Vlasnik novinske video-agencije „Mediapress“, PR, sportski urednik i novinar, Aleksandar Sekulović, rođen je u Podgorici, 23. februara 1979. godine, gdje je nakon završene osnovne i srednje škole, sa uspjehom diplomirao na Ekonomskom fakultetu, smjer Marketing. Skoro petnaest godina proveo je u raznim crnogorskim medijskim kućama, radeći kao sportski novinar, komentator i urednik.
Radni angažman je započeo 2001. godine u televiziji NTV Montena gdje je radio na pozicijama novinara i sportskog komentatora. Već 2003. godine postaje jedan od najmlađih televizijskih urednika koje televizijsko novinarstvo poznaje. Autor je i urednik mnogih televizijskih emisija od kojih se izdvajaju: „Time out“, „Infosport“, „Olympic news“... Komentarisao je više od petsto utakmica i vodio isto toliko emisija emitovanih uživo.
Sekulović je 2007. godine izabran za najboljeg mladog novinara u izboru Udruženja sportskih novinara Crne Gore.
Poslije angažmana u NTV Montena, uređuje prvu emisiju na televiziji „777“, a potom prelazi u sportsku redakciju RTV Atlas. Uz to, bio je voditelj na „Boom“ radiju, a pisao je i za dnevnu novinu „Pobjeda“ i sportski magazin „Arena“.
Sedam godina je proveo na poziciji Generalnog sekretara Teniskog saveza Crne Gore, a trenutno u pomenutom savezu obavlja funkciju predsjednika komisije za marketing i međunarodnu saradnju. Već trinaest godina nalazi se na mjestu PR menadžera Ženskog rukometnog kluba „Budućnost“. U tom periodu „Budućnost“ je osvojila nevjerovatnih pet evropskih trofeja, od čega su dvije titule prvaka Evrope.
Sekulović je dva puta bio direktor Fed kup turnira koji su održani u Ulcinju 2013. i 2015. godine. Bio je direktor Prvenstva svijeta u Džiu Džici, i član pres pula EP za košarkaše. Uz to, bio je i delegat u skupštini Crnogorskog olimpijskog komiteta i teniski sudija.
Za one koji to nijesu znali, u svojoj sportskoj karijeri bavio se džudoom i rukometom.
Takođe, bio je direktor marketinga i PR menadžer ruske kompanije „Illusion“, osam godina je imao ugovor sa Crnogorskim olimpijskim komitetom, a vodio je promotivne kampanje za fudbalski, rukometni, košarkaški i odbojkaški klub „Budućnost“, za kompanije „Helix Shell“, „Verano motors“, Sportske kladionice „Lob“, „ Grand“....
Vlasnik je novinske video-agencije i produkcije „Mediapress“. Razveden je i ponosni otac dvije kćerke, Ene i Kaje.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi ona bezbrižnost koju djetinjstvo nosi. Lijepo, neopterećeno vrijeme kada nijesmo znali ko je ove ili one vjere, nacije ili političkog opredjeljenja. Tada je bilo bitnije ko je dobar drug, ili dobar čovjek. I što je najvažnije - bili smo zadovoljni sa onim što smo imali.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nikad prije nisam mislio o tome :-)... Vjerovatno to što sam zadržao dijete u sebi.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ima ih nekoliko. Matematika, uz sport moja velika strast. Studirao sam Elektrotehniku, ali kako sam počeo da radim kao novinar nijesam imao dovoljno vremena za taj fakultet jer iziskuje dnevne aktivnosti od 10 sati, pa nekada i duže. Zato sam nešto kasnije završio Ekonomski fakultet. Rukomet i džudo su bili sportovi gdje sam imao dobre rezultate, a treneri kažu da sam imao i dovoljno talenta za solidnu karijeru. Pisanje je takođe moja strast, a talenat bi trebalo da se vidi uskoro, jer će vrlo brzo moj prvi roman, „Ja, Bukovski“, ugledati svjetlost dana.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Mislim da je to tvrdoglavost. Često u šali kažem da sam zapravo uporan, ali sam svjestan da nekada svoje stanovište branim i previše. Možda je jedna od mana koja mi nikako nije išla u korist i nedostatak politikanstva. Uvijek govorim ono što mislim.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih najviše cijenim humanost. Brigu za druge, koja je danas skoro isčezla. Srećan sam što u svom okruženju imam ljude koji su mi svojim primjerom pokazali kako čovječnost treba da izgleda.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Paulo Koeljo je u Alhemičaru napisao: „Kada nešto jako želite, čitava se vaseljena uroti protiv vas“. Onda neka se autobiografija zove „Borba“, a glumac neka bude, Pirs Brosnan. Zbog šarma koji posjeduje.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Pirs Brosnan u pokušaju :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Egzotična.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam moć da zaustavim nasilno oduzimanje života. Naročito kada su u pitanju djeca...Ne znam da li postoji takav super-heroj, ali znam da se zove ČOVJEK.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Đorđe Balašević. Da bar na dan osjetim kako je biti toliki čovjek. Od preminulih, Dostojevski, najveći pisac svih vremena.
SVAKODNEVNICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je samo moj dan. Kada nijesam sa kćerkicama, onda ga provedem uz fudbal. Italijanska liga od 15h. Nastavlja se sa Španijom, a završava se jednim od nekoliko derbija koji počinju u 20:45.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Stara varoš, da te Bog ubije“ - Ksenija Cicvarić. To je moja himna obzirom da sam iz Stare varoši. Ako bi tražili nešto iz muzičkog pravca koji slušam, onda je to bilo što od Rolingstounsa, Bitlsa, Bili Holidej, Ejmi Vajnhaus i moje omiljene pjevačice - Dženis Džoplin. Danas je to definitivno Adel i pjesma „Someone like you“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Preljuba“ - Paulo Koeljo, realna svakodnevna priča donešena u njegovom stilu. „Tunel“ - Ernesto Sabato je dotakao najmračije dubine ljudske duše....Film „Grimizno i crno“, sa Gregori Pekom. Istinita priča o svešteniku i humanisti za vrijeme II Svjetskog rata u fašističkom Rimu.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Obzirom da sam radeći kao novinar po nekoliko puta bio u više od 30 zemalja i da sam vidio i iskusio mnoge svjetske znamenitosti, uvijek bih se rado vratio u Rim i pojeo sladoled u čuvenoj slastičari pored Fontane di Trevi. Valensija je grad kome se takođe rado vraćam.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim autobus, zbog skučenog prostora i nedostatka komfora.
DA TI KAŽEM
Kome sve ispričate?
- Sve ispričam jedino svom najboljem drugu, kumu, bratu i više od toga - Zoranu Ivanoviću.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem iskrenom osmijehu i zagrljaju mojih kćerki, Ene i Kaje. I druženju sa ekipom iz kvarta kod Sportskog centra (Grbo, Tihi, Skočko, Pavle, Darko, Davor, dva Borisa, Gvozden, Mirko, Miljan, Marko, Sava, Bojan, Danilo, Dušan...).
Da li za nečim žalite?
- Naravno da žalim. Za svakim momentom kada nijesam sa djecom.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez sporta, bez novinarstva i bez Podgorice. Naravno, Ena i Kaja su van konkurencije.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog reakcije u afektu. Generalno nemam problem da uputim iskreno izvinjenje kada pogriješim. Na sreću, ne griješim mnogo.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Dovoljna je samo jedna. Da moje curice budu uvijek srećne.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Razvod. Kada imate djecu, ne postoji teža odluka koju možete da donesete.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kada bi mi ostala tri mjeseca života gledao bih da svaki momenat provedem sa djecom. Mada, mislim da bi mi one produžile život.
Kako biste voljeli da umrete?
- Od sreće.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Život je jedan i uživajte u njemu. Ja jesam.
Priredila: A.POPOVIĆ
