Novinarka Jutarnjeg programa Televizije Crne Gore, Ana Jovović, rođena je 31. avgusta 1988. u Podgorici.
- Moje djetinjstvo bilo je bajkovito. Svi su me voljeli i zasipali velikom pažnjom, ljubavlju i sa bezbroj igračaka. Posebno su u tome prednjačili moj otac, baka Rada i deda Vukman, ujak moje majke koji je, nažalost, jako rano preminuo. Utrkivali su se ko će više da mi ugodi i ispuni želje - prisjeća se Ana svog djetinjstva.
Završila je Osnovnu školu „Pavle Rovinski“, a potom i podgoričku Gimnaziju „Slobodan Škerović“.
Nakon Gimnazije i radnog angažmana posvetila se fakultetskom obrazovanju. Završila je Fakultet političkih nauka u Podgorici - osnovne studije na odsjeku Novinarstvo, a sprecijalizirala je četvrtu na Međunarodnim odnosima.
- Ovo školovanje mi je pružilo mogućnost da učestvujem na medijskim seminarima u Novom Sadu i Dubrovniku. Kako bih se usavršila na polju međunarodnih odnosa, 2011. sam volontirala u Stalnoj misiji Crne Gore pri EU, gdje sam prisustvovala međunarodnim konferencijama na visokom nivou - kazala je Ana za Portal Analitika i dodala:
- Pripravnički sam odradila u radiju Antena M, gdje sam se ponovo srela sa dragim koleginicama sa fakulteta i, naravno, profesorom radio novinarstva Darkom Šukovićem, koji zaista izuzetnu pažnju poklanja upravo mladim novinarima, a koji je dodatno raspirio moju starst prema ovom poslu. Veoma značajan za moje obrazovanje bio je i boravak u Poljskoj gdje sam pohađala ljetnju školu Evropske diplomatske akademije i stekla vještine diplomatije i znanje o diplomatskom protokolu. I tu sam stekla neka nova prijateljstva.
Ona ne krije da je novinarstvo poziv koji joj se uvukao pod kožu.
- Uvijek sam voljela da detaljno istražujem o svemu što mi je izazvalo makar i najmanje interesovanje. Moje profesionalno usmjerenje predodredio je moj porodični bekgraund, odnosno činjenica da su mi roditelji, Ranko i Vinka, bili zaista uspješni novinari. Mada sam uvijek govorila da želim da budem novinar kao tata. :-) Uvijek sam voljela da ispunim dan raznim aktivnostima kojima bih obogatila svoje znanje i razvila nove vještine. Tako sam pohađala Školu javnih politika, PR školu, školu retorike... Nikada nije dovoljno vremena da se nauči nešto novo. Težim znanju i praksi, svakodnevnom usavršavanju. Smatram da se od svakog čovjeka može nešto naučiti, od jednih kako treba, od drugih, kako ne treba - iskrena je Ana.
Danas radi u Televiziji Crne Gore gdje je, kako kaže, dio sjajnog kolektiva Jutarnjeg programa već pune dvije godine i 4 mjeseca.
- U okviru Jutarnjeg programa, uređivala sam rubriku o stranim diplomatama i ljudima iz svijeta biznisa u Crnoj Gori. Pored dnevnih događaja i izvještavanja uživo sa terena, redakciji jutarnjeg donosim priče koje su jedinstvene zbog posebne niti koju im daju inspirativni sagovornici i ličnog pečata. Moje radno iskustvo je zapravo počelo tokom srednje škole kada sam u NTV Montena vodila i uređivala kulturno-umjetničku emisiju koja se emitovala jednom sedmično - kazala je Ana i dodala:
- Osoba sam puna pozitivne energije i volim druženja, more, šetnje, ljude pune entuzijazma i želje za nečim novim. Iako imam mišljenje o svemu, ne iznosim ga svakome. Neko bi možda rekao da bi trebalo da češće govorim ono što mislim, jer to inače ne radim. Jednostavno, ne volim da svoje mišljenje dijelim sa bilo kim. Zato toliko volim onu misao: "Mudar čovjek ne kaže sve što misli, ali misli sve što kaže".
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Uvijek mi je pogled fokusiran na sadašnjost i budućnost i trudim se da uživam u svakom datom trenutku, ali u ovom trenutku osjetih duh naših porodičnih druženja, redovnih odlazaka u hotel Crna Gora na kolače. Taj miris i ukus djetinjstva mi je posebno drag. Što mi još nedostaje iz tog perioda... moja drugarica Tajana. Jako sam bila tužna kad se odselila. Fale mi okupljanja sa društvom iz kraja. Lopta, bicikl, roleri za nas su tada bili najveći izum. Glamurozni dočeci Nove godine sa porodicom. Danas su to tehnologije koje su svakako olakšale dosta toga - komunikaciju na daljinu, mnogo nam je lakše da dođemo do najrazličitijih infomacija, i podržavam dok se god koriste u prave svrhe. Ali uočavam da nas prilično otuđuju od najbližih.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam samostalna i odgovorna u donošenju odluka, mudrija i opreznija. Što radim posao koji volim svim srcem. Što sam pronašla nekog ko će da me prati kroz cio život. Što neke velike snove konačno ostvarujem.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Upravo sam o tome razmišljala ovih dana. Fotografija.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Možda to što znam da budem prilično tvrdoglava. Neki to tako doživljavaju. Ja bih ipak radije rekla - uporna. :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kulturu, manire, kad poštuju tuđe mišljenje i iskreni su po svaku cijenu, kakva god istina bila.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Zašto jednostavno, kad može komplikovano?“, jer sam oduvjek birala da koračam težim i izazovnijim putem. Veliki izazovi me jako podstiču i inspirišu. A rolu bi igrala En Hatavej :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ukoliko bih se upustila u to, mislim da bi me okarakterisali narcisoidnom. Tako da ću to zadovoljstvo prepustiti drugima.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Neka egzotična i dobro začinjena hrana nakon koje slijedi desert od čokolade.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć da se teleportujem gdje god poželim, u jednoj sekundi.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa bilo kojim djetetom. Samo na tren da se podsjetim kako je gledati svijet dječijim očima.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Najviše volim da se prepustim čarima dobre knjige uz čaj ili kafu, da otputujem van grada ili provedem vrijeme kod kuće sa porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Teško bih mogla da se opredijelim samo za jednu, volim da slušam najrazličitiju vrstu muzike: Whitesnake, Scorpions, Bon Jovi, Cranberries, One Republic, Galija, YU grupa, onda Alanis Morissette, Jessie J, Dina Dvornika, Vlatka Stefanovskog, Đorđa Balaševića. Mada, pjesma koja mi je u automobilu ovih dana bila na „repeat“ je „Masterpiece“ Jessie J.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Posljednje što sam pročitala je od Lorel Korone „Četiri godišnja doba“, jako inspirativan roman o Vivaldiju i Veneciji. Vojin Ćetković i Nikola Đuričko su odigrali spektakularne uloge u predstavi koju je sam Đuričko režirao „U Edenu na istoku“ po djelu Borislava Pekića. Dobitnik Oskara „Pod lupom“ i te kako je zavrijedio pozitivne kritike, a film vas tjera da pomno pratite svaki minut filmske akcije. Jako ozbiljna i teška tema na koju je trebalo odavno skrenuti pažnju. Filmovi bazirani na instinitim događajima uvijek su mi u vrhu liste.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svaka kultura, istorija i tradicija govore za sebe. I volim da ih proživljavam šetajući ulicama nepoznatog. Putovala sam još odmalena, najčešće sa ocem i sestrom. Putovanja su jedna od najboljih investicija, jer smatram da se o kulturi jedne zemlje, jednog grada najbolje može naučiti kad dođete u lični kontakt s njom, kad ono što ste pročitali negdje u nekoj knjizi, novinama ili na portalu, postane opipljivo. U tim trenucima ono što je kilometrima udaljeno od nas postaje toliko blisko. Naročito ako otkrijete sličnosti koje nas vezuju sa drugim nacijama. Tako da bih voljela da mi jedna od narednih destinacija budu Japan, SAD, Rusija... Moja sestra je bila u Japanu i opčinila me svojim utiscima.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ono kojim osoba za volanom ne upravlja oprezno i savjesno. Uopšte nije bitno da li je riječ o vozu, motoru, autobusu, automobilu, avionu.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Najužim članovima porodice. Uvijek su znali da me posavjetuju kad god mi je to bilo potrebno.
Čemu se uvijek obradujete?
- Svaki put mene i moju porodicu oduševi kako moj sestrić Mihailo ima spreman odgovor na sve, njegovo neiscrpno interesovanje za sve i talenat za strane jezike (engleski, španski, pa i kineski), kao i brojne šale kojima nam svakodnevno izmami osmijeh na lica. Jedinstveni i neponovljivi gestovi kojim me moj vjerenik Vladimir iznova i iznova iznenađuje. Obradujem se lijepom vremenu, ljudima koji zrače pozitivnom energijom. Namrgođeni, stoga, dalje od mene... ;-)
Da li za nečim žalite?
- Budući da je sve što sam uradila u životu bilo ono što sam u tom trenutku željela, onda naravno da ne žalim. Bilo da se ispostavilo kao ispravna odluka ili greška, učinilo me je snažnom, karakternom i nepokolebljivom.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi najbližih osoba, bilo da su u pitanju oni koji su vam podarili život, oni uz koje rastete ili životni saputnik. Kada ste okruženi ljudima do kojih vam je stalo i kojima je stalo do vas, u kojima vidite oslonac, sve je lakše.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Trudim se da uvijek postupam tako da ne moram nizašto da se izvinjavam. Tako sam i vaspitana. A posljednji put je bilo zbog toga što sam, zbog unaprijed zakazanih poslovnih obaveza, bila spriječena da prisustvujem jednoj svečanosti.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da iskorijeni siromaštvo, bolest i terorizam.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže mi je bilo da pođem do posla po najjačem vjetru. To mi uvijek teško pada, jer sam jako zimomorna. :-)
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Svaki dan živim punim plućima, uz meni drage osobe. Tad bi se to utrostručilo.
Kako biste voljeli da umrete?
- Trenutno je toliko važnijih i ljepših tema na svijetu, tako da o tome ne bih sad razmišljala.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Bez epitafa.
Priredila: A.POPOVIĆ
