvo kude, pa tek pohvale. To naravno ne znači da bježim od kritike, naprotiv poželjna je, bez nje, vjerujem nema ni napretka. Kada bi me samo hvalili zapitala bih se što nije u redu.
A kad već govorim što kod ljudi volim, a što ne, ne mogu, a da ne pomenem koliko na mene ostavlja loš utisak - slab stisak ruke.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Glumici Vesni Trivalić povjerila bih ulogu, a film bi se zvao “Jelena u zemlji čuda” - tako se ponekad i osjećam u ovom vremenu. U šali čak volim da kažem da je trebalo da budem rođena u 15. ili 16. vijeku :-) Mnogo toga mi je čudno, pravi primjer su društvene mreže, koje su mnogo toga obesmislile. To što se praktično žive Facebook, Instragram životi, tamo je svima predobro, presrećni su, #zivotjelijep# i gle čuda, jedu i piju, tamo, čak izjavljuju saučešće??? Jednostavno, forsiranje sreće je iritantno, jer ako je meni dobro, ako se tako osjećam, zar moram druge da ubjeđujem da je tako.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Moraš da me upoznaš uživo! Ne bih tom nekome uskratila to zadovoljstvo :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Opet, biću skromna...ono što se nestrpljivo čeka za kraj - desert, jedinstvenog ukusa :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Pošto me ništa ne izbaci iz takta kao nepravda, voljela bih da čarobnim štapićem napravim balans. Znam da bi me zaboljela ruka od silnog mahanja štapićem :-) Osim toga, voljela bih da nekom mogu da pročitam misli, a da taj neko, naravno ne zna za tu moju moć.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Vladimirom Putinom. A kako je to nemoguće, onda nadam se, nije to da mu nekad postavim jedno pitanje - već sam ga smislila :-)
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nijesam na poslu, onda je kako ja to volim da kažem nedjelja u raju, sa porodicom na okupu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Pola moga svijeta”, Sergej Ćetković, teško da je bilo ko čuo tu pjesmu više nego ja :-) Izdvojila bih još: Hurts “Wonderful life”, Savage Garden “To the Moon and back”, Gibonni, Massimo, 2 Cellos...
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Oskarovac, “Pod lupom”, za nas novinare poslastica. Poslije tog filma bude jasno koliko ima onog pravog, istraživačkog novinarstva u Crnoj Gori. Ipak, priznajem da najviše uživam u komedijama. Jedna sam od onih kojoj i pojedini domaći filmovi nikada ne mogu da dosade.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Do Barselone, jedva čekam da spustim kofere tamo. Osim toga, moja želja je Tomorrowland, a ostvariću je makar i sa 77 godina :-)
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz, naročito onaj, stari, kupački do Sutomora. Teško da iko ko je jednom u njemu bio i ponio “prelijepe” uspomene, može na ovo pitanje drugačije da odgovori.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Od jedne osobe teško da i mogu bilo šta sakriti - od tetke - koja zna da kaže, “Ako ne znam Marka Kraljevića, znam tebe Jelena…”. Naravno, privilegija je imati iskrene ljude sa kojima možete podijeliti sve što želite, bilo muku ili dobro - prijatelji su tu. Uz divne ljude, postaješ i bolji čovjek.
Čemu se uvijek obradujete?
- Tabli na kojoj piše “Dobrodošli - Nikšić”, danu bez budilnika, vreloj nesici sa prijateljima, još ako je na plaži, na 40 stepeni, onda je to sve što treba jednoj rakčici...I naravno, plati :-)
Da li za nečim žalite?
- Vjerovatno da je nešto moglo i drugačije. U svakom slučaju, manje dobre odluke posluže da čovjek bude hrabriiji i naravno odlučniji. Znam, najbolje tek slijedi.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, njihove pažnje, naročito očeve. Pritom, jedno je neprocjenjivo - imati mlađeg brata. Vjerujem da je zdrava porodica osnova za dobrog čovjeka.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svakodnevno, sagovornicima, što ih uznemiravam pozivima, iako je većini obaveza da se jave, jednostavno učtivo je. Generalno, nemam problem da, kad god osjetim potrebu kažem - izvini.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva, najvažnija, da svaku sekundicu provedem u zdravlju sa najbližima! A onda nešto za moj merak, tražila bih joj da postoji samo jedno godišnje doba - ljeto, da se zakonom zabrani ustajanje prije 10 h, a onda bi oduševljena mojim željama zlatna ribica ponudila da mi ispuni još jednu. U tom slučaju, da muškarci ne nose košulje kratkih rukava :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže ću tek, da jednog dana postanem majka. E, to će biti podvig :-)
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Nadam se da to neću nikad saznati, ne bih da umrem prije smrti. Ako bi već moralo, onda samo bez sažaljenja i patetike.
Kako biste voljeli da umrete?
- Trenutno planiram godišnji odmor, u mislima već odmaram uz bovu, čeka me vrela nesica na plaži…tako da nemam inspiraciju za “odgovarajuću” smrt.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne razmišljam o tome, najvažnije je ono što ću u međuvremenu probuditi u ljudima, po tome se i pamtimo, zar ne?
Priredila: A.POPOVIĆ
