Direktorica Kulturno - informativnog centra „Budo Tomović“ i Podgoričanka, Snežana Burzan, kako kaže, po rođenju i opredjeljenju je Titograđanka. Njenim dolaskom na čelo ove institucije pojačan je puls „srca kulture grada“.
Snežana je diplomirana novinarka (FPN Beograd), ali i magistar medija i odnosa sa javnošću (FPN Podgorica), kao i trenerica i konsultantkinja iz ovih oblasti.
U kulturi je cio život. Znanje je usavršavala i usavršava na brojnim treninzima, seminarima i konferencijama širom svijeta.
Dobitnica je nekoliko profesionalnih nagrada, mada skromna po prirodi, kaže da joj je najveća nagrada to što se uvijek bavila poslom koji voli, što je prepoznata u javnosti po kvalitetnom radu i vidljivim rezultatima, i što uvijek ide vizionarski korak ispred drugih.
Radila je profesionalno kao savjetnica za odnose sa javnošću za predsjednika crnogorskog parlamenta, gradonačelnika Podgorice, direktora NTOCG, kompaniju BBM, a kao novinarka ili urednica bila je angažovana u Radiju Crne Gore, Radio Jugoslaviji, YU radiju, Radio Gorici, Pobjedi, Televiziji Crne Gore.
Snežana je bila članica KUD-a „Stanko Dragojević“, planinari kad god stigne, a kako priznaje, povremeno objavljuje i reportaže sa putovanja...
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost, mir, iskrenost... malo razmaženosti, nas tri sestre, kojima je mama ispunjavala sve želje ... višak slobodnog vremena, dječje igre po cijeli dan, dugi ljetnji raspusti ... „Majske smotre“, dječja odmarališta, sladoled na štapić, krofne i priganice ...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ko kaže da sam odrasla? hahahahaha ... Volim što imam svoj stan (ali ne volim kreditne rate). Volim slobodu koja pripada odraslima u donošenju odluka, izboru načina života, posla, prijatelja, trošenja i zarađivanja, provođenja slobodnog vremena...
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje! Novinarstvo, a potom odnosi sa javnošću koji su me posljednjih par decenija „uzeli pod svoje“, pa sam istrenirana da automatski odgovaram na 5W, da zapažam sitnice, odvajam momentalno bitno od nebitnog, i to ne samo u profesionalnom, već i privatnom životu. Želim da ponovo probudim pisca kreativca u sebi... Nadam se pjevačkoj roli u mjuziklu koji ćemo sljedeće godine pripremati u KIC-u.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše vjerujem ljudima. Radoholik sam pa često zaboravim na - sebe!
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, razumijevanje, vrijednoću, hrabrost, poštenje, pravdoljubivost, čistotu duše ...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Vjerujem i ljudima i čudima“, glumila bi me Džudi Denč („Em“ iz ciklusa filmova o agentu 007), a partner bi joj bio Šon Koneri.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Pozitivna, vrijedna, pametna, emotivna, plemenita ... Jedan stariji gospodin, Ulcinjanin, udijelio mi je lijep kompliment - raskošna Crnogorka.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Specijalitet kuće. Kako najviše volim sve ono što se najbrže „lijepi“, tako bih i sebe opisala kao jednu slasnu, sočnu italijansku pirošku, bogato filovanu sirom, pršutom, pečurkama...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme. Voljela bih da imam moć da koristim vremensku mašinu i pomalo umiješam prste u istoriju svijeta - na dobrobit čovječanstva.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Uživam u svakom danu, a svoj život ne bih mijenjala za tuđi, ni na sat.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uz tradicionalni neđeljni ručak kod mame Cace, cijela porodica uživa u prepričavanju doživljaja sestrića Novaka i Dine, uz supicu, ribu, potom kolače. Jedino što može da „pokvari“ tu idiličnu neđeljnu sliku je MPT- planinarenje ili plaža.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „I love you baby“ iz filma „Lovac na jelene“, „Thank you for the music“ (ABBA), „Kraj tanana šadrvana“...
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Kako to samo istinska umjetnost umije, „sa mjesta su me pomjerile“ predstave Kokana Mladenovića „Dogvil“ i „Julije Cezar“, koje su nedavno igrane u KIC-u i CNP-u. Takođe, do suza me nasmijala teatarska trupa iz Sarajeva sa predstavom „Dame biraju“, a najtananije emocije izazvalo je u meni ljetošnje izvođenje mjuzikla „Mama mia“ beogradskog Pozorišta sa Terazija, na ljetnjoj sceni u Tivtu. Moram dodati i muzičko - poetski projekat „Koza gospodina Segenea“. . . Pokušavam, u saradnji sa ambasadom SAD, da ponovo omogućim publici Podgorice prenose operskih i baletskih predstava njujorškog Metropolitena...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Obožavam putovanja, a kako sam do sada obišla puno zemalja i gradova, uvijek bi se radije opredijelila da otkrivam nove predjele, ljude, običaje. Čekaju me zemlje Latinske Amerike, Njujork, Havaji, Indonezija, Maroko, Vijetnam, Tajland...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Teško ikome! Nije da nemam kome, naprotiv, ali često fali vremena. Viberom razmjenjujem najvažnije informacije iz svakodnevice sa sestrama, kumama, drugarima... Ažurirani smo, uvijek. A za ispričavanje su idealni dani vikenda, putovanja, godišnjeg odmora, plaža, šetnje...
Čemu se uvijek obradujete?
- Druženju sa najdražima. Sitnim pažnjama bliskih ljudi, ali i onima koje ja učinim njima, rođendanskim proslavama... Dobrom koncertu, knjizi, predstavi, filmu, operi ... Dolasku ljeta.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim, ali smatram da su neke životne stvari trebale da mi se dese na drugačiji način... I dalje vjerujem i u bajke, ali i u kosmičku pravdu.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez porodice i prijatelja, mojih profesija - novinarstva i odnosa sa javnošću. Ne mogu ni bez umjetnosti, mora, muzike, knjiga, planinarenja, putovanja, ali ni bez Gore moje čarne ...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Kad god procijenim da sam pogriješila, izvinim se. To mi ne predstavlja teškoću. Iskrena sam uvijek bila i prema sebi i prema drugima.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da smo živi i zdravi godina 100, da volimo i da nas vole, jer je ljubav jedina stvar koja se umnožava dijeljem, a sve to uz koji euro više.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Životna škola me ojačala, nakon nekoliko velikih razočarenja, tako da sam postala hrabrija i mudrija, da se počenem realnije suočavati sa problemima i traženju najboljeg rješenja...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provela bih ta tri mjeseca u intenzivom druženju sa porodicom i prijateljima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne razmišljam nikada o smrti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Carpe diem***“
Priredila: A.POPOVIĆ
