Diplomirani sportski novinar, Aleksandar Popović, rođen je na Cetinju 3. avgusta 1989. godine. U rodnom gradu je završio osnovnu školu „OŠ Njegoš“, a zatim i Gimnaziju.
Sportskim novinarstvom počeo je da se bavi još u vrijeme srednje škole, kada je pisao za gimnazijski sajt. Fakultet za sport i fizičko vaspitanje je završio u Nikšiću.
Kratko je volonterski pisao za „Vijesti“, da bi 2011. počeo sa radom u „Dnevnim novinama“, gdje radi i danas, a često piše i za regionalne medije.
Od ranog djetinjstva navija za svoju najveću ljubav AC Milan, a danas je predsjednik prvog, jedinog i zvanično od Milana priznatog kluba navijača pod imenom „Fedeli Rossoneri Montenegro“, čiji je počasni predsjednik legendarni Dejan Savićević, a o FRM klubu je nedavno pisao i najbolji italijanski sportski novinar Đanluka Di Marcio.
Aleksandar je društven, često nasmijan i krasi ga zarazni optimizam. Obožava svoj grad, zaljubljen je do ušiju u svoju zemlju i voli dobre i iskrene ljude. Sport je dio njegovog života odmalena, pa je samim slijedom događaja postao i dio njegove svakodnevice...
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- To je, bez sumnje, vrijeme bez kompjutera, telefona... Jednostavno, izađeš ispred zgrade, svi su telepatski tu i žurka može da počne...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Dječački snovi su bliži, dohvatljiviji i ostvarljiviji.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Crtanje, gluma, fudbal...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što sam previše tolerantan prema nekim ljudim. Radim na jačanju direktnosti.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Ljudski, prirodni odnos i iskrenost, bez uvijanja.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Crederci sempre - mollare mai“ (Vjerovati uvijek - odustati nikad), a glumio bi me moj prijatelj iz djetinjstva Momčilo Otašević.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nasmijan, društven, uporan, vrijedan i lojalan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kratko i jasno - pica Diavolo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Besmrtnost.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Bez sumnje, sa neponovljivim Šerlokom Holmsom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Tradicionalno gledam utakmice Milana i uglavnom radim.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Gusari“ - Nikole Vranjkovića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „1984“ od Džordža Orvela. Jer, dva plus dva jednako je četiri, nikad pet - bez obzira na sve pritiske.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Milano, na San Siro, iznova i iznova... Do iznemoglosti.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Nijesam izbirljiv. Bitno je da stignem do krajnjeg odredišta, čime god.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Najprije samom sebi, to mi je najvažnije.
Čemu se uvijek obradujete?
- Porodici, prijateljima, predivnom sestriću Viktoru, pobjedama i trofejima Milana.
Da li za nečim žalite?
- Odgovor stanuje ispod trećeg pitanja.
Bez čega ne možete?
- Bez svih bliskih i dobrih ljudi, Milana, muzike, humora, osmijeha...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za nešto što sam pogriješio.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Dugo godina smo kod kuće držali zlatnu ribicu. Nikada je nijesam smarao u vezi toga.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Što svakodnevno prelazim preko ljudskih gluposti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Smijući se, pjevajući sa porodicom i dragim ljudima, odnosno gledajući Milan sa braćom i sestrama iz kluba navijača 'Fedeli Rossoneri Montenegro'.
Kako biste voljeli da umrete?
- Od sreće.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Dođoh, vidjeh, pobijedih“.
Priredila: A.POPOVIĆ
